Izvor fotografije: Shutterstock.com
Mary Rose, olupina iz perioda Tudor-a, ilustruje količinu drveta potrebnu za brodogradnju tog doba. Za izgradnju ovog vodećeg broda bilo je potrebno 600 engleskih hrastova.
Ova studija pripisuje ogroman pad populacije “vrlo rijetkih” vrsta slijepih miševa u Britaniji kolonijalnoj brodogradnji koja datira prije više od pet vijekova. Naime, studija koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Exeter-u i Fonda za zaštitu slijepih miševa tvrdi da je rasprostranjena sječa drveća za nabavku drva za kolonijalnu brodogradnju prije nekih 500 godina bila ogroman faktor koji je doprinio smanjenju njihovog broja.
Studija je otkrila da je populacija rijetkih zapadnih barbastelle slijepih miševa opala za 99 odsto tokom nekoliko stotina godina.
Istraživači su do ovog zaključka došli nakon detaljne analize DNK slijepih miševa koja može da otkrije “potpis” prošlosti, uključujući periode kada je populacija opadala, što je dovelo do manje rasprostranjenosti i genetske raznolikosti.
U studiji, naučnici su uspjeli da saznaju da rijetke vrste slijepih miševa obično smještaju u zrelim stablima hrasta i bukve i da se kreću svakih nekoliko noći, što znači da imaju koristi od područja sa značajnim šumskim pokrivačem.
“Naši nalazi otkrivaju da su i sjeverne i južne britanske barbastelle populacije opadale tokom nekoliko vijekova, počevši prije otprilike 500 godina. Ovo se poklapa sa periodom rasprostranjene sječe drveća za opskrbu drvetom za kolonijalnu brodogradnju. Vjerovatno je da je pad koji smo otkrili izazvan ovim gubitkom šuma, koji se nastavlja od tog perioda”, rekao je dr. Orly Razgour, molekularni ekolog i biolog za zaštitu prirode Univerziteta Exeter.
Izvor: The Maritime Executive
