Od jedrenja do uzleta prema zvijezdama
Bivša jedriličarska šampionka i državni reprezentativac nekadašnje SCG, dizajnerka enterijera i arhitekta, Svetlana Mojić Džakula, danas svjetski poznata u industriji jahtinga, nagrađivana najvećim globalnim priznanjima za dizajn enterijera luksuznih plovila, svoja prva iskustva u ovoj prestižnoj profesiji stekla je u Boki Kotorskoj, a onda su joj se vrata svijeta otvorila, zahvaljujući izuzetnom talentu, predanom radu i visokim cviljevima koje je sebi postavila. Za pomorstvo.info govori o svom profesionalnom i ličnom putu prema svjetskom vrhu.
…………….
Rijetki su primjeri da talentovani arhitekta dobije posao prije nego što diplomira, a vama se to desilo: šest mjeseci prije diplome, dobili ste stalno zaposlenje na poziciji dizajnera entrerijera u jahting industriji i to je odredilo vaš dalji profesionalni put. Kako je taj „start“ izgledao i u kom pravcu je krenula vaša karijera?
Kada sam na 5. godini fakulteta shvatila da želim da se bavim dizajnom enterijera jahti u budućnosti, tome sam pristupila kao i svemu što radim – nisam se obazirala na komentare da je to nemoguće, već sam počela da činim sve one male korake koje će me približiti tom cilju. Jedan od njih je bio i da pronađem praksu u ovoj oblasti, kako moj master rad ne bi bio projekat kako ja zamišljam da jahta treba da izgleda iznutra već je bio baziran na konkretnim činjenicama i znanju, kao i plovilu koje postoji. Tako sam uspjela da dogovorim plaćenu tromjesečnu praksu u Herceg Novom na poziciji dizajnera enterijera jahti, gdje su mi po isteku prakse ponudili posao za stalno. Kako su mi Boka i Herceg Novi potpuno prirasli za dušu, a energija u studiju u potpunosti odgovarala, bilo je lako prihvatiti tu ponudu. Master rad sam radila paralelno uz posao i bilo je zahtjevno za izvesti ali je svakako bilo prava odluka.
Tokom 18 godina rada na dizajniranju enterijera jahti (ali, ne samo njih!) čak dva puta ste dobili prestižnu internacionalnu nagradu za dizajn jahti “Milenium Yacht Award”. Globalno ste poznati u ovoj industriji, vrata svijeta su vam odavno otvorena. Kako taj veliki poslovni svijet gleda na vaš rad, a kako vi na elitu u toj indistriji, gdje se danas i sami nalazite?
Ja sam u ovu struku ušla zbog svoje ljubavi prema jedrenju, i dalje se najbolje osjećam kad sam na vodi i pored vode. Ovo je poziv koji mi je omogućio da ostanem uz ono što najviše volim. Moja komunikacija na projektima često je sa kapetanima i članovima posade koji su iz istog razloga ušli u jahting industriju i sa njima se odlično razumijem. Znam kako je čitavog dana biti na vodi na „bonaci“, a kako je kad te uhvati noću oluja na otvorenom moru. Sa inženjerima se dobro razumijem zahvaljujući inženjerskom obrazovanju, dok klijente obično raduje koliko dugo istražujem i radim u luksuznom sektoru, jer mi je bitno da ponudimo najkvalitetnija i najbolja rešenja. Nagrade su odlične kao potvrda kvaliteta, a meni je najznačajnije to što mnogi klijenti kad počnu da sarađuju sa nama se već godinama vraćaju da ponovo sarađujemo.
Živite i radite u Novom Sadu, imate svoju studio za dizajn enterijera jahti “Salt & Water” sa kojim osvajate svjetske vrhove i najveće nagrade u ovom poslu. Da li je bilo poslovnih ponuda da se odselite daleko van svoje zemlje ikako ste odlučili da imate svoj studio u svom rodnom gradu i da vam to bude stalna “baza”?
