Pomorski muzej u Kotoru (Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru) je kulturno-obrazovna ustanova jedina ove vrste u Crnoj Gori. Nastao je postepenim razvitkom iz prvobitne zbirke predmeta od istorijske i kulturne vrijednosti Bratovštine Bokeljske mornarice u Kotoru, (osnovane oko 1880. godine), koja je od 1900. godine bila otvorena za javnost, a od 1938. godine predstavljena u novoosnovanom Pomorskom muzeju, prvobitno na prvom spratu sadašnje muzejske zgrade, a onda nakon Drugog svjetskog rata u čitavoj baroknoj palati plemićke porodice Grgurina. Organizovanjem raznih manifestacija poput promocije knjiga, izložbi slika, muzičkih izvođenja i obilježavanje značajnih događaja, ovaj Pomorski muzej privlači veliki broj turista ljubitelja pomorske istorije, prije svega, slavne bokeljske pomorske tradicije.
Mr Maja Uskoković, direktorka ove renomirane kulturne ustanove, specijalno za pomorstvo.info, govori o radu Pomorskog muzeja u Kotoru, o njegovim proteklim i planiranim aktivnostima, najavljujući atraktivne događaje koji će biti organizovani tokom sezone 2024. godine.
-Nastanak Pomorskog muzeja u Kotoru vezuje se za 1880. godinu i prvobitnu zbirku Bratovštine Bokeljske mornarice. Kasnije, 1900 i 1938 godine, te nakon Drugog svjetskog rata, muzej je širio svoju misiju. Kako u budućnosti vidite ovu ustanovu i njenu kulturno-obrazovnu ulogu u Crnoj Gori?
Kako ste i sami naveli Kotor još 1880. dobija prve obrise muzeologije u palati Grgurina i to zahvaljujući Bokeljskoj mornarici. Kako su te davne 1880. naši preci imali viziju i prepoznali značaj prezentacije kulturne baštine naš cilj je da u tom smjeru nastavimo.
Mijenjale su se države, društvena uređenja, ali potreba da muzej o pomorstvu postoji nikad nije doveden u pitanje.
Ako se naslanjamo na bogatu prošlost Muzeja, naša budućnost je sigurna. Planiramo da održimo duh muzeja, ali uz nove tehnologije. Iako smo započeli transformaciju, uskoro ćemo ući u detaljnije planiranje i osmišljavanje inovativnije postavke muzeja. Pomorski muzej je zasigurno poznat po svojim programskim aktivnosti koje su usmjerene ka prezentaciji valorizacije pomorske kulturne baštine od antike do današnjih dana.
Nakon navedenog jasno je da se prošlosti ne odričemo, ali našu budnost vidimo u širenju naše djelatnosti naročito po pitanju edukacije mlađih generacija, kojima će muzej biti prilagođen. Takođe, Muzej u budućnosti vidim kao dio mreže muzeja Mediterana, jer smo svi međusobno povezani Mediteranom, njegovom kulturom, nasljeđem i uzancama.
Postoje li ozbiljnije komunikacije Pomorskog muzeja u Kotoru sa obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori, koliko je pomorsko naslijeđe zastupljeno u procesu obrazovanja, da li ovaj muzej obilazi školska omladina i studenti, koliko uopšte javnost u Crnoj Gori zna o njegovom fundusu i pomorskoj istoriji Boke Kotorske?
Muzej bez edukativnog segmenta ne bi ostvarivao svoju misiju. Iz godine u godinu komunikacija sa školama je sve bolja. Napokon je Muzej postao obavezna meta svih škola iz Crne Gore. Saradnja je naravno najbolja sa školama iz Boke. Posjete muzeju, radionice, tematski izleti i predavanja dio su ponude koje Muzej nudi školama. Važno je napomenuti da naša saradnja nije uslovljenja obilježavanjem nekih datuma, već je komunikacija kontinuirana i plodna. Suština saradnje je da se djeca i studenti upoznaju sa muzejskom građom, ali i da profesori posvete više pažnje temi pomorstva, o kojoj i dalje se ne uči dovoljno u školama.
Pomorski muzej u Kotoru vršio je svake godine redovan otkup vrijednih predmeta, uključujući njihovu konzervaciju i restauraciju. Hoće li ta plemenita praksa biti nastavljena?
Otkupi i pokloni, restauracija i konzervacija osnovne su djelatnosti i preduslov da bi neka ustanova imala riječ ,,muzej“ u svom nazivu. Smatram da smo jedan od muzeja sa najvećim brojem otkupa i donacija u državi. Ako se ne istražuje teren i ako se ne vrše nove akvizicije za muzejski fond došlo bi do osipanja predmeta koji su svjedočanstvo o načinu života na ovom podneblju.
Pomorski muzej Crne Gore od 2018. godine ima savremenu radionicu za konzervaciju i restauraciju predmeta. Bez ove djelatnosti i preventivne zaštite predmeta ne bi imali reprezentativnu građu sa kojom se mi iz Muzeja neskromno i često hvalimo.
Može li se reći, na osnovu broja posjetilaca, da je Pomorski muzej u Kotoru samoodrživa ustanova?
Ovdje je riječ o neprofitnoj ustanovi koja svoju zaradu ulaže u promociju i čuvanje građe. Takođe, važno je znati da je Pomorski muzej u Kotoru jedan od najposjećenijih muzeja u državi (preko 63.000 tokom 2023. godine), a za taj podvig treba odati priznanje naporu zaposlenih, da od aprila do novembra servisiraju toliki broj posjetilaca.
