Prof. dr Časlav Pejović, profesor emeritus na Pravnom fakultetu Univerziteta Kjušju (Japan), član je Japanskog udruženja za pomorsko pravo, a njegove stručne knjige o međunarodnom pomorskom pravu danas čine nezaobilaznu literaturu u globalnoj akademskoj zajednici. U maju mjesecu ove 2025. godine, vodeći svjetski akademski izdavač u oblastima humanističkih, društvenih i STEM nauka, Routledge & CRC Press izdao je na engleskom jeziku njegovu knjigu “International Maritime Law and Practice: Comparative Law in Context“. Iza njega su i brojne druge knjige, stručni članicu u najprestižnijim svjetskim naučnim časopisima (u nekima od njih je i urednik). Njegova impresivna profesionalna biografija dopunjena je nedavno još jednim detaljom „iz budućnosti“: njegov bivši student, Paulius Jurčys, jedan od osnivača kompanije “Prifina”, koja je fokusirana na vještačku inteligenciju, napravio je njegovog dvojnika pod imenom “Prof. C. Pejović AI”, a u pitanju je zapravo platforma iza koje stoji vještačka inteligencija (AI, artificial intelligence), što je jedan od prvih takvih pokušaja u svijetu.
Specijalno za pomorstvo.info, prof. dr Časlav Pejović ovom prilikom govori o svojim radovima, istraživanjima, o procesima kroz koje prolazi savremeno globalno pomorstvo i svojim profesionalnim i ličnim iskustvima tokom života i rada u najudaljenijoj zemlji dalekog Istoka.
…..
Kao član Međunarodne akademije za uporedno pravo (IACL), Japanskog udruženja za pomorsko pravo (ali i još nekoliko najuglednijih svjetskih udruženja pravnika), kako gledate na ulogu savremenog pomorskog prava u primarnoj djelatnosti kakva je pomorstvo, transport morima i okeanima?
Prvi tragovi pomorskog prava se mogu naći prije nekih 4.000 godina u oblastima naslonjenim na Persijski zaliv, Mesopotamiji i Vavilonu. Kroz čitav taj dugi istorijski period, pomorsko pravo je uvijek pokazivalo vitalnost i prilagodljivost na promjene.
Kao što je u 19. vijeku zapisao poznati francuski pravnik Paredessus, pomorsko pravo je prošlo kroz vjekove ne stareći (“droit maritime a traversé les âges san vieillir”). Fundamentalna uloga pomorskog prava je ostala ista kroz vjekove, a to je da stvori ambijent koji treba da obezbijedi sigurnost pomorstvu, kao jednoj od najznačajnijij ljudskih djelatnosti, ne samo sa aspekta ekonomije, već i načina života i uloge koju je imalo u povezivanju naroda sa različitih kontinenata.
Oblasti vašeg istraživanja uključuju ne samo pomorsko pravo, već i međunarodno trgovačko pravo, uporedno pravo, pravo stranih ulaganja i japansko pravo (pravo koorporativnog upravljanja i radno pravo). Kako bi definisali promjene koje su u proteklim decenijama nastale u međunarodnom pomorskom pravu?
Počeću Njegoševim stihovima, kroz riječi Igumana Stefana, “Pâs svakoji svoje breme nosi”, u smislu da se svaka generacija susrijeće sa novim izazovima. To svakako vrijedi za pomorsko pravo koje se konstatnto suočavalo s izazovima koje je donosio razvitak tehnologije.
Kada govorimo o proteklim decenijama, možemo početi od kontejnerske revolucije 50-tih godina prošlog vijeka, koja je znatno skratila vrijeme manipulacije sa teretom u lukama. To je dovelo i do integracije raznih vrsta prevoza i ekspanzije multimodalnog prevoza, što je sve iziskivalo intervencije u pomorskom pravu.
Sledeća značajna promjena desila se krajem 60-ih i početkom 70-ih godina, Zavisnost od nafte, u kombinaciji sa trkom za profitom, dovela je do gradnje super tankera, što je pomorsko pravo zateklo nespremnim, a to se vidjelo kad se desilo nasukavanje tankera Torrey Canyon blizu voda Velike Britanije.
Naravno, međunarodne organizacije, prije svih Međunarodna pomorska organizacija (International Maritime Organisation – IMO) su promptno reagovale.
To je bio početak proširenja pomorskog prava na zaštitu okoline, što je postalo jedan od bitnih segmenata savremenog pomorskog prava. Kasnije, krajem prošlog i početkom novog vijeka, desila se kompjuterska revolucija koja je potpuno promijenila način poslovanja, ne samo u pomorstvu, a promijenila je i mnoge druge stvari, uključujući način života.
Pomorsko pravo se i tu pokazalo prilagodljivim, donoseći nova pravila kako bi odgovorilo tim novim izazovima. Trenutno, jedna od najaktuelnijih tema su autonomni brodovi, odnosno brodovi koji neće imati posadu. To je još uvijek u eksperimentalnoj fazi, ali se na toj temi već intezivno radi u okviru međunarodnih organizacija.
Autor ste brojnih stručnih knjiga, vaši stručni članci objavljuju se već godinama u najprestižnijim svjetskim naučnim časopisima. Djela poput „Prevozne isprave u pomorskoj plovidbi“ (Cetinje, Obod 1992), „Potvrda ukrcaja i teretnica“ (Bar, Prekookeanska plovidba 1993), „Pomorsko pravo“ (Beograd, 2019) koriste se u obrazovanju domaćih pomoraca. Šta bi od vaših radova izdvojili kao posebno korisno za akademsko obrazovanje pomoraca?
Objavio sam puno tekstova iz raznih oblasti prava, ne samo pomorskog, jer je moj dijapazon interesa dosta širok. Ipak, pomorsko pravo je moja prva ljubav kojoj sam ostao vjeran tokom čitave karijere, uprkos kratkotrajnim”izletima” u druge grane prava.
Dok sam tokom akademske karijere uglavnom objavljivao članke, nakon odlaska u penziju imam više vremena za pisanje, pa sam sada počeo da više vremena posvećujem pisanju knjiga. Nakon knjige “Pomorsko pravo” koju sam objavio sa svojim prvim mentorom, pokojnim Borom Ivoševićem, naredne godine sam u Engleskoj objavio knjigu “Transport Documents in Carriage of Goods by Sea” u izdanju Inorma Law (nekadašnji Lloyd’s of London Press).
U izdanju iste izdavačke kuće mi je upravo izašla iz štampe nova knjiga “International Maritime Law : Comparative Law in Context”.
Za one koji vole pomorsko pravo, najtoplije bih preporučio ovu zadnju knjigu. Ova knjiga je pisana na originalni način kombinujući istorijski i komparativni metod.
Knjiga je izazvala veliku pažnju u međunarodnim pomorskim krugovima i već su objavljeni jako pozitivni prikazi u Japanu i Italiji, a prijea par dana sam dobio zahtjeve iz Kine i Južne Koreje da prikazi i tamo budu objavljeni. Po najavama, očekujem da će knjiga biti prikazana u Engleskoj, Belgiji i Hrvatskoj, vjerovatno Srbiji, a možda i Crnoj Gori.
Promocija knjige je planirana za 8. Septembar 2025. na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku, a stigao mi je zahtjev iz Njemačke da knjiga bude predstavljena na konferenciji koja će biti održana u oktobru u Tübingenu. Ova knjiga namijenjena je prvenstveno studentima pomorskog prava, ali sadrži dragocjene informacije i za one koji se bave pomorskom praksom.
Prije dvije godine (1. jula 2023), Crna Gora je postala članica Pariskog memoranduma (Paris MoU), što je u dobroj mjeri približilo članstvu u Evropskoj uniji. Kao pravni stručnjak međunarodnog ugleda, kako gledate na susret ove buduće članice EU sa obavezom implementacije evropskog zakonodavstva u svoj sistem?
Članstvo u Pariskom MoU je bio izuzetno važan korak za Crnu Goru. Nijesam bio u toku, a pretpostavljam da je trebalo dosta vremena da se sve pripremi, kako bi Crna Gora mogla postati članica. Članstvo u ovom izuzetno važnom sporazumu jeste i obaveza za Crnu Goru.
Istina, ne očekujem veliki broj kontrola u crnogorskim lukama, jer naše luke nijesu toliko prometne, ali je veoma važno na profesionalan način odraditi taj posao, koji je bitan ne samo za reputaciju Crne Gore kao pomorske države, već i za zaštitu okoline, budući da od sigurnosti brodova neposredno zavisi zaštita životne sredine. Ovo je od posebnog značaja za Crnu Goru, uzimajući u obzir orjentaciju na turizam, kao najbitnijeg segmenta privrede.
Kako treba da nastupi pravni sistem jedne pomorske države kad je u pitanju kontrolu brodova u međunarodnim lukama i kako bi u slučaju jednog od nedavno „zarobljenih“ brodova „Crnogorske plovidbe“ u SADi Velikoj Britaniji opisali pravnu stranu tog problema?
Nemam detaljnih informacija, van onog što sam pročitao u medijima. Obzirom da sam nekoliko godina radio za Prekookeansku plovidbu iz Bara, mogu da, na osnovu tog iskustva, dam nekoliko generalnih napomena.
Brodarska kompanija nijesu samo brodovi, već je izuzetno bitno imati ljude koji znaju posao, počev od tehničkog održavanja, preko komercijalnog upravljanja brodovima, do strategijskog upravljanja kompanijom.
Prekookeanska plovidba je imala ljude koji su znali svoj posao. Isto se može reći za Jugooceaniju. To su kompanije koje su bile konkurentne na svjetskom tržištu.
Ogromna je šteta za Crnu Goru što su te kompanije nestale. Posebno treba naglasiti da je Crna Gora uvijek imala kvalitetne pomorce.
Ne bih ulazio u uzroke problema u Crnogorskoj plovidbi, pretpostavljam da su ti problemi višeslojni, zaista ne bih da spekulišem o stvarima koje ne poznajem. U svakom slučaju, svakako bi bila šteta ako i ta kompanija nestane.
Uzgred, SAD nijesu dio nijednog MoU, kad je u pitanju kontrola bezbjednosti brodova koji ulaze u luke SAD, ali imaju jako rigorozan sistem kontrole brodova koji sprovodi Obalska straža (Coast Guard). Brod ‘Kotor’ sigurno nije zaustavljen bez razloga u SAD, kao što nije ni oslobođen, a da prethodno nije zadovoljio kriterijume sigurnosti.
Kad je riječ o zaustavljanju istog broda u Velikoj Britaniji, to zaustavljanje nema veze sa stanjem broda, već se radi o mjeri obezbjeđenja zbog prethodnih dugova. U takvim slučajevima je uobičajena praksa da se brod oslobodi čim se položi garancija u sud po čijoj naredbi je brod zaustavljen.
U slučaju ovog zaustavljanja, radi se o dugovanju ne samo broda ‘Kotor’, nego i dugovanju drugog broda Crnogorske plovidbe, što je u skladu sa ‘sister ship’ pravilom.
Malo je poznata primjena takozvane blockchain tehnologije u pomorstvu, da li bi u skorijoj budućnosti takvo nešto bilo primjenjivo u crnogorskom pomorstvu?
Blockchain tehnologija se već koristi u pomorstvu, posebno velike kompanije, koje su se umrežile u te sisteme s bankama, osigurateljima, kompanijama iz oblasti telekomunikacija, kargo interesima. Nekoliko godina sam radio na projektu iz te oblasti, kao nosilac granta Vlade Japana, sa posebnim akcentom na zamjenu papirnih prevoznih isprava njihovim elektronskim ekvivalentima koji koriste blockchain tehnologiju.
Nemam uvid u stanje u crnogorskog pomorstva, ali pretpotstavljam da još nije spremno da usvoji te nove tehnologije, osim, moguće, na nekom mikro nivou. Kad vidimo s kakvim problemima se suočavaju Crnogorska i Barska plovidba, nije realno očekivati da imaju mogućnosti da se paralelno bave uvođenjem blockchain tehnologije.
Kakva će se pravna pitanja otvoriti i kakvi odgovori dati u vezi sa novim fenomenom četvrte industrijske revolucije, autonomnim brodovima bez posade?
Autonomni brodovi će donijeti novu revoluciju u pomorstvo, koja će otvoriti brojna pravna pitanja. Pretpotstavljam da će se krenuti sa manjim brodovima na lokalnom nivou, uz posebna odobrenja, zbog bezbjedonosnih rizika.
Sa napetkom tehnologije će se stvoriti povoljnije mogućnosti za autonomne brodove, posebno ako troškovi tih novih tehnologija budu znatno niži od troškova posade.
Vjerovatno će pravac promjena ići kroz faze, s tim da će u početnoj fazi biti zadržano učešće ljudi u upravljanju autonomnim brodovima, prije nego se sve prepusti mašinama i AI. Sada možemo samo da nagađamo kojim tempom će promjene ići.
Svakako bi upotreba autonomnih brodova iziskivala intervencije u postojećem pomorskom pravu. Recimo, kod sudara brodova, sada postoji jedno pravilo koje oslobađa odgovornosti zapovjednika koji bi napravio grešku u manevrisanju, ako bi do te greške došlo tokom iznenadnog rizika da do sudara može doći, kada pod iznenadnim stresom zapovjednik pogrešnim manevrisanjem doprinese sudaru (tzv. “agonija sudara” – “agony of collision”).
Potpuno drugačija bi bila situacija kad zapovjednik ne bi bio na brodu, neposredno izložen riziku za sopstveni život I život posade, već bi sjedio u nekom komandnom centru. Sličnih pitanja vezano za autonomne brodove ima dosta i već postoji nekoliko knjiga objavljenih na tu temu.
Iz Crne Gore u Japan…Kako bi ukratko opisali tu vašu životnu i profesionalnu tranziciju?
Oko pola života sam proveo u Japanu. Naravno da je to imalo jak uticaj na mene i na moju karijeru. U Japan sam pošao 1986. godine i tamo najprije završio magistarske studije.
Moj magistarski rad je bio na temi iz pomorskog prava, o time charter-u. Bilo je veoma izazovno pisati taj rad, jer je tekst morao biti na japanskom. No, kad ste motivisani i ambiciozni, riječ “nemoguće“ ne postoju u rječniku.
Od Japanaca se mogu naučiti mnoge stvari. Veoma su posvećeni onom što rade, bilo koju vrstu posla da rade. Mislim da sam upravo tu posvećenost usvojio tokom boravka u Japanu. Da sam ostao u Crnoj Gori, vjerovatno ne bih postigao ni dio onog što sam uspio da postignem tokom boravka u Japanu.
Za kraj ovog razgovora, imam jednu poruku za mlade u Crnoj Gori: budite ambiciozni, ne zadovoljavajte se malim. Postavite svoje ciljeve visoko. Najprije sa sobom rasčistite što želite u životu. A onda, napravite napor da to postignete. Nikad ne odustajte. Vjerujte u sebe.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
