Izvor fotografije: Shutterstock.com
Ronjenje u čuvenoj Blue Hole Belize-a trebalo je da bude vrhunac putovanja vlasnika, ali kapetan Lee Stevenson se suočio sa ozbiljnim problemom.
Oba pomoćna čamca su bila neupotrebljiva, jedan trajno neispravan. Snovi vlasnika o savršenom odmoru bili su na ivici da se pretvore u veliko razočaranje. Daleko od idealnog za kapetana, i još gore za način obilježavanja 40. rođendana. Jahta, novogradnja dužine 60 metara u svojoj premijernoj sezoni, sa pomoćnim čamcima koje je odredio broker, i Stevenson je bio čvrsto odlučan održati privid za vlasnika. Njegova dva inžinjera sprovela su noć rastavljajući dijelove sa jednog “prekomplikovanog” pomoćnog čamca kako bi drugi bio operativan. Do jutra je bio spreman za isplovljavanje, i vlasnik je imao “izuzetno” ronilačko iskustvo u Blue Hole-u na završetku njihovog putovanja.
Posade jahti redovno moraju da smišljaju inovativna rješenja i razmišljaju izvan okvira kako bi se “zabava nastavila”, kako navodi Stevenson. Ali, priča sažima ideju iza Occam Marine, konsultantske firme za novogradnju superjahti koju je Stevenson osnovao sa partnerom Giles Frankal-om prije dvije godine.
Zajedno, dvojac ima 50 godina iskustva kao kapetani superjahti, uključujući učešće u graditeljskim projektima do 100 metara, i obojica su se suočavali sa brojnim problemima novogradnje jahti koje su isporučene sa manje od optimalne operativne efikasnosti.
“Glavni pokretač za nas bio je osjećaj da smo kao kapetani bili opterećeni jahtama koje su navodno imale veoma kompetentan nadzor tokom gradnje, ali je operativni dizajn i raspored jahti bio pomalo zanemaren,” kaže on. “I bio je naš posao kao kapetana i operativne posade od prvog dana, od predaje, da te jahte učinimo funkcionalnim pred vlasnikom.”
“Posljednje što vlasnik želi na svojoj potpuno novoj jahti od 200 miliona eura je slušati kapetana koji nije zadovoljan sa njom.”
To bi moglo biti 70 stepenica od kuhinje do salona, neadekvatna oprema i prostor za kuhinju i ostavu, nedostatak prostora za skladištenje rezervnih dijelova, smeća i opreme posade, neadekvatna navigaciona komunikacija ili loš tok u opštem rasporedu i na mostu. Ili, bi mogli biti tenderi koji se ne mogu sigurno lansirati, ako postoji nekoliko stopa talasa, ostavljajući vlasnika i goste da se osjećaju “zarobljeno” na jahti, dodaje Stevenson.
“Ako morate da odete po ćerku vlasnika koja je pala preko strane nakon previše pića tokom plovidbe, morate zaista početi razmišljati izvan okvira,” kaže on.
Kao kapetan, Stevenson je radio na dva projekta u razmaku od deset godina sa poznatim brodogradilištem u sjevernoj Europi i bio je razočaran kada je otkrio da je problem koji je originalno istakao i dalje bio prisutan na drugom projektu.
“Frustracija mi je kao kapetanu proizlazila iz toga što sam morao trošiti previše vremena baveći se elementarnim problemima koji uopšte nisu smjeli postojati,” objašnjava on.
Stevenson koristi novogradnju dužu od 80 metara na kojoj su radili “malo kasnije nego što bi željeli” kao studiju slučaja koja dokazuje kako njihovo rano uključivanje može biti isplativo u budućnosti. Početni dizajn značio je da je posada morala prolaziti kroz gostinski spa i plažni klub kako bi se kretala od tendera do drugih operativnih područja.
“Zvuči vrlo jednostavno, ali to bi bio problem koji bi jahta naslijedila za cijeli svoj vijek trajanja da se nismo uključili i razvili bočno otvaranje za ukrcavanje tendera tako da posada može dolaziti i odlaziti a da gosti to ne primijete,” kaže on.
Occam učestvuje u šest projekata čija prosječna dužina iznosi 94 metra, raspoređenih po Njemačkoj, Holandiji i Turskoj.
Trenutno se suočavamo s izazovom “produženih rokova izgradnje”, što je posebno teško za starije vlasnike koji smatraju da je “propuštanje jednog ljeta veliki gubitak, s obzirom na to da im preostaje samo desetak ljeta za uživanje na jahti”. Occam ima dva projekta sa “izuzetno kratkim rokovima za završetak” od 40 mjeseci, iako je brodogradilište predviđalo 52 mjeseca, objašnjava on.
Da bi projekti ostali na kursu, Occam usko sarađuje s vlasnicima i porodičnim kancelarijama, pružajući savjete o budžetiranju, procesu donošenja odluka i rokovima za plaćanje. “Svako kašnjenje koje brodogradilište može pripisati vlasničkom timu, dočekaće se sa radošću,” ističe on. “Transparentna komunikacija sa timovima vlasnika je od suštinske važnosti za uspjeh projekta.”
“Postoji mnogo ‘obećanja’ unutar naše industrije i mi smo nažalost ti koji moraju pokupiti komade i pokušati ispuniti ta obećanja.”
Izvor: superyachtinvestor.com