Jedna stara ideja o povremenom okupljanju istraživača i ljubitelja veličanstvene pomorske istorije Boke Kotorske nikad nije sasvim realizovana. Da li je takvo nešto u skorijoj budućnosti moguće u vidu neformalne zajednice ljubitelja Pomorskog muzeja ili slično?
Pomorski muzej zapravo ima neformalnu zajednicu društva ljubitelja Pomorskog muzeja u vidu redakcije Godišnjaka Pomorskog muzeja i svih onih ljudi koji svake godine daju doprinos u izradi Godišnjaka. Svakodnevni kontakt s kolegama iz drugih institucije (arhiv, muzeji, fakulteti) zapravo je stvorio tu neformalnu grupu ljudi koji s ljubavlju i znanjem baštine pomorsku tradiciju. Sa druge strane smatram da bi bilo veoma svrsishodno da Kotor ponovo dobije Društvo istoričara, koje je nekad postojalo u gradu.
Međunarodni dan muzeja, 18. maja, obilježen je prošle 2023. godine pod sloganom „Muzej, održivost i blagostanje“. Da li je već sad poznato što se ove godine priprema i pod kakvim nazivom za taj dan, ili će to tek biti poznato?
Predavanje o putevima svile, priča o putovanju i značaju putovanja na Dalekom istoku sa obilježavanjem godišnjice, 700 godina od smrti Marka Pola, zaključno sa međunarodnom izložbom Svilarstvo iz Konavala.
Pred kraj prošle godine, promovisan je tradicionalno Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru. Ova publikacija traje već 70 godina. Kakvi su planovi za 2024. godinu, kad su u pitanju komunikacije ove ustanove sa srodnim ustanovama i naučnom zajednicom u regionu i šire?
Godišnjak Pomorskog muzeja izlazi neprestano od 1952. godine i on čini okosnicu rada ustanove. Za 2024. planiramo par iznenađenja što se tiče Godišnjaka sa kojima ćemo upoznati javnost tokom ljeta.
Plan rada Muzeja za 2024. je prilično ambiciozan, u njemu značajno mjesto zauzima i saradnja sa srodnim ustanovama iz inostranstva. Kao prvo planiran je nastavak saradnje za Centrom za kulturu grada Krka koji će gostovati u našem Muzeju sa izložbom povodom 453. godišnjice Lepantske bitke.
Ali, ove godine, u sklopu tog gostovanje, planiran je dolazak i gradske muzike sa Krka, što će svakako biti dodatna vrijednost i svojevrsna atrakcija u gradu.
U septembru, tačnije 10. septembra planirano je otvaranje izložbe iz Piranskog pomorskog muzeja koja obrađuje brodove pomorske kompanije Splošna plovidba iz Pirana.
Takođe, planirana je saradnja sa muzejom iz Konavala na temu svilarstva, na šta smo posebno ponosni jer ova tema do sada nije dovoljno obrađena.
Takođe, mogu da najavim da smo u pregovorima sa muzejima iz Beograda, za realizaciju jedne izložbe u tom gradu. Međunarodna saradnja Pomorskog muzeja se realizuje i aktivnim učešćem Muzeja u sklopu Asocijacije pomorskih muzeja Mediterana (AMMM- Association of Mediterranean Maritime Museums).
Postoji li u planu za 2024. godinu posebno atraktivan projekat Pomorskog muzeja u Kotoru koju bi izdvojili?
Neke od važnih projekata sam već navela, ali pored toga želim da istaknem izložbe: ,,Zaliv tišine“ autora Željka Brguljana, izložba radova Andrije Maurovića povodom obilježavanja Lepantske bitke, reprint putopisnih crtica ,,Vilom Velebita po Levantu“ Predraga Kovačevića, Izložba biblija koju realizujemo u saradnji sa protojerejom Nemanjom Krivokapićem, Izložba ,,Mora i kopna kapetana Šave Ivanovića“ autora Ilije Mlinarevića, kao i nastavak održavanja manifestacije „Podvodni kulturni predjeli Crne Gore“ koja se realizuje u saradnji sa Laboratorijom za arheologiju, tj sa Pomorskim fakultetom.
Pored navedenog, planiran je veći broj događaja, radionica i izložbi za koje sam sigurna da ćete ih medijski ispratiti.
U neformalnim razmatranjima stručne javnosti i ljubitelja muzeja, pominje se često i potreba za širenjem muzejskih kapaciteta. Gdje i kako, ako su ta razmatranja realna?
Pomorski muzej Crne Gore nalazi se u palati Grgurina i to jedna od najvećih prednosti naše ustanove. Sa druge strane to je ponekad i mana jer smo prostorno ograničeni i često ne možemo da izložimo i prezentujemo cjelokupno građu. To je zapravo problem sa kojim se suočava većina muzeju u svijetu. Ovaj problem se nadomještava digitalizacijom i prezentacijom građe na drugačiji način. Širenje kapaciteta vidim kroz decentralizaciju tj. otvaranje filijala u drugim gradovima na crnogorskom primorju.
Ovo pitanje nije aktuelno, ali se nadam da ćemo jednog dana dobiti mogućnost da ozbiljnije razmišljamo u ovom smjeru, jer ne zaboravimo da je ovo državni muzej i kao takav mora da bude inkluzivan prema cjelokupnom crnogorskom primorju.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