Još u toku specijalističkih studija za dizajn jahti i konstrukcije u Veneciji, zahvaljujući preporukama mojih tamošnjih profesora, dobila sam više ponuda za posao u svjetski priznatim studijima za dizajn jahti. Moje srpsko državljanstvo je većinu toga u startu učinilo nemogućom misijom. Kako odustajanje za mene nije opcija, na kraju sam odlučila da otvorim svoj studio u svom gradu. To definitivno jeste bio teži put, ali mi je omogućilo da sama odlučujem na kojim projektima, sa kim i kako radim i danas sam sigurna da je to bio i najpametniji potez. Ponuda i dalje ima, no to trenutno nije opcija.
Koliko vas je u jahting industriju odvela i činjenica da ste se rano počeli baviti jedriličarskim sportom, bili ste i državni reprezentativac u jedrenju. Da li je to bio „znak“ kojim putem ćete krenuti u profesiji kojom se bavite?
Jedrenje je najveći “krivac” što sam se odlučila za ovaj poziv. Jedrila sam klasu „Optimist“ a zatim klasu „470“ zajedno sa mlađom sestrom. Kada sam prestala aktivno da se takmičim, godinama sam za odmor birala da sudim internacionalne jedriličarske regate, znajući da ću se na vodi najbolje odmoriti i napuniti baterije za novi rad. Danas, kao član Jedriličarskog Saveza Srbije, nadam se da ću doprinijeti ovom fantastičnom, a nepravedno zapostavljenom sportu kod nas.
Završili ste specijalizaciju za konstrukciju i dizajn jahti u Veneciji. Kakvo je to iskustvo bilo, šta vam je novo dalo u razumijevanju potreba ove industrije? Koliko novi materijali, novi ekološki propisi, nove tehnologije i uopšte, šta nove generacije ovih plovila očekuju od dizajnera enterijera?
To iskustvo potpuno je bilo drugačije od obrazovnog sistema kod nas – pokazalo mi je kako obrazovanje zapravo može i treba da izgleda. Nas je bilo osmoro na godini, svi iz različitih dijelova svijeta i profesori su imali dovoljno vremena da se posvete svakom od nas. Kao dokazani stručnjaci u industriji, profesurom su se bavili isključivo zato što su voljeli ovaj poziv, ne iz potrebe.
Meni je puno pomoglo i to što sam imala tri godine profesionalnog iskustva prije nego što sam zahvaljujući osvojenoj stipendiji dobila mogućnost da se dalje školujem, te je sve bilo mnogo lakše i jasnije. I tu mi je opet pomoglo upravo ne lakši nego teži put – te studije sam godinama pratila i željela, no cijena je bila izvan mojih kupovnih moći. Ipak, u godini kada su raspisali internacionalni konkurs za mlade dizajnere, ja sam bila spremna da dam svoj maksimum jer to je bila moja jedina šansa i bila sam odlučna da je iskoristim.
Mada ste fokus rada posvetili dizajnu enterijera jahti, raspon vaših projekata znatno je širi. Recimo, uradili ste dizajn enterijera za Boing (787 VIP), osvojili za to prvu nagradu na International Yacht & Aviation Award 2014, ispred dizajnera “Lufthanze”. Kako izgleda ta „šetnja“ kroz različite kreativne zahtijeve, kroz tu multidisciplinarnu avanturu?
Svaki izlazak iz zone komfora je zahtijevan, no neophodan bar s vremena na vrijeme, jer na takvim projektima se najviše stručno napreduje. Moj dizajn naočara protiv jet leg-a osvojio je nekoliko međunarodnih nagrada između kojih je i svjetski priznata Red Dot Award, a mi smo počeli da radimo na njemu tako što smo kupili par okvira za naočare i namotaj žice koje smo danima istraživali i savijali.
Vjerujem da je za kvalitetan projekat potrebna prava kombinacija stručnog znanja, dječije radoznalosti uz dobar projektni menadžment.
Od dragih projekata svakako bih izdvojila i projekat turističkog kompleksa u Risnu sa kojim smo osvojili treću nagradu na internacionalnom konkursu. Naš pristup je i tu bio drugačiji od ostalih – osnovna ideja kojom smo se vodili pri projektovanju bila je povezivanje istorijskog naslijeđa Crne Gore sa zahtijevima savremenih turista. Odabir materijala posljedica je želje da se turistički kompleks integriše u okruženje i u kodove arhitektonskog nasljeđa karakterističnih za Boku Kotorsku, kao i želje da se unese doza modernog arhitektonskog jezika u prostor. Vjerujem da je upravo taj spoj modernog i tradicionalnog arhitektonskog izraza u cio projekat unio snažnu dinamiku i bio prepoznat od strane žirija.
U 2023. godini (16. marta), dobili ste nagradu koja se se svake godine dodjeljuje u okviru SEATEC-a, Sajma tehnologije, tehnike i komponenti u nautičkom sektoru, jedinom ovakvom događaju na Mediteranu. Projekat se zove “Otvoreni katamaran” i vaš studio ga je radio kao koncept luksuznog katamarana za dnevne obilaske ostrva Jadranskog mora. Kako je došlo do realizacije tog projekta i na čiju ideju?
Nagradu smo osvojili zajedno sa studiom inženjera Srđana Đakovića koji je radio brodoinženjerski dio i spoljašnji dizajn katamarana, dok smo mi bili zaduženi za dizajn paluba i enterijera u trupovima, kao i sve vizuelne prikaze plovila. Naša ideja je bila da stvorimo potpuno neočekivan i prepoznatljiv dizajn, koji će od njega stvoriti jedinstveni brend. Sam koncept plovila je razvijen od brodogradilišta Colnago Marine koji je i naručilac broda i koji ga trenutno i gradi. Jako se radujem što ću naredne godine imati mogućnost da vidim ovaj projekat na vodi.
U decembru 2022. godine dobili ste nagradu “Cruise Ship Interior Awards 2022 – Best Spa or Fitness Space”, za dizajn enterijera riječnog kruzera. Projekat je razvijan u saradnji sa holandskim brodogradilištem Vahali i to je jedini riječni kruzer koji se takmičio u konkurenciji sa deset puta većim plovilima, morskim kruzerima. Šta vas motiviše za najviša dostignuća u ovoj profesiji, ako znamo da je konkurencija impresivna a jahting industrija elitistička?
Sa brodogradilištem Vahali sarađujemo niz godina i vrlo sam ponosna što uvijek imamo potpuno slobodu da razvijemo projekat kako vjerujemo da je najbolje – bilo da je u pitanju spoljašnji dizajn plovila, bilo da je u pitanju projekat enterijera.
Volim izazovne projekte u kojima se preispituju sva ustaljena vjerovanja u industriji tipa “samo je ovako moguće raditi”, što je često tako, jer je ujedno i najlakši način. Ova nagrada mi je posebno draga jer je dokaz da najbolji dizajn enterijera ne mora biti onaj koji ima najveći budžet ili je najveći.
Proveli ste jedan period svoga profesionalnog rada u Boki Kotorskoj (Herceg Novi). Kakav je utisak na vas ostavio ovdašnji mediteranski ambijent, šta je vaše arhitektonsko „oko“ primjetilo u ovom podneblju i koje projekte ste radili tokom boravka u ovom zalivu?
Herceg Novi je moj omiljeni grad i grad za koji me vežu mnoge uspomene. Dvije godine sam radila u studiju kao dizajner enterijera za jahte, no kako je to bilo zlatno doba za arhitekte na primorju, radila sam jako puno i privatno, kako enterijere vila tako i sve druge vrsta enterijera.
Bila sam gladna znanja i profesionalnih izazova te sam se oprobala i u iscrtavanju plažnog kafea koji je godinama bio prepoznatljiv na Škveru, pa čak i diskoteke. Važno je napomenuti da sam na mnogim projektima radila sa kolegama i upravo to mi je i pomoglo da shvatim koliko je izvrstan tim bitan da bi se postigla izvrsna rješenja. Kad se studio u Herceg Novom zatvorio, prešla sam u Budvu gdje sam pola godine dizajnirala enterijere za firmu Mirax, a sadašnji Dukley Resort i to je bilo najidealnije mesto za sticanje iskustva mladog arhitekte koja radi u oblasti luksuznog enterijera, jer sve što smo dizajnirali, mogla sam da pratim kako gotovo istovremeno i nastaje.
