Izvor fotografije: Shutterstock.com
Svjetski dan pomorstva poslužio je kao simbolična pozadina za održavanje najnovijeg izdanja Maritime CEO Foruma, koji je prošle sedmice održan u hotelu Fullerton u Singapuru, posljednji put, jer za sledeće izdanje planirano da će biti održano u većem prostoru.
Panel diskusija pod nazivom Velika pitanja u potpunosti je opravdala očekivanja, obuhvativši teme iz oblasti geopolitike, regulatorne usklađenosti, dekarbonizacije, tehnologije i promjenjivih zahtjeva finansijera i zakupca brodova. Zajednička nit koja je povezivala sve učesnike bio je zaključak da je život brodovlasnika 2025. godine izuzetno složen.
“Iskreno, ne sjećam se da je ikada bilo teže”, rekao je moderator Sam Chambers, urednički direktor portala Splash, otvarajući skup. Iako su neki vlasnici u publici pokazali da se ne slažu, kasnija rasprava dodatno je potvrdila koliko su pritisci postali sveobuhvatni.
Emily Koo, izvršna direktorka brodarske kompanije TCC iz Hong Konga, bila je direktna: “Danas je mnogo komplikovanije voditi porodični posao nego u vrijeme mog djeda. Lakše je danas outsource-ovati upravljanje brodom, čime se spušta barijera ulaska u industriju, ali su standardi izvrsnosti drastično porasli. Trošak održavanja tih standarda postaje prevelik za vlasnike.”
Koo je navela da njena kompanija godišnje troši oko milion dolara samo na usklađivanje sa regulativama. “Pitanje je kako učiniti ovo održivim za nezavisne vlasnike”, pitala je.
John Su, osnivač kompanije Erasmus Shipinvest koja je u 15 godina izgradila flotu od 60 brodova, saglasio se da industrija nikada nije bila pod većim pritiskom.
“Tehnologija napreduje munjevito, regulativa se umnožava, a uslovi finansiranja su znatno nepovoljniji nego ranije. Preživjeli smo istorijski pad u tržištu rasutog tereta i stalne zahtjeve evropskih banaka, ali današnji svakodnevni teret usklađenosti i rizika od sankcija je nešto sasvim novo”, rekao je Su.
On je otkrio da njegov tim već sada posvećuje značajno vrijeme pripremama za nove američke režime sankcija, opisujući proces kao “čišćenje potencijalnih problema prije nego što se pojave”. Dodao je i da su njihovi veliki klijenti iz Fortune 500 liste izuzetno oprezni: “Rizik od sankcija danas ima istu težinu u pregovorima kao tehničke inspekcije nekada.”
Koo je izrazila frustraciju zbog jaza između zahtjeva zakupaca i cijene koju su spremni da plate. “Svi traže nove brodove i najviše bezbjednosne standarde, ali niko nije spreman da plati 50.000 dolara dnevno za pokrivanje troškova od 120 miliona dolara vrijednog VLCC tankera”, rekla je. Rezultat toga je da se stariji brodovi i dalje zadržavaju u upotrebi, dok vlasnici ulažu kapital u produženje životnog vijeka postojeće flote.
Su se nadovezao, navodeći da je njegova kompanija nedavno kupila 15 godina star capesize brod. “Po današnjim cijenama, starija plovila i dalje imaju smisla. Ne možemo sebi priuštiti da se kockamo sa novogradnjama za isporuku 2029. bez jasne projekcije zarade.”
Dok vlasnici osjećaju pritisak zbog regulativa i zahtjeva zakupaca, klasifikacijska društva poput ABS-a pokušavaju da unesu jasnoću. Dr Gu Hai, potpredsjednik za tehnologiju u Pacifiku pri ABS-u, podijelio je primjere iz prakse vlasnika koji se bore sa neprovjerenim tehnologijama.
“Vlasnici nam kažu: Vidio sam jednu firmu da je ugradila sistem za pomoćno jedrenje, ali su ubrzo prestali. Kako da znam da će to funkcionisati kod mene? Gdje su garancije performansi?” rekao je.
Istakao je i nedostatak standardizovanih metoda za mjerenje koristi od optimizacije putovanja, premaza ili retrofitova. “Bez transparentnih, objektivnih okvira za evaluaciju, vlasnici teško mogu opravdati investicije. Nije samo stvar tehnologije, već i kulture. Kapetani mogu jednostavno da nadjačaju softver. Upravljanje promjenama jednako je važno kao i inovacije”, dodao je Gu.
Rasprava se potom usmjerila ka geopolitici. Konsultant Punit Oza iz publike je istakao da se sve češće raspravlja o potrebi da brodarske kompanije imaju svog glavnog službenika za geopolitiku. “Toliko je sve kompleksno.”
Koo je priznala da se vlasnici često osjećaju izgubljeno. “U velikoj mjeri se oslanjamo na partnere i P&I klubove za savjete, ali geopolitika danas svakodnevno utiče na komercijalne razgovore”, rekla je.
Su je upozorio na potencijalne rizike vezane za Kinu i Tajvan. “Razmislite o posljedicama. Svijet zavisi od tajvanskih poluprovodnika, i svaki konflikt bi bio katastrofalan. Vlasnici moraju modelirati šta bi to značilo za njihove flote u Kini.”
Mike Salthouse, šef za eksterne poslove u P&I klubu NorthStandard, bio je još direktniji. “Politika sankcija se sprovodi preko nas. Oni koji zaista krše pravila često ne snose posljedice. Odgovornost pada na vlasnike i osiguravače.”
Izrazio je žaljenje zbog toga što pomorski sektor nema dovoljno snažan dijalog sa državnim strukturama. “Neophodni smo, ali nevidljivi. Ako ne govorimo jednim glasom i ne sarađujemo sa regulatorima, rizikujemo da budemo kriminalizovani zakonima koji potiču iz 1886. godine”, rekao je, navodeći kao primjer zastarjele sporazume o podmorskoj infrastrukturi.
Kada je riječ o de-dolarizaciji, Salthouse je ostao skeptičan. “Malo je transakcija koje ne dodiruju američki finansijski sistem. OFAC i dalje može da vas dohvati. Dovoljna je jedna oznaka i van ste posla, bez suđenja.”
Komentarišući sve veću raspravu o nuklearnom pogonu, Saltahause je pomenuo i predstojeću Londonsku nedjelju pomorstva. “Diskusija se pomjerila sa aspiracija na konkretne planove. Holandija cilja na brodove na nuklearni pogon do 2032. godine. Rolls-Royce i Babcock razvijaju modularne reaktore. Kapitalska tržišta i osiguravači počinju da se bude”, kazao je.
Iz kompanije Swire Shipping, direktorka za održivost Susana Germino pitala je kada se mogu očekivati odobrenja i smjernice za nuklearni pogon. Gu je odgovorio da je tehnologija spremna, ali da zakonodavstvo kaska. “Problem nije tehnički, već regulatorni. Potrebni su nam jedinstveni okviri koji će omogućiti da brodovi na nuklearni pogon trguju globalno”, rekao je.
Bivši predsjednik International Chamber of Shipping, Esben Poulsson, govorio je iz publike i izrazio uvjerenje da će IMO u oktobru usvojiti okvir za postizanje neto nulte emisije, vjerovatno glasanjem. “Generalni sekretar je jasan da nema plana B. Uprkos protivljenju pojedinih vlasnika, mislim da će mjere ipak proći“, rekao je.
Vlasnici ostaju zarobljeni između pragmatizma i spekulacija. Su je priznao da samo “kockari” danas naručuju skupe novogradnje bez jasne podrške. “Pravi vlasnici to neće uraditi”, izjavio je.
Koo je naglasila da nezavisne kompanije moraju uložiti dodatni napor da ostanu relevantne. “Ponovo ulažemo u stariju flotu da bismo održali visoke standarde. Ali održivost, usklađenost i finansije sve više pritiskaju naše marže. Nešto mora da popusti”, zaključila je.
Izvor: Splash247
