Izvor fotografije: Shutterstock.com
Seawise Giant je bio najduži brod na svijetu, tačnije, najduži ikada izgrađen, sa 458,45 metara (1,504,1 ft), duži od visine mnogih najviših zgrada na svijetu, uključujući 451,9 m (1,483 ft) Petronas Towers.
Bio je zamišljen kao apsolutni gospodar mora i okeana, dika i ponos budućih vlasnika i kao simbol apsolutnog prestiža u svjetskoj pomorskoj industriji.
Ali, sudbina ovog grandioznog broda, krenula je drugim putevima, potpuno različitim od velikih očekivanja i najboljih želja na njegovom porinuću.
Seawise Giant je naručen 1974. i isporučen 1979. od strane japanske kompanije Sumitomo Heavy Industries, Ltd. (S.H.I.) u Oppama brodogradilištu u Yokosuki, Kanagawa, kao ULCC od 418.611 tona.
Ovaj, kako mu je kasnije ime govorilo, gigantski brod, najveći na svijetu, bio je „bezimeni“ dugo vremena i u tom periodu, dok nije „kršten“, identifikovan je po broju trupa (1016).
Ali, već tokom početnih proba na moru, još uvijek „bezimeni“, 1016, pokazao je ozbiljne probleme sa vibracijama. Brodovlasnik iz Grčke (tadašnji naručilac) odbio je da preuzme isporuku i brod je morao da bude podvrgnut predugom arbitražnom postupku. Nakon konačnog poravnanja, brod je prodan i nazvan Oppama od strane (ime mu je dala brodograđevinska kompanija S.H.I.)
Brodogradilište je iskoristilo svoje pravo na prodaju broda i sklopljen je dogovor sa osnivačem Hong Kong Orient Overseas Container Line-a C. Y. Tung da se brod produži za nekoliko metara i doda 146.152 tone teretnog kapaciteta. Dvije godine kasnije brod je ponovo porinut kao Seawise Giant.
“Seawise” je u ovom slučaju bila ustvari igra riječi: “C.Y.”, korištena je u nazivima drugih brodova u vlasništvu C.Y. Tung, uključujući University Seawise.
Nakon remonta, brod je imao kapacitet od 564,763 tona nosivosti (DWT), ukupnu dužinu od 458,45 m (1,504,1 ft) i gaz od 24,611 m (80,74 ft). Imao je 46 tankova i 31.541 m2 (339.500 kvadratnih stopa) prostora na palubi.
Kada je Seawise Giant bio potpuno natovaren, njegov gaz od 25 metara/81 stopa bio je previše dubok da bi brod mogao sigurno ploviti relativno plitkim vodama kao što je kanal La Manche. Uzgred, treba napomenuti da mu je kormilo bilo teško 230 tona, a propeler 50 tona.
Seawise Giant je oštećen 1988. godine, tokom iransko-iračkog rata napadom iračkih vazdušnih snaga dok je bio usidren kod ostrva Larak u Iranu 14. maja 1988. i prevozio iransku sirovu naftu. Brod je bio raketiran iz vazduha, što je uzrokovalo požar, a zapalila se i nafta koja se izlivala iz njega.
Ipak, uprkos očevidnoj katastrofi, brod nije potonuo. Ali, prije nego što je požar ugašen, nastala je trka među svjetskim agencijama ko će prvi da objavi da je najveći brod na svijetu potonuo, pa su mnoge tadašnje „renomirane“ informativne kuće, objavile skandaloznu dezinformaciju.
Nakon gašenja požara, preostali teret je naknadno prebačen u druge tankere. Brod je proglašen takozvanim „konstruktivnim totalnim gubitkom“, što je u žargonu osiguravajućih kompanija trebalo da znači da je brod bio čitav, ali toliko oštećen da bi njegova popravka koštala više od njegove tržišne vrijednosti.
Ali, postojao je još jedan veliki problem: osim što, kao najteži brod na svijetu (u bilo kojoj kategoriji) sa gazom od 24,6 m (81 ft), nije bio sposoban za plovidbu kanalom La Manche, nije mogao ni Sueckim ni Panamskim kanalom.