Imali ste samo 23 godine kad ste otišli za Švedsku (Göteborg) na ljetnu školu kod čuvenog predavača Larsa Larsona, po čijoj se knjizi uči na svjetskim fakultetima za brodogradnju. Da li je to bila “pista” sa koje je krenuo vaš veliki uzlet prema vrhovima jahting industrije i dizajnu enterijera u jahtama?
Kada sam se prijavila za tu školu, nisam zapravo još bila svjesna koliko je on čuven. To je bilo nevjerovatno iskustvo i postavilo je dobru bazu za moj profesionalni razvoj. Zahvaljujući stručnom usavršavanju, meni je vrlo jednostavno da ispratim inženjerske timove na projektima novogradnje, jer shvatam zašto im je nešto bitno i kako uopšte njihovi dijelovi projekta funkcionišu. Mislim da su i oni zadovoljni saradnjom, jer nas vrlo često i danas preporučuju klijentima za projekte u kojima učestvuju.
Dizajnirate sa velikim uspjehom i enterijere prestižnih vila, apartmana i svega što traži visoke estetske zahtjeve. Koji projekat iz tog “korpusa” vam je bio posebno izazovan?
Čvrsto vjerujem da životni prostori ne bi trebalo da nose prepoznatljiv potpis arhitekte, već da odražavaju ličnost i potrebe porodice koja u njima živi.
Kao arhitekte enterijera, naša uloga je da želje i zahtijeve pretočimo u trodimenzionalni prostor. Zato je svaki naš projekat jedinstven i prilagođen pojedincu. Ipak, ostajemo dosledni osnovnim principima dizajna koji povezuju sve naše radove – vrijednost “duha mjesta”, maksimalna povezanost sa prirodom u kojoj se nalazi prostor, nezamjenljiva vrijednost dnevne svjetlosti u prostoru i druge. Upravo iz ovog uvjerenja, svaki projekat je jedinstven za sebe.
Pored projekta jahti i kruzera, u studiju je uvijek u toku nekoliko projekata enterijera luksuznih stanova i po koja privatna porodična vila. Kao i projekti enterijera jahti, mnogi od naših projekata na kopnu su pod ugovorom o tajnosti i nažalost, nismo u mogućnosti da se njima javno hvalimo.
U kom pravcu će dalje ploviti vaš studio za dizajn enterijera jahti “Salt & Water”?
Ono čime se posebno ponosim je da mi za naše klijent pružamo riješenja ključ u ruke – okupili smo vrhunske majstore koij nas godinama prate i koji su u stanju da u Srbiji proizvedu luksuzne enterijere koje zatim izvozimo i ugrađujemo širom Evrope. Mislim da je to dio koji je posebno privlačan za vlasnike jahti kako u Crnoj Gori, tako i u Hrvatskoj gdje specijalizovani studiji sa ovakvom ponudom za jahte ne postoje.
To je počelo slučajno, primjetila sam da je klijentima teško da pronađu provjerene izvođače kao i da žele da imaju siguran tim koji će obezbjediti da se čitav projekat završi u planiranom budžetu i vremenskom roku – a sada, gotovo na svakom projektu koji dizajniramo ispratimo do kraja. Nije tajna da sam svoje majstore saradnike vodila i po najpoznatijim Boat Show skupovima u Evropi i pokazivala im najbolja rešenja u industriji, kako bi razumjeli koji je minimalni kvalitet koji želim da obezbjedimo klijentima.
Vjerujem da jednako kvalitetno podržavamo klijente i na projektima novogradnje i na projektima refitinga enterijera.
Nadam se da ćemo u narednom periodu imati više projekata enterijera jahti u Boki – jer takvi projekti znače da ću i ja imati više mogućnosti da uživam u ljepotama Boke van sezone, a to me uvijek posebno raduje.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
