Od 10. septembra do 10 oktobra 2024. godine, Pomorski muzej “Sergej Mašera” iz Pirana imao je gostujuću izložbu u Kotoru u palati Grgurina, pod nazivom “Slovenski brodovi 6&11 – Splošna plovba” koja predstavlja istorijat ovog slovenačkog brodara.
Izložba je prvobitno bila zamišljena kroz priču o šest odabranih brodova koji su svoje mjesto našli na poštanskim markama Slovenije, a potom je proširena sa još 11 brodova građenih u pulskom Uljaniku.
Tim povodom, direktor ovog muzeja Franco Juri (uz asistenciju Duške Žitko, autorice izložbe), specijalno za pomorstvo.info, govori detaljnije, ne samo o ovoj izložbi, već i o istorijskim vezama autentičnih mediteranskih gradova, Pirana i Kotora, te o zajedničkom nastojanju da sačuvaju bogato pomorsko naslijeđe i kulturne veze koje su imali kroz vijekove.
…..
-Pomorski muzej “Sergej Mašera” iz Pirana, i Pomorski muzej iz Kotora, imaju svoju zajedničku prošlost i dugogodišnju saradnju. Kada i kako je ova saradnja počela i kakva je saradnja ova dva muzeja sa sličnim u zemljama Mediterana?
Kopar i Kotor povezuje istorija porodice koje su se za vrijeme Mletačke Republike u duhu trgovine selile preko Jadrana iz jednog grada u drugi, u oba smjera.
U to vrijeme nije bilo kopnenih puteva današnjeg tipa, najkraći je bio morski put. I tako se u Kotoru iskrcala i porodica Grgurina iz Kopra, a njihov potomak je tamo sagradio palatu, gdje se danas nalazi Pomorski muzej Crne Gore.
Inače, saradnja između naših muzeja nastala je zajedničkim radom AMMM-a, Udruge pomorskih muzeja Mediterana, čiji su članovi i muzeji Kotor i Piran, a posebno zahvaljujući angažmanu naše muzejske vijećnice Duške Žitko i kolege iz Kotora Ilije Mlinarevića, koji su uz podršku obje muzejske uprave već dva puta omogućili domaćinstvo dvije izložbe koje ističu i pomorske veze između naše dvije zemalje.
-Osim pomorske zbirke, u muzeju su još i arheološka, etnološka zbirka o solanama i Etnološka zbirka o ribarstvu. Tu se nalazi i 14.000 knjiga iz mjesne biblioteke (Biblioteca civica). Koliko je ovaj impresivni fundus muzeja posjećen i kako se dopunjava novim artefaktima i dokumentima?
Pomorski muzej Piran osnovan je kao gradski muzej 1954. godine. Prvi direktor, istoričar, dr. Miroslav Pahor, vodio ga je do 1980. godine. Tokom njegova mandata muzej je nabavio velik broj artefakata i dokumenata. Takođe i piranska gradska biblioteka (Biblioteco civica).
Pahorov angažman i ostavština bili su ključni za nastavak rada i razvoja muzeja sa svim dislociranim jedinicama. Na njegovoj viziji temelji se i Muzej solane koji je nastao 10 godina nakon njegove smrti.
Inače, muzej se brine i o Tartinijevoj ostavštini i njegovoj čuvenoj violini, a izgradili smo i restaurirali dva čamca koji plove; Galeb, donacija baletana i koreografa Pine i Pie Mlakar, te istarski topo Adria.
-Izložba koju ste priredili u Kotoru, zapravo je četvorojezična, na hrvatskom, slovenačkom, italijanskom i engleskom, i zaokružuje sedmogodišnji međuinstitucionalni projekat. O kakvom projektu je riječ i kako su se „Pošte Slovenije“ uključila u sve ovo?
Izložba Slovenski brodovi, 11 brodova (izgrađenih u brodogradilištu Uljanik u Puli) Splošne plovidbe, zaokružuje međuinstitucionalni projekt, koji je počeo 2014. godine izdavanjem vanredne pomorske serije prigodnih maraka, koje je podstakla Pošta Slovenije, a stručno ga je osmislio i vodio Pomorski muzej “Sergej Mašera”; Piran koji je njime pokazao svoju misiju temeljeći je na istraživanju i očuvanju pomorske baštine, podizanju javne svijesti i promociji slovenačke pomorske prošlosti.
