Izvor fotografije: Pres Panayotov / Shutterstock.com
UN-ova Međunarodna pomorska organizacija postigla je dogovor o revidiranoj strategiji za dekarbonizaciju globalne pomorske industrije, koja je divovski zagađivač iza koga ostaje milijardu tona štetnih gasova godišnje. Sporazum je službeno usvojen u petak, 7. jula 2023.
Međutim, revidirana strategija IMO-a suočava se sa brojnim kritikama pomorske zajednice jer “ne uspijeva” da pruži jasnu strategiju pravedne tranzicije usklađene sa Pariskim sporazumom.
Države članice su se dogovorile o “indikativnim kontrolnim tačkama” smanjenja emisija za najmanje 20 % sa težnjom da to smanjenje bude i 30 % do 2030., a do 2040, najmanje 70 % do 80 % sa ciljem da se dođe do nulte neto stope.
Mnogo je kritika bilo u vezi ishoda 80. zasjedanja Odbora za zaštitu morske sredine (MEPC) IMO.
Clean Shipping Coalition opisala je sporazum kao “sporazum želja i molbi”, a jezik kao “nejasan i neobavezujući”, uz napomenu da je dogovoreni nivo ambicije daleko od one koja je potrebna kako bi se osiguralo održavanje globalnog zagrijavanja ispod 1,5 °C.
Ti ciljevi nisu dovoljno snažni da bi se pomorski saobraćaj stavio na put usklađen sa 1,5 °C utvrđen Pariskim sporazumom, ali stručnjaci kažu da je taj cilj i dalje nadohvat ruke ako nacionalne vlade i regije sada pojačaju sopstvene mjere za brže sprovođenje nižih emisija. Zemlje pacifičkih ostrva, uz podršku Kanade, SAD i Velike Britanije, do posljednjeg trenutka snažno su se borile za akciju usklađenu na 1,5 °C, ali su im se suprostavile Kina, Brazil, Argentina i drugi.
Zemlje EU smatrane su nepouzdanim pristalicama većih ambicija, kao što to spominju nevladina udruženja.
Globalna cijena ugljenika, koju podržava više od 70 zemalja u razvoju i razvijenih zemalja, pomjerena je naprijed kao “ekonomska mjera” u okviru korpe mjera IMO-a, uprkos žestokom protivljenju Kine i drugih, opisujući je kao lažnu inicijativu razvijenih zemalja, kako se takođe kaže.
John Maggs, predsjednik Clean Shipping Coalition, povodom ishoda dogovora, rekao je da:
”Nema opravdanja za te želje i molbe. Znali su šta nauka zahtijeva i da je smanjenje emisija od 50% do 2030. moguće i pristupačno. Umjesto toga, dogovoreni nivo ambicija, daleko je manji od onoga koji je potreban kako bi se osiguralo održavanje globalnog zagrijavanja ispod 1,5 °C, a jezik je naizgled osmišljen kao nejasan i neobavezujući. Najugroženiji su imali borbu za visoke ambicije i znatno poboljšali sporazum, što je za svako poštovanje, ali još uvijek smo daleko od toga da IMO tretira klimatsku krizu sa hitnošću koju zaslužuje i koju javnost zahtijeva.
I Johannah Christensen, izvršni direktor Clean Shipping Coalition, rekao je da je izvanredan napredak to što revidirana strategija štetnih gasova sada ima za cilj nultu neto stopu emisija do ili oko 2050. godine, te da uvođenje indikativnih kontrolnih tačaka za 2030. i 2040. za smanjenje emisija šalje važan signal vladama i industriji.
Međutim, Christensen na društvenim mrežama napominje da revidirana strategija nije dovoljna za pružanje potrebne jasnoće i definisanja strogih obaveza za pravednu tranziciju usklađenu sa Pariskim sporazumom.
Istovremeno, generalni sekretar IMO-a, Kitack Lim, izjavio je nakon usvajanja revidirane strategije da “to nije krajnji cilj, to je u mnogo čemu polazna tačka za rad koji treba da se još više intenzivira tokom godina i decenija koje su pred nama. Međutim, sa revidiranom strategijom o kojoj smo se sada dogovorili, imamo jasan smjer, zajedničku viziju i ambiciozne ciljeve koji će nas voditi da isporučimo ono što svijet očekuje od nas.”
Izvor: Shipping Telegraph