Izvor fotografije: Shutterstock.com
Brodarske kompanije izrazile su zabrinutost u vezi sa budućim net-zero okvirom International Maritime Organization (IMO) i predložile izmjene koje bi, prema njihovom mišljenju, učinile planirane mjere efikasnijim.
U ime globalnog sektora upravljanja brodovima, međunarodno udruženje brodarskih menadžera InterManager podnijelo je zvaničan predlog na sljedećem sastanku Odbora za zaštitu morskog okruženja IMO-a (MEPC83).
U predlogu se upozorava da predložene mjere za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG) ne uzimaju adekvatno u obzir ulogu trećih strana, odnosno tehničkih brodarskih menadžera u okviru Međunarodnog kodeksa za bezbjedno upravljanje brodovima (ISM).
S obzirom na to da treće strane upravljaju sa oko 20 odsto globalne trgovačke flote kao ISM menadžeri, InterManager smatra da je neophodno dodatno precizirati regulativu kako bi bila primjenjiva u praksi i kako bi se izbjegli budući pravni sporovi koji bi mogli proizaći iz nacionalnih implementacionih propisa.
InterManager ističe da, za razliku od zakupaca brodova i vlasnika, brodarski menadžeri nemaju nikakav uticaj na emisije gasova staklene bašte kod brodova pod njihovim upravljanjem. Oni ne odlučuju o vrsti pogonskog sistema, niti o ugradnji dodatnih tehnologija poput jedara, solarnih panela, gorivnih ćelija ili drugih instalacija – to isključivo zavisi od vlasnika brodova.
Takođe, brodarski menadžeri nemaju uticaj na to koje će se gorivo kupovati i koristiti na brodovima, ni ugovorno ni u praksi. O tome pregovaraju vlasnici brodova i zakupci, a odluke se donose u okviru ugovora o zakupu broda (charter party), zajedno sa parametrima poput brzine plovidbe i potrošnje goriva, koji direktno utiču na emisije GHG-a.
Međutim, trenutni nacrt izmjena MARPOL Aneksa VI, u okviru IMO-ovog net-zero okvira, predlaže da brodarski menadžeri budu jedina odgovorna strana za kazne povezane sa emisijama GHG-a. InterManager smatra da se na taj način brodarski menadžeri pogrešno identifikuju kao zagađivači koji treba da snose posljedice, što bi moglo dovesti do pravnih sporova.
Dodatno, prebacivanjem finansijske odgovornosti za naknade povezane sa emisijama na menadžere brodova, oni će biti primorani da zahtijevaju od vlasnika brodova da unaprijed obezbijede finansijske garancije kako bi pokrili potencijalne rizike insolventnosti ili neispunjavanja obaveza. Ovo bi značilo da bi značajne količine kapitala bile blokirane u finansijskim garancijama, što bi smanjilo likvidnost dostupnu za rast kompanija ili ulaganja u nove brodove.
“Mi, brodarski menadžeri, u potpunosti smo posvećeni postizanju net-zero ciljeva u brodarstvu. Međutim, kada je riječ o emisijama gasova sa efektom staklene bašte, mi nemamo nikakvu kontrolu nad odlukama koje značajno utiču na emisije – čak nas niko ni ne konsultuje. Da napravimo paralelu sa kopnom, mi smo menadžeri objekata, a ne vlasnici fabrika.”
Izvor: Splash247