Odabirom šest ključnih brodova Splošne plovidbe rasvijetlio je jednu od najvećih, najvažnijih i najuspješnijih pomorskih priča poslijeratnog razdoblja, priču o jedinom slovenačkom međunarodnom brodaru koji se etablirao na nemilosrdnom svjetskom pomorskom tržištu sa simbolom Triglava na dimnjacima svih brodova u svojoj floti.
Na moderan način i četvorojezično prezentovana izložba opremljena je svjetlosnim panoima sa ilustracijama šest brodova prikazanih na markama, obogaćena animacijama, video zapisima, dokumentarnim filmovima pomoraca te arhivskim snimcima o brodovima i pomorcima.
Izložba prikazuje šest posebno značajnih brodova: MARTIN KRPAN (nekada SIROB), ROG (I), PIRAN (I), MARIBOR, LJUBLJANA (III) i PORTOROŽ (IV), a u nekoliko riječi su opisani i svi brodovi istog imena kao odabranih šest: KRPAN, ROG (II), PIRAN (II), MARIBOR (II), LJUBLJANA (I), LJUBLJANA (II), LJUBLJANA (IV), PORTOROŽ (I), PORTOROŽ (II) i PORTOROŽ (III).
Dakle, ukupno šesnaest brodova slovenskog brodara Splošna plovidba. Iako je u većinskom vlasništvu njemačke brodarske kompanije Doehle ICL, primjerena zakonska regulativa mogla bi mu omogućiti opstanak i ponovno pokretanje. U protivnom, Sloveniji, uprkos rezoluciji parlamenta iz 1991., prijeti gubitak pomorskog usmjerenja.
Izložba ukratko prezentuje i umjetnost na brodovima, jer je Splošna plovidba oduvijek veliku važnost pridavala umjetničkoj opremi svojih brodova. Raznovrsna likovna zbirka velike dokumentarne i umjetničke vrijednosti to nepobitno potvrđuje.
Akademskom kiparu Stojanu Batiču (1925–2015) povjerena je likovna oprema brodova TRBOVLJE (1960.), BELA KRAJINA (1961.), LJUBLJANA (II) (1964.), LJUTOMER (1965.), KRAS (1967.), POSTOJNA (1967.). ), PORTOROŽ ( I) (1968.) I PORTOROŽ (II) (1986.).
Za ovaj poslednji, brojna je umjetnička djela izradio i akademski slikar i grafičar Zvest Apollonio (1935–2009). Izložba je bila za gostovanje u Istorijskom i pomorskom muzeju u Puli u 2023. godini jer je u brodogradilištu Uljanik u Puli Splošna plovidba naručila ukupno 11 brodova, od toga devet u 60.-im godinama prošlog vijeka – to su bili Goranka, Korotan, Trbovlje, Bela krajina, Ljubljana (II), Ljutomer, Postojna (I), Portorož (I) i Kras (I) – te još dva, Portorož (II) i Piran (II) – u osamdesetima. Ovaj dio govori o plodnom učešću u izvanrednom uspjehu pomorstva u doba SFR Jugoslavije.
– Septembra mjeseca 2018. godine, takođe u Kotoru, Pomorski muzej iz Pirana je upriličio izložbu o pomorskom kapetanu Baldomiru Podgorniku i prvom (jugo)slovenskom prekookeanskom trgovačkom brodu „Rog“. O čemu je još ta izložba govorila?
Da, izložba: Zapovjednik kap. Baldomir Podgornik i prvi (jugo)slavenski prekooceanski trgovački brod Rog bila je otvorena 7. septembra 2018. u palači Grgurina i tamo je bila do 1. oktobra 2018.
Izložba Zapovjednik kap. Baldomir Podgornik i prvi (jugo)slavenski prekooceanski trgovački brod Rog bila je druga u nizu izložbi pod naslovom Slovenski brodovi koje piranski pomorski muzej priređuje uporedo sa izdavanjem istoimene serije poštanskih maraka Pošte Slovenije.
Teretni parobrod Rog bio je od ključne važnosti kako za razvoj jedinog slovenačkog brodara Splošne plovidbe Piran, tako i za afirmaciju Slovenije u svjetskom pomorskom brodarstvu za vrijeme SFR Jugoslavije. 1954. godine, kada je utemeljena Splošna plovidba Piran, kupovina toga broda bila je dobro promišljena od strane struke i odobrena od strane politike, a nametali su je i povoljni uslovi na tržištu i ambicije mlade kompanije te njenih iskusnih pomoraca koji su se kalili već prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata i pružali garanciju za poslovni uspjeh.
Pod zapovjedništvom kapetana duge plovidbe Baldomira Podgornika i sa 43 člana posade, prvi slovenački prekookeanski brod je od juna 1955. do maja 1956. oplovio svijet, a u martu 1956. kao prvi jugoslavenski brod pristao je u kineskoj luci Tsingtao.
Prije toga u Tihom okeanu zahvatio ga je tajfun ali se izvukao iz krajnje opasne situacije i kao prvi jugoslovenski brod uplovio i u luku Hakodate na japanskom ostrvu Hokaido, gdje je u tamošnjem brodogradilištu popravljena šteta uzrokovana tajfunom.
Nakon dvanaest godina uspješnog plovljenja u slobodnoj plovidbi, razdoblja u kojem je služio i kao školski brod slovenskih kadeta i pripravnika koji su na njemu sticali prva znanja i iskustva.
Rog je prodan 1966. godine i tri godine kasnije razrezan u Kaohsiungu na Tajvanu. Nakon što je 1934. godine završio Pomorsku akademiju u Kotoru i odslužio vojni rok, Baldomir Podgornik (1913-1989) je kao kadet plovio na dva teretna parobroda jugoslovenske mornarice, Trsat i Supetar, na kojima ga je zatekao Drugi svjetski rat.
Ni prvo ni drugo potonuće njegovih brodova nisu ga obeshrabrili, naprotiv, već od januara 1943. do oktobra 1945. kao drugi oficir palube plovio je na pet naoružanih teretnih parobroda u savezničkim konvojima za snabdijevanje. Kroz sve ratne godine finansijski je podupirao narodnooslobodilačku borbu u domovini.
Nakon oslobođenja zapovijedao je prvoj slovenačkoj posadi koja je 20. aprila 1954. brodom Martin Krpan isplovila iz Pirana za prvu slovensku brodarsku kompaniju Splošna plovidbu Piran. Poslije pet godina zapovijedanja na prekookeanskom brodu Rog, bio je zapovjednik na još tri motorna broda, Goranka, Trbovlje i Korotan, koji su po narudžbini Splošne plovidbe sagrađeni u pulskom brodogradilištu Uljanik.
Od 1963. sedam godina je bio u Tokiju predstavnik Splošne plovidbe za Daleki istok da bi se 1970., nakon više od četiri decenije života u inostranstvu i na moru, konačno vratio u domovinu i za kraj burne pomorske karijere preuzeo četvorogodišnji mandat kapetana Lučke kapetanije u Kopru. Preminuo je u svom domu u Portorožu.
-Pomenuli ste prilikom gostovanja ove godine u Kotoru i saradnju sa kapetanom duge plovidbe Jožem Utenkarom koja je počela još 2014. godine. Kakve je saradnja u pitanju i u okviru kog projekta?
Kap. Jože Utenkar bio je naš saradnik u svim ovim godinama. On se i kao penzioner bavi istraživanjem istorije, a specijalno istraživanjem brodova Splošne plovidbe, pomorske kompanje u kojoj je radio čitavi svoj život. Odlično je da je i sam autor knjige Triglav po svetovnih morjih, Splošna plovba in njena flota skozi čas, u kojoj se nalazi opis baš svih brodova u vlasništvu ove jedine slovenačke pomorsko-transportne kompanije.
-Pomorski muzej u Kotoru ove godine obilježava 72 godine postojanja, a Pomorski muzej Piran “Sergej Mašera” i “Splošna plovba” 70 godina djelovanja. U novembru će izložba koja je postavljena u Kotoru, biti postavljena i u Muzeju Grada u Rijeci. Sarađujete stalno i sa kolegama iz muzejskih institucija u Splitu, Veneciji, Bariju, Atini, Piranu…Kakva su vam iskustva sa ovim mediteranskim gradovima? Šta je to što briše granice među tim zemljama?
