Izvor fotografije: Adam Jan Figel / Shutterstock.com
O Svetom Nikoli, čudotvorcu iz Patare (Mala Azija, III vijek), napisane su tolike knjige, studije, razmatranja, rasprave, novinski članci, eseji i putopisne priče, da bi zauzele jednu novu Aleksandrijsku biblioteku.
Ali, vijekovima unazad, svaka generacija ponovo saznaje nešto posebno o ovom zaštitniku pomoraca, putnika, ribara, siromašnih, djece, djevojaka i zatvorenika…
Njegova nadnacionalna slava povezuje sve ljude u najudaljenijim dijelovima svijeta, a jedan nepoznati srednjovjekovni pisac hagiografija zapisao je i ovo:
“To (vjerovanje u njegova djela) ne zahtijeva nikakvo čudo, nikakvu lakovjernost niti sujevjerje na bilo kom nivou. Ono što je potrebno je samo velikodušno srce spremno da da svoje bogatstvo na način samoodricanja, tako da i drugi mogu da upoznaju duboku ljubav u svojim životima”.
U Boki Kotorskoj, Sveti Nikola je od pradavnih vremena slavljen prije svega kao zaštitnik pomoraca i onaj koji je spašavao nasukane i izgubljene brodove, pa je slavna Kotorska bratovština Svetog Nikole mornara, kasnije Bokeljska mornarica, uz pomen njegovog imena i djela svakog 6. i 19. decembra, po starom i novom kalendaru, uvijek uzdizala sve vrijednosti koje ovaj čudotvorac i svetac predstavlja- iznad svega, plemenitost, solidarnost i nesebičnu brigu za druge.
U savremenim društvenim stranputicama, te tri sjajne vrline često se zaboravljaju, a bez njih čovjek nije ono što jeste i što bi morao biti, biće sa empatijom.
Darovati, pomoći i razumjeti, to je bila misija Svetog Nikole, da svijet oko sebe nauči radostima darivanja, pomaganja drugima u nevolji, saosjećanju…
Nije li i Njegoš, najveći crnogorski pjesnik, poslao tu istu poruku svome narodu milenijum i po kasnije, u “Gorskom Vijencu”: “…da je igđe brata u svijetu, da požali, ka’ da bi pomoga“.
Bez velikih riječi, ali velikim djelima, Sveti Nikola je, kako kažu prastari apokrifi, nakon smrti svojih roditelja, naslijedio bogatsvo koje je koristio da bi pomagao siromašnima i bolesnima, te je kao episkop grada Mira u maloazijskoj pokrajini Likiji, postao poznat po svojoj mudrosti i pravednosti, ali i čudotvornim djelima koja je činio.
Poznate su i priče iz brojnih predanja o spasavanju tri devojke koje je siromaštvo osudilo na težak život, kojima je ovaj svetac u tajnosti ostavljao vreće sa zlatnicima kako bi im omogućio pristojan život i obezbjedio dostojanstven brak, te kako je spasio brod pun mornara iz strašne oluje, zbog čega ga pomorci vjekovima prizivaju kao svog zaštitnika, pa njegovo čudesno spasavanje tri lažno optužena i nevino osuđena čovjeka…
Ali, to su samo neka najpoznatija od stotina čuda koja su ostala upamćenja, zabilježena i vijekovima prenošena novim naraštajima.
Njegova plemenita djela, dok ima ljudi i života na zemlji, ostaće vječiti simbol pravednosti, pomoći i zaštite. Jer, kao i u njegovo doba, i današnja civilizacija pati od nedostatka ovih ljudskih osobina, zatrpana kao nikada ranije sebičnim i grabežljivim, udaljena od milosrđa i solidarnosti.
Sveti Nikola je umro 19. decembra 345. godine, a sahranjen je u sabornoj crkvi mirlikijske mitropolije. Tek krajem XI. vijeka njegove mošti prenijete su u Bari, u manastir svetog Jovana Preteče.
Osim što se spomen na dan smrti Svetog Nikole slavi 19. decembra, odnosno 6. decembra, Sveti Nikola se proslavlja i 22. maja odnosno 9.maja, u znak sjećanja prenosa njegovih moštiju u Bari, gdje svake godine pristižu hodočasnici iz cijelog svijeta.
Ima jedan stari koridor preko Jadranskog mora od crnogorske luke Bar do italijanske luke „Sveti Nikola“ u Bariju, pa gajeći nadu u njegova čuda, treba vjerovati da će regija Pulja (kojoj pripada Bari) i Crna Gora, obnoviti svoje staro pobratimstvo, možda ranija, a možda baš na Svetog Nikolu 2025. godine, do kad se očekuje da će ponovo punim kapacitetom proraditi domaći (a ne strani) feribot na liniji Bar-Bari.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
