Izvor fotografije: Shutterstock.com
To je najstrašniji dio okeana na kugli zemaljskoj, i s dobrim razlogom – pisao je još 1916. Alfred Lansing o putovanju koje je istraživač Ernest Shackleton prošao u malom čamcu za spašavanje. Više od sto godina nakon toga, jedan prolaz i dalje ledi krv u žilama svim pomorcima.
Radi se o Drejkovom prolazu, moreuzu koji povezuje južni vrh južnoameričkog kontinenta sa najsjevernijom tačkom Antarktičkog poluostrva. Širok je oko 1.000 kilometra, a dubina mora doseže i do 6.000 metara, zbog čega izaziva veliko zanimanje istraživača, prenosi CNN.
Drejkov prolaz za okeanografe je fascinantno mjesto zbog onoga što se događa ispod površine.
“To je jedino mjesto na svijetu gdje ti vjetrovi mogu duvati, a da ne dotaknu tlo, što inače oslabljuje oluje. Kinetička energija prelazi iz vjetra u talase, što stvara olujne valove koji mogu dostići i do 15 metara” – objasnio je okeanograf Aleksander Brearley iz British Antarctic Surveya.
Drejkov prolaz je i u prošlosti bio najčešće zadnja opcija za pomorce. Dok se Panamski kanal nije otvorio 1914. godine, brodovi koji su stizali iz Evrope mogli su robu ostaviti ili na istoku Sjeverne Amerike pa bi do zapadne stigli kopnom, ili se prolazilo kroz Drejkov prolaz.
Koji je recept za preživljavanje? Poniznost i zdrava doza straha, mišljenje je kapetana Stanislas Devorsine-a koji ovim tjesnacem prolazi već 20 godina.
“Izuzetno smo oprezni, okean je ipak jači od nas. Idemo na nemirno more, ali uvijek s dozom straha. Ne kockamo se.” – objašnjava Stanislas.
“Moramo odabrati najbolje vrijeme da pređemo Drejkov prolaz. Moramo prilagoditi svoj kurs, ponekad ga mijenjamo da bismo imali bolji ugao u odnosu na talase.” – objašnjava kapetan.
Izvor: vecernji.hr