Upravo smo prisustvovali 29. AMMM Forumu, Udruženja pomorskih muzeja Mediterana, u Sesimbri, Portugal. Mediteranska mreža pomorskih muzeja vrlo je aktivna, posebno u pojedinim regionalnim segmentima. Jadranski lobi; vrlo je aktivan; Piran, Rijeka, Split, Betina, Kotor… na zapadnoj obali, San Benedetto del Tronto, Cesenatico, Cervia, Venezia, Trst…
Ove godine primili smo 4 nova člana; Pomorski muzej na Kritu (Hania), dva portugalska muzeja (po senzibilitetu Mediterana) i zanimljivu pomorsko-kulturnu instituciju sa ostrva Pianosa u Toskani. Za nas nema granica, svi smo jako bliski.
Za 25. oktobar najavljen je međunarodni skup u Portorožu, posvećen podvigu narodnih heroj Sergeja Mašere i Milana Spasića. S obzirom na doba u kome živimo, može li se reći da je podsjećanje na ovaj herojski čin istovremeno i podsjećanje na naš zajednički sentiment prema najplemenitijim idejama i djelima?
Žrtva Sergeja Mašere i Milana Spasića 1941. u Boki Kotorskoj i danas potiče na duboko promišljanje o smislu, prirodi suštini ratova te o odgovorima na njih, koji mogu biti i lični i posebni, često teško shvatljivi.
Žrtva dva mlada života i dan danas svjedoči ne samo o hrabrosti i otporu dvojice boraca protiv okupatora, koji je bio sastavni dio apsolutnog zla, nego i o dramatičnosti tih trenutaka i apsolutnosti odluka kojoj nije bilo povratka.
U povodu 70. godišnjice Pomorskog muzeja Piran, koji od 1967. godine nosi ime narodnog heroja Sergeja Mašere, a pred sve više distopiskim svijetom koji možda ide u novi globalni rat, bez povratka, promišljanje o tim vremenima još uvijek su aktuelna i više nego dobrodošla. Na simpozijumu će učestvivati i kolega Ilija Mlinarević iz Pomorskog muzeja Kotor.
-Mnogi pomorci iz Crne Gore i Boke Kotorske radili su na Splošnoj plovidbi. Koje bi brodove iz ove pomorske kompanije posebno izdvojili kao istorijski interesantne, i po čemu?
Pa to su baš ovi brodovi koje ova izložba eksplicitno predstavlja – šest brodova, koji su na markama serije Slovenski brodovi– 6 brodova SP, koji su bili izabrani u saradnji sa kap. Jožom Utenkarom.
A, dokaz učešća bez granica između ex republika SFRJ vidi se u izgradnji tada najboljih, najmodernijih i isto tako umjetnički najbolje opremljenih brodova iz Uljanika u Puli, koji su bili izgrađeni po narudžbini Splošne plovidbe iz Pirana.
-Kad iz Istre (slovenska obala), dođete u Crnu Goru i na njen dio Jadranskog mora, šta vidite kao prednost a šta kao nedostatak ove male mediteranske i planinske države?
Crna Gora i Slovenija slične su po tom pitanju; relativno male zemlje, ali u isto vrijeme brdovite i pomorsko – mediteranske. Međutim, Crna Gora ima nešto dužu obalu i prije svega dužu pomorsku tradiciju, ako je riječ o Bokeljskoj mornarici.
Slovenci imaju svoju pomorsku istoriju, ako izuzmemo Trst i obalu tršćanskog Krasa, gdje su ribari bili Slovenci, posebno u Austrougarskoj, onda jugoslovenskoj kraljevskoj mornarici i onda mornarici SFRJ, u kojim je bilo mnogo slovenačkih oficira i mornara, pa čak i admirala.
Nažalost, nakon osamostaljenja slovenački pomorski identitet je bio osiromašen, posebno nakon privatizacije i prodaje glavnog stuba slovenačkog brodarstva Splošne plovidbe iz Portoroža. Zato je misao dr. Miroslava Pahora još uvijek je aktualna: “Narod koji ne plovi ptica je bez krila”.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