Godine 2013. njegovu ukupnu dužinu premašila je za 30 metara plutajuća instalacija na tečni prirodni gas Shell Prelude (FLNG), jednotrupni tegljač dugačak 488 m (1.601 ft) i deplasman od 600.000 tona.
Motore Seawise Giant-a pokretale su čuvene Ljungström turbine.
Ubrzo nakon završetka iransko-iračkog rata, norveška investiciona firma kojom upravlja Finanshuset kupila je oštećeni brod. Poslom je rukovodila norveška kompanija Norman International AS.
Konačno, Seawise Giant je naknadno “odvučen” iz Labuan-a u Singapur i popravljen.
Brod je nakon popravke preimenovan u Happy Giant, a u skladu sa tradicijom Norman International-a, da se tankeri nazivaju prefiksom „Happy“, a balkeri prefiksom „Norman“.
Nakon tegljenja, kompletan remont je odrađen u brodogradilištu Keppel Corporation.
Tako preuređen, sa novim imenom „Happy Giant“, predat je sudbini tržišta, pa ga je ubrzo (1991) kupila kompanija Jørgen Jahre za tadašnjih 39 miliona dolara i preimenovala ga u „Jahre Viking“.
Od 1991. do 2004. bio je u vlasništvu raznih norveških investicionih firmi i vijorila je zastavu Norveške.
Već 2004. godine, ovaj grandiozni tanker kupila je kompanija First Olsen Tankers, i odmah je preimenovan u „Knock Nevis“ i pretvoren u FSO na naftnom polju Qatar Al Shaheen u Persijskom zalivu.
Ni to nije bio kraj njegovim novim „identitetima“, pa je dotadašnji „Knock Nevis“ preimenovan u „Mont“, a novi vlasnici (tom prilikom Amber Development) su ga vratili u Sierra Leone za konačno putovanje u Indiju gdje je u Alang-u upućen na rezanje.
Brod je izbačen na plažu 22. decembra 2009. godine. Zbog dužine i veličine broda, rezanje je završeno tek krajem 2010. godine. Brodsko sidro od 36 tona je spašeno i donirano Pomorskom muzeju Hong Konga 2010. godine. Kasnije je premješteno u zgradu brodogradilišta vlade Hong Konga na ostrvu Stonecutters, gdje se i danas nalazi.
Za manje od trideset godina rada i neobičnih (i često tužnih) veleobrta koje je doživio nekada najduži brod na svijetu, „Seawise Giant“, potpuna je tek ako se zna da on nije bio najveći brod po bruto tonaži: zauzimao je tek šesto mjesto sa 260.941 GT, iza broda sa kranom Pioneering Spirit i četiri supertankera klase Batillus od 274.838 do 275.276 GT.
Ali, „Seawise Giant“ je bio i najduži i najteži (564.763 tone) na svijetu.
Čuveni BBC serijal o automobilizmu i ekstremnim mašinama koju je godinama vodio slavni Jeremy Clarkson, napravio je televizijski film o ovom legendarnom brodu, i to u vrijeme kad je bio pod imenom „Jahre Viking“.
Kapetan duge plovidbe S. K. Mohan, koji je svojevremeno bio zapovjednik na „Seawise Giant-u“, poznavao je odlično njegovu „ćud“ i performanse, pa je raspolagao preciznim podacima: ovaj brod je mogao da postigne brzinu do 16,5 čvorova (30,6 km/h) po lijepom vremenu i trebalo mu je devet kilometara (5+1⁄2 mi) da se zaustavi pri toj brzini, a krug okretanja po vedrom vremenu bio je oko 3 km (2 mi).
Mada su ga na kraju radnog vijeka smatrali preskupim za održavanje zbog troškova za usluge pristaništa, održavanja trupa, stalnog održavanja, periodičnih remonta, održavanja mašina, ali i zbog toga što je navodno bio ekološki neprihvatljiv u novim okolnostima, ne može se osporiti činjenica da je „Seawise Giant“ otišao u legendu, kao jedinstveni brod koji se ikada pojavio na svjetskim morima i okeanima.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
