Autor fotografije: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
U prostoru Javne ustanove Muzej i Galerija Tivat, 28. septembra 2023. godine, otvorena je izložba o slavnom bokeljskom pomorcu iz Lepetana, Iliji Damjanoviću.
Prebogata biografija ove koloritne ličnosti, svjedoči o vremenu i ljudima ovoga podneblja, koje nije dovoljno ni izučavano pa tako ni promovisano koliko je trebalo, što je pomenuo i jedan od govornika prilikom otvaranja izložbe o životu i radu Ilije Damjanovića, potomka porodice čuvenih bokeljskih kapetana, brodovlasnika i pomorskih oficira.
Ilija Damjanović se rodio u Lepetanima 13. oktobra 1868. godine, i publicista Nebojša Rašo u knjizi o njemu piše, imao je samo 13 godina kada je sa ocem otišao prema Port Said-u, a odatle u Argentinu, Buenos Aires, pa potom u Tierra del Fuego, na krajnji jug Južne Amerike, u vrijeme takozvane „zlatne groznice“.
Njegov otac je ostao da radi u Sueckom kanalu, gdje je i umro 1889. godine (kasnije su njegovi zemni ostaci prenijeti u crkvu Svete Nedjelje u Jošici i to je prvi Damjanović koji je tu sahranjen, jer su svi raniji članovi te familije sahranjivani u Orahovcu, od početka XVII vijeka, kada su se doselili iz okoline Ostroga u Boku).
Kao mladi doseljenik u Argentinu, Ilija Damjanović je radio u rudnicima zlata u Tierra del Fuego, i čim je skupio dovoljno novca, upisao je pomorsku akademiju, sa idejom da nastavi pomorsku tradiciju svoje porodice.
Posle 1891. godine, kada je završio akademiju u Buenos Aires-u, služio je kao oficir na nekoliko brodova sve dok se nije 1904. zaposlio u pomorskoj kompaniji Mihanović. Dvije godine kasnije, 1906., Ilija Damjanović sa uspjehom polaže ispit za kapetana duge plovidbe.
Događaj iz Prvog svjetskog rata, pokazao je sve vještine kapetana Ilije Damjanovića: zahvaljujući podacima kojima je ovaj bokeljski pomorac jedini imao, Britanci su 8. decembra 1914, spremno dočekali njemačku Istočno-azijsku eskadru, pod komandom admirala Maximilian von Spee kod Foklandskih ostrva i potpuno je uništili u velikoj bici.
Admiral Spee je bio najtraženiji neprijatelj saveznika u Prvom svjetskom ratu, za njime su tragale desetine brodova sa vojno obavještajnim misijama, ali, tačnu lokaciju njega i njegove flote, pronašao je samo jedan čovjek: Ilija Damjanović.
Za to svoje veliko djelo, kapetan Damjanović je dobio pismenu zahvalnicu od britanskog poslanika u Buenos Aires-u, kao i pismo zahvalnosti od britanskog Admiraliteta iz Londona, a gradske vlasti Buenos Aires-a jednoj od najvećih avenija u glavom gradu Argentine, dale su ime: Elias Damjanovitch.
Autor fotografije: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
Bolji poznavaoci njegovog života i rada kažu da je kapetan Ilija Damjanović bio primjer južnoslovenskog zajedništva, bokeljskog duha, bokeljskog načina života.
Bio je veliki crkveni dobrotvor katoličke i pravoslavne crkve, bio je bliski prijatelj i sa ondašnjim bokokotorskim pravoslavnim sveštenikom Kirilom i sa katoličkim sveštenikom don Nikom Lukovićem, pa su skupa bili primjer bratske sloge, kojom se Boka vijekovima ponosila.
Osim ovog podviga, Ilija Damjanović je ploveći na brodovima kompanije „Mihanović“ u toku Prvog svjetskog rata, između Evrope i Amerike, sukobljavao se i sa njemačkim podmornicama, pomagao svoje sunarodnike, Crnoj Gori i Srbiji u ratovima. Sakupljao je pomoć za kupovinu zvona za crkvu Svete Nedjelje u Jošici, a crkvi Svetog Antona u Lepetanima, kojoj su bili kao porodica zavjetni, poklonio je zvono.
Za svoj doprinos stvaranju države Južnih Slavena 1935. odlikovan je ordenom Belog Orla. Sa dolaskom njemačkih nacista u Boku 1941. bio je zbog mjera opreza prinuđen da uništi veliki dio svoje značajne dokumentacije.
Kapetan Ilija Damjanović bio je predsjednik Srpsko-hrvatske iseljeničke stranke, član udruženja „Društvo Srbija“ u Buenos Aires-u, pomagao štampanje časopisa „Jadran“, član udruženja „Branitelja sloge“, lični prijatelj sa predsjednicima vlada Argentine, Paragvaja i SAD, kršteni i vjenčani kum brojnih iseljeničkih porodica. Pomagao je Crveni krst Srbije i Crne Gore i borce na Solunskom frontu.
Po povratku u Boku godinama je predsjedavao „Bokeljskom organizacijom iseljenika“ čije je sjedište bilo u kotorskoj kafani „Dojmi“. Bio je zaslužen za otvaranje prve pošte u Lepetanima.
pomorstvo.info
