Izvor fotografije: Shutterstock.com
Korintski kanal povezuje Saronsko more sa Korintskim zalivom, na mjestu Korintske prevlake, malo istočnije od grada Korinta.
Izgrađen je između 1880.-1893., kao djelo grčkog inženjera Petros Protopapadakis-a.
Njegova izgradnja rezultat je razvojne politike premijera Charilaos Trikoupis-a, koji je bio zagovornik izgradnje velikih infrastrukturnih projekata usmjerenih na stvaranje moderne i ekonomski razvijene države.
“Aphneios Corinth” je od antike jedan od najvažnijih gradova tada poznatog svijeta, ali i moderne Grčke. Zbog svog geografskog položaja postao je važno pomorsko, trgovačko i kulturno središte.
Poteškoće u prevozu robe kopnenom metodom prevoza podstakle su korintskog tiranina Periander-a da izgradi poznati Diolkos, popločani hodnik, napravljen od drveta, na kojem su tadašnji brodovi klizili premazani mašću i prelazili prevlaku sa jedne obale na drugu. Postojala je čak i posebna riječ za ovaj proces prevoza brodova. Govorilo se da su brodovi hiper-isthmious, odnosno da su plovili kopnom iz jednog mora u drugo, dok su robu prevozile „zvijeri tereta“.
Brodovi su plaćali vrlo skupe naknade, što je bio najvažniji prihod Korinta. Ideja o kanalu postojala je još od vremena Periander-a, 602. godine prije Hrista, ali je napustio svoj plan, iz straha da će izazvati gnijev bogova, nakon što je Proročica Pitija rekla: “Isthmon, ne uzdiži se, nemoj”.
Prvi koji je to pokušao implementirati bio je Neron, 66. godine nove ere, u planovima Julija Cezara i Kaligule. Nakon Neron-ove smrti, Herod Atticus je nastavio sa naporima, ali ubrzo je napustio.
Kraj otomanske vladavine našao je Grčku na pragu industrijskog doba. Uslovi za bušenje Prevlake bili su povoljniji, a guverner Kapodistrias, predviđajući veliku važnost koju će izgradnja kanala imati za razvoj čitave Grčke, dodijelio je relevantnu studiju posebnom inženjeru.
Međutim, međunarodno finansijsko tržište nije moglo pronaći iznos od 40 miliona zlatnih franaka koji se, prema budžetu za rashode, smatrao potrebnim za sprovođenje projekta, a još manje je tog novca na raspolaganje bilo iz grčkog budžeta. Tako se odustalo od napora guvernera Kapodistriasa.
Nakon otvaranja Sueckog kanala (1869.), Zaimska vlada, u novembru 1869., donijela je odluku o radovima na prevlaci i donijela zakon “O kanalu korintske prevlake”. Prema ovom zakonu, vlada je imala pravo dat privatnoj kompaniji privilegiju izgradnje i upravljanja Korintskim kanalom.
Konačno, 1881. grčka vlada dodijelila je projekat generalu Stefanos Tire-u zajedno sa privilegijom eksploatacije kanala tokom 99 godina.
Izvor: limenikanea.gr
