Izvor fotografije: Shutterstock.com
Konferencija Geneva Dry 2024 pružila je priliku da se kroz niz panel diskusija istraži, cloud zasnovane tehnologije i sistemi, koje pokreće moć vještačke inteligencije.
Iskreno, postoje ubjedljivi argumenti da određeni sistemi stvarno unapređuju vrijednost u fazama prije i nakon trgovanja. Neki od ovih sistema mogu ubrzati izvršenje i eliminisati greške u zadacima koji su obično monotoni i podložni ljudskim greškama.
Argumentacija je manje uvjerljiva kada je riječ o pretprodajnom dijelu trgovačkog ciklusa. Uvijek moramo biti učenici svog tržišta, što je efikasan način za kontinuirano poboljšanje kvaliteta trgovačkih odluka. Sa današnjim sofisticiranim, intuitivnim i moćnim alatima, nema izgovora za ne biti učenik. Ipak, ovi alati bi trebalo da dolaze sa upozorenjima. Alati zasnovani na cloud-u mogu biti izuzetno privlačni. Često stvaraju lažan osjećaj sigurnosti zbog svoje uglađenosti i intuitivnosti, što olakšava sprovođenje beskonačnih sati u analizi podataka. Problem je, kako je istakao Ronald H. Coase, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1991. godine, “Ako dovoljno dugo vršite pritisak na podatke, oni će otkriti sve.”
Coase je nagrađen za teoremu koja se od tada naziva Coaseovom teoremom. Inače, da bi bila primjenljiva, Coaseova teorema zahtijeva efikasno i konkurentno tržište sa transakcijama koje se izvode bez troškova, što u stvarnosti nikad nije slučaj. Ovo podsjeća na još jednu Nobelovu nagradu za ekonomiju dodijeljenu 1997. godine Robert Merton-u i Myron Scholes-u za razvoj modela za procjenu opcija. Takozvani Black-Scholes model (u čijem radu je pomogao Fischer Black) pati od istog problema: njegove osnovne pretpostavke nikada nisu ispunjene.
Korišćenje novih tehnoloških alata može rezultirati stvaranjem iluzornog osećaja sigurnosti, što često završava pretjeranim povjerenjem u dobijene rezultate. Međutim, isti ti alati mogu prouzrokovati i ono što se naziva paralizom analize, gdje konstantna potreba za savršenstvom u podacima onemogućava donošenje odluka. U praksi, to znači da se trgovci ili analitičari mogu zaglaviti u beskonačnom ciklusu analize, tražeći savršen trgovački slučaj, ali nikada ne preduzimaju konkretne korake, ostavljajući potencijalne prilike neiskorišćene.
Još jedan važan aspekt koji ne smijemo zanemariti odnosi se na zaštitu radnih pozicija u trgovinskim firmama. Postoji manji rizik u automatskom prihvatanju trgovačkih transakcija koje preporuče ovi novi alati, jer ukoliko transakcija propadne, trgovac može jednostavno optužiti softver. Sa druge strane, ukoliko trgovac izazove preporuke sistema i izvrši drugačiju trgovinu, pa se ta pokaže kao neuspješna, odgovornost će direktno pasti na njega. To dovodi do situacije u kojoj trgovci postaju previše konzervativni, djelujući više kao bankari koji ne teže jedinstvenim dobitima, već izbjegavaju gubitke na isti način kao i ostali, izbjegavajući time rizik za svoju poziciju.
Na samom kraju, treba istaći ulogu sistema za trgovanje i post-trgovanje koji nalaze sve širu primjenu u pomorskoj industriji. Ovi sistemi su sada toliko integrisani u strukture klijenata da formiraju značajnu prepreku za njihovo napuštanje. Ova situacija možda predstavlja neizbježnu cijenu koja se mora platiti u cilju povećanja efikasnosti.
Izvor: Splash247
