Izvor fotografije: Nel Pavletić/PIXSELL
Trebala je to biti jednostavna privatizacija, u kojoj je cijena jedini kriterijum. Taj detalj posebno je važan jer se radi o privatizaciji brodogradilišta, inače najkomplikovanijih procesa prodaje kojima se država bavila. Riječko brodogradilište koje je „na bubnju“ nema balasta, nije u teškoćama, pa država čak nije postavila ni uslov visine i dinamike ulaganja.
No, u samom finišu država je sama sebi podmetnula nogu i zakomplikovala slučaj, te dovela u pitanje hoće li iko od šest potencijalnih kupaca koji su otkupili ponudbenu dokumentaciju, za nedjelju dana, 17. novembra, Centru za restrukturiranje i prodaju dostaviti obavezujuću ponudu. Jer, u ovom trenutku nije sigurno da će ono što država prodaje – 100-postotni udio u „3. maju Rijeka 1905.“ – na kraju zaista biti njihovo.
Razlog je postupak koji je pokrenuo stečajni upravnik „starog“ 3. maja, Loris Rak, kako bi osporio odluke države donesene prije otvaranja stečaja, kojima je odobreno da se u „novi“ 3. maj – koji je bio neaktivna firma-kćerka „starog“ škvera – prenese dio imovine i zaposlenih, te da se potom njegovim udjelima namiri dio državnih potraživanja, sve s ciljem da se omogući nastavak poslovanja. A Loris Rak je, što je nevjerovatno, za podnošenje tužbe dobio i podršku predstavnika same države u odboru povjerilaca.
Trgovački sud u Rijeci potom je mogao samo potvrditi da se s pokretanjem postupka krene, jer stečajni upravnik nastoji štititi interese povjerilaca i obezbijediti naplatu. Scenarij koji gledamo, međutim, otvara niz nedoumica i pitanja koja će na ovaj slučaj prodaje i budućnost 3. maja sigurno imati uticaja. Za sada, koliko je poznato, stečajni upravnik nije stavio zabilježbu na imovinu koja je prenesena, niti zaustavio proces prodaje. U CERP-u takođe nemaju namjeru da odustanu od tendera, niti će rok za predaju ponuda biti produžen.
Dva mjeseca, koliko traje postupak dubinskog snimanja, po njima su sasvim dovoljna da se potencijalni investitori odluče za konačnu ponudu. To što stečajni upravnik ima namjeru osporavati postupak kojim je „novi“ 3. maj formiran prije nego što je ušao u portfelj CERP-a, u Centru se ne posmatra kao gotova stvar. Drugim riječima, pokretanje postupka pobijanja ne znači i konačan pravorijek. Odluku suda, prema logici CERP-a, vjerovatno će se čekati godinama, a pitanje je kome će sud na kraju dati za pravo – državi ili Lorisu Raku, koga, ne zaboravimo, opet podržava država. Druga je mogućnost, a koju je prema dokumentaciji iz stečajnog postupka i najavio stečajni upravnik, da dođe do nagodbe s državom.
Za pojedince koji prate slučaj prodaje riječkog brodogradilišta upravo je ta činjenica znakovita. S jedne strane, otvaranje ovog slučaja tumači se kao tehnički potez kojim će se još jednom potvrditi odluke iz procesa izdvajanja i spašavanja brodogradnje u Rijeci, a s druge, kao mogućnost eliminacije potencijalnih kupaca koji nisu dovoljno ozbiljni ili sigurni u vezi sa 3. majem. CERP je, naime, jasno poručio da je jedini kriterijum kod odlučivanja o kupcu – najbolja cijena i bezuslovna ponuda. To znači da se neće razmatrati ponude u kojima se traži garancija države da će obeštetiti kupca ako sud da za pravo stečajnom upravniku.
Iako se na prvi pogled čini logičnim da nakon ovoga u ponedjeljak na stolu u CERP-u neće biti zaprimljenih ponuda, nije isključeno da će neki od kandidata računati na to da će država, budući da je angažovana s obje strane u ovom postupku, iz budžeta nadoknaditi eventualnu štetu povjeriocima. Iako podaci nisu javno objavljeni, poznata su imena četiri kandidata – šibensko brodogradilište Iskra u vlasništvu Dušana Šešoka, koji već dugo pokazuje interesovanje za riječki škver; njemačko brodogradilište Lürssen, čiji vlasnik Peter Lürssen već duže vrijeme ima poslove vezane uz brodogradnju u Rijeci; australijski preduzetnik Glen Moroney, čija grupacija Scenic u saradnji s 3. majem kao kooperantom gradi veliki kruzer – jedini graditeljski posao na kojem je 3. maj trenutno angažovan. Četvrti kandidat je turski Dearsan, specijalizovan za vojne brodove, koji se spominje u kontekstu nabavke korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu – projekta u kojem država svakako želi uključiti domaću brodogradnju.
Ostala dva kandidata koja su preuzela ponudbenu dokumentaciju u brodograđevnim krugovima nijesu poznata. Jedan je navodno iz Bugarske i ne bavi se brodogradnjom, dok je drugi fizičko lice iz Grčke, koje vjerovatno istražuje situaciju u ime nekog drugog. Početna cijena koju je CERP postavio za prodaju 100-postotnog udjela, nominalno vrijednog 10,3 miliona eura, iznosi 6,66 miliona eura. Ako i bude ponuda, malo je vjerovatno da će dostići nominalnu vrijednost, koju povjerioci traže tvrdnjom da je država svoj većinski udio u „starom“ 3. maju trebala platiti novcem, a ne prebijanjem potraživanja.
Upravo na tome će se, vjerovatno, temeljiti i eventualna nagodba s državom koju najavljuje Loris Rak, a koju podržavaju i predstavnici države – Ministarstvo finansija, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, HEP i Dom zdravlja Primorsko-goranske županije. Njihova su četiri predstavnika jednoglasno podržala Rakov prijedlog. Zanimljivo je i da predstavnik Državnog tužilaštva nije bio prisutan na sjednici odbora povjerilaca kada se odlučivalo o prijedlogu.
Lorisa Raka, međutim, ne može se smatrati saboterom prodaje 3. maja – on samo obavlja svoju dužnost stečajnog upravnika i ne donosi samostalno odluke. Kakve su stvarne pozicije i namjere države u vezi s ovim zamršenim slučajem, moglo bi postati jasnije već narednih dana.
Izvor: poslovni.hr
