Izvor fotografije: Shutterstock.com
Život je nepredvidivo putovanje puno lekcija. Ali, nije li frustrirajuće kada neke stvari shvatite prekasno?
Postoje neke životne lekcije koje većina ljudi nastoji naučiti na teži način, a nažalost, često prekasno.
U ovom tekstu donosimo lekcije koje bi mogle napraviti veliku razliku samo da su naučene ranije.
Šta ako bismo sada mogli prepoznati ove lekcije i poštedjeti se kajanja? Pa, prema psiholozima, zaista postoje neke univerzalne istine koje smo skloni da shvatimo malo kasno.
Da se razumijemo – život ne dolazi s priručnikom. Ali, uz neke psihološke uvide, sigurno možemo učiniti da to bude lakše.
1) Važnost samosaosjećanja
Često smo sami sebi najgori kritičari. Ovo je lekcija koju mnogi ljudi nauče prekasno u životu. Oštar unutrašnji glas koji nas kudi za svaku grešku, svaki neuspjeh, može biti nevjerovatno štetan.
Mnogi pojedinci se bore sa problemima samopoštovanja jer su jednostavno prestrogi prema sebi. Zaboravljaju da pokažu sebi istu ljubaznost i razumijevanje kao i prema drugima.
Bitno je zapamtiti da smo svi ljudi i da su greške dio našeg procesa rasta. Prihvatanje naših mana i ljubaznost prema sebi može napraviti značajnu razliku u našem mentalnom blagostanju.
„Sa samosaosjećanjem, ako vam je stalo do sebe, radite ono što je zdravo za vas, a ne ono što je štetno za vas.” – Dr Kristin Nef, renomirani psiholog.
Samosaosjećanje nije luksuz, već nužnost. Počastite se ljubaznošću i strpljenjem – nikad nije kasno za početak.
2) Vrijednost življenja u sadašnjosti
“Uvijek sam bio planer, stalno razmišljao o budućnosti – svojoj karijeri, porodici, penziji. Ali naučio sam da, iako je važno planirati budućnost, jednako je važno živjeti u sadašnjosti”, piše autor Hack Spirita Lahlan Braun.
“Mnogi ljudi, uključujući i mene, proveli su toliko vremena brinući o sjutra, zaboravljajući da živimo danas. Nedostaje nam ljepota trenutka, radost u svakodnevnim interakcijama i uzbuđenje neočekivanog.
Prije nekoliko godina odlučio sam da se svjesno trudim da uživam u svakom danu kakav god dolazi. I mogu vam reći, to je napravilo značajnu promjenu u mom životu.”
Kao što je slavni psiholog Abraham Maslow jednom rekao: “Sposobnost da se bude u sadašnjem trenutku glavna je komponenta mentalnog zdravlja.”
3) Neophodnost prepuštanja
“Ne možemo sve kontrolisati. Ovo je lekcija za koju mi je, doduše, trebalo mnogo vremena da naučim. Godinama sam pokušavao da upravljam svakim aspektom svog života, od emotivnih veza do karijere, pa čak i rezultata mojih omiljenih sportskih timova.”
Ali istina je da je život nepredvidiv. Stvari se mijenjaju, ljudi odlaze, a okolnosti se mijenjaju. I što više pokušavamo da kontrolišemo ove stvari, to smo više spremni za razočaranje i stres.
Čuveni psiholog Karl Jung je jednom rekao: “Ono čemu se opirete – ostaje.”
Učenje puštanja je bilo oslobađajuće. To ne znači da ne brinemo o ishodima, već da prihvatimo da postoje stvari izvan naše kontrole.
4) Moć ranjivosti
“Kao psiholog, i iskreno, kao ljudsko biće, otkrio sam da biti ranjiv nije slabost, već snaga. Međutim, većina nas to nauči prekasno u životu.”
Provodimo toliko vremena pokušavajući da projektujemo sliku savršenstva i snage da zaboravljamo da su naše ranjivosti ono što nas čini ljudima i povezanima. Kada se otvorimo o našim borbama, dozvoljavamo drugima da učine isto, stvarajući dublje veze.
“Nemojte se plašiti da budete ranjivi. To je lekcija koju sam naučio kasnije u životu i nadam se da ćete je shvatiti prije nego kasnije.”
5) Paradoks traženja sreće
“Evo jedne kontraintuitivne lekcije koju mnogi od nas nauče prekasno u životu – potraga za srećom ponekad nas može učiniti manje srećnima.”
Zvuči zbunjujuće, zar ne? Ali dozvolite mi da objasnim. Kada sreću učinimo našim primarnim ciljem, možemo se na kraju osjećati frustrirano i nezadovoljno kada svaki trenutak nije prepun radosti. Život je mješavina emocija i nerealno je očekivati stalnu sreću.
Uvaženi psiholog Viktor Frankl je jednom rekao: „Sreća se ne može tragati; mora uslijediti.” Ovaj citat ukazuje na ideju da je sreća nusproizvod dobro proživljenog života, a ne cilj sam po sebi.
6) Ego može biti naš najveći neprijatelj
“Na svom ličnom putovanju i kroz istraživanje budizma, shvatio sam da naš ego često može biti naš najveći neprijatelj. Ego je taj koji stvara lažni osjećaj sebe, odvaja nas od drugih i navodi nas da djelujemo iz vlastitog interesa.
Ego nas uvjerava da smo odvojeni od svijeta oko nas, što dovodi do osjećaja izolacije i usamljenosti. To podstiče našu želju za moći i priznanjem, često nauštrb naših odnosa i unutrašnjeg mira.”
Pomenuti Jung je jednom rekao: ‘Vaše vizije će postati jasne tek kada možete pogledati u svoje srce. Ko gleda napolje, sanja; ko pogleda unutra, budi se.’
7) Važnost emocionalne inteligencije
“Na našem putovanju kroz život često ističemo intelektualne sposobnosti, ostavljajući svoju emocionalnu inteligenciju u pozadini. Ali, kao što sam primijetio u svojoj praksi i privatnom životu, emocionalna inteligencija je suštinska vještina koju mnogi ljudi, nažalost, nauče prekasno.”
Emocionalna inteligencija, sposobnost razumijevanja i upravljanja svojim osjećajima i osjećajima drugih, može značajno uticati na naše lične i profesionalne odnose. Pomaže nam da se krećemo kroz društvene složenosti, upravljamo ponašanjem i donosimo lične odluke koje postižu pozitivne rezultate.
8) Realnost neuspjeha
“Evo lekcije koju sam naučio iz vlastitog iskustva: Neuspjeh nije kraj; to je samo dio putovanja. Ipak, mnogi od nas strahuju od neuspjeha i vide to kao znak svoje neadekvatnosti.”
Živimo u društvu u kojem se slavi uspjeh, a neuspjeh se često negira. Ali istina je da više učimo iz svojih neuspjeha nego iz uspjeha. Kroz neuspjeh otkrivamo otpornost, prilagodljivost i upornost.
Jedan psiholog koji je govorio o važnosti prihvatanja neuspjeha je dr. Guy Winch. Rekao je: “Kada doživimo neuspjeh, naše samopouzdanje je pogođeno i često počinjemo sumnjati u svoje sposobnosti.’ Ali on je takođe naglasio da neuspjeh nije pokazatelj budućeg učinka.”
9) Iluzija savršenstva
“Evo jedne sirove i iskrene istine: savršenstvo je iluzija.”
Živimo u svijetu koji često veliča savršenstvo, tjerajući nas da vjerujemo da trebamo težiti besprekornosti da bismo bili dostojni ili uspješni. Ova stalna potraga može dovesti do stresa, nezadovoljstva i osjećaja da nikada niste ‘dovoljno dobri’.
Psiholog Tomas A. Ričards je jednom rekao: ‘Perfekcionizam je samodestruktivan i zarazan sistem vjerovanja koji podstiče ovu primarnu misao: ako izgledam savršeno i sve radim savršeno, mogu izbjeći ili umanjiti bolne osjećaje srama, osude i krivice.’
Prihvatimo svoje nesavršenosti i shvatimo da je u redu biti nesavršen. Na kraju krajeva, naše mane i greške nas čine ljudima i omogućavaju nam da rastemo. To je teška lekcija za naučiti, ali neprocjenjiva.
10) Zamka poređenja
“Ovo bi moglo zvučati kontraintuitivno, ali poređenje sebe s drugima zapravo može omesti naš napredak. Mnogi od nas upadaju u zamku poređenja, često ne svjesni toga.”
Bilo da je u pitanju naša karijera, fizički izgled ili društveni život, uvijek postoji neko kome se čini da ide bolje. Ovo stalno poređenje može dovesti do osjećaja neadekvatnosti i razočaranja.
Psiholog Leon Festinger predložio je teoriju socijalnog poređenja, navodeći da svoje sposobnosti i mišljenja procjenjujemo upoređujući se s drugima. Svi imamo želju da sami sebe procjenjujemo, a najosnovniji način na koji to radimo je poređenje.
Iako umjereno poređenje može pružiti motivaciju i mjerilo, ono postaje nezdravo kada podstiče sumnju u sebe i lično nezadovoljstvo.
Pouka ovdje je da se fokusiramo na vlastito putovanje i rast umjesto da budemo preokupirani drugima.
11) Mudrost u praštanju
“Lično gledano, jedna od lekcija koje sam naučio, iako kasno u životu, je moć i mudrost u opraštanju. Zadržavanje ljutnje i ogorčenosti može biti emocionalno iscrpljujuće i može nas spriječiti da krenemo napred.”
Opraštanje ne znači zaboravljanje ili odobravanje negativnih postupaka drugih. Umjesto toga, radi se o oslobađanju negativnih emocija koje nas vezuju za prošle događaje. Radi se o pronalaženju mira i otpuštanja prošlih događaja.
Kada oprostite, tako da tako kažem, brišete škriljevac. Osoba koja vas je povrijedila više vam ništa ne duguje.
“Oproštaj je više za mene nego za osobu koja mi je nanijela nepravdu.”
Život je kontinuirano putovanje učenja i rasta, a ponekad su najvrijednije lekcije one koje naučimo malo prekasno. Ali zapamtite, nikad nije kasno da promijenimo svoje perspektive ili usvojimo nove filozofije.
Zapamtite, svaki dan je prilika da učimo, rastemo i postanemo bolja verzija sebe.
Izvor: