Izvor fotografije: Bureau Veritas
Ako je 2025. trebalo da bude godina u kojoj je brodarstvo krenulo u sprint ka budućnosti zasnovanoj na čistim gorivima, taj trk se zapravo nikada nije ni ozbiljno započeo. Godinu završavamo u poznatom ambijentu: ambiciozni ciljevi, nejasni putevi ka njihovom ostvarenju, neujednačena primjena propisa i industrija koja se gura naprijed brže nego što energetski ekosistem može da isprati.
Gledajući unaprijed, 2026. će manje biti godina probojnog goriva, a više period upravljanja privremenom usklađenošću, fragmentisanom politikom i teškim komercijalnim odlukama. To je neminovan ishod kada regulativa ide ispred lanaca snabdijevanja, a politika ispred praktičnih rješenja.
Ambicija IMO-a da se dostigne neto nulta emisija ostaće u planu, ali će se rokovi pomjeriti dalje od trenutno najavljivanog jednogodišnjeg kašnjenja. Naredni sastanci neće donijeti globalni pravilnik o gorivima, već još jedan pokušaj da se formuliše politički prihvatljivo rješenje. IMO nije fiskalni regulator poput Evropske unije. Ona može da postavi smjer, ali ne može da nametne jedinstvenu primjenu pravila u državama sa različitim ekonomskim pritiscima i kapacitetima upravljanja. Uključivanje svih država zastave u jedan sistem znači više birokratije i sporiji konsenzus. Za brodovlasnike će 2026. biti puna regulatornih signala, ali siromašna izvjesnošću.
FuelEU Maritime, u međuvremenu, postaje glavni testni poligon za industriju. Više nije riječ o nečemu što dolazi, taj okvir je već tu, a stavovi prema izvještavanju o emisijama već su se promijenili. Može se očekivati nastavak slične prakse, dok se biogoriva i dalje testiraju, uz neujednačenu dostupnost i visoke cijene. Modeli udruživanja emisija postaju privlačni jer su jednostavniji i finansijski povoljniji.
Digitalna optimizacija će iz kategorije poželjnih rješenja preći u osnovni alat za usklađenost. Prediktivno praćenje emisija, zasnovano na digitalnim blizancima brodova i plovidbi, postaće neophodno kako bi se unaprijed pratili FuelEU obračuni. Pouzdani, bezbjedni i reviziji spremni MRV podaci postaće svakodnevni standard.
Pitanje ko snosi troškove FuelEU emisija postaće poprište sukoba između brodovlasnika i zakupaca, dovodeći u pitanje dugogodišnje poslovne prakse. Kao posljedica toga, zakupci će sve češće birati brodove ne samo na osnovu vozarine, već i prema profilu emisija, digitalnoj transparentnosti i vjerodostojnosti prijavljenih podataka. Smanjenje brzine plovidbe ostaće omiljena taktika dekarbonizacije, tamo gdje ne ugrožava ugovorene obaveze.
Na globalnom nivou, jedinstven dogovor o gorivima je nerealan. Državama su potrebni prihodi, naročito u trenutku rasta troškova za odbranu, a oporezivanje ugljenika predstavlja praktičan način za njihovo prikupljanje. To ne znači da se odustaje od klimatskih ciljeva, ali se politika sve više oblikuje prema fiskalnim potrebama. Očekuju se dodatne rasprave oko kredita, kriterijuma prihvatljivosti i izuzetaka, uključujući obnovljene polemike o LNG-u i bio-LNG-u.
Izvještavanje u okviru Scope 3 dodatno će produbiti razliku između trgovačkih tokova koji su pod stvarnim pritiskom krajnjih korisnika i svih ostalih. Kompanije koje kotiraju na berzi i moraju da prijavljuju emisije duž lanca snabdijevanja potrebna su smanjenja odmah, a ne teorijski putevi do 2030. godine. To znači veću potražnju za sertifikovanim biogorivima, bio-LNG-om, modelima udruživanja i dokazivim operativnim uštedama.
Šta bi, onda, brodovlasnici trebalo da rade u 2026. godini? Globalni regulatorni okvir nije usklađen, lanci snabdijevanja nisu spremni, a cijene su i dalje nepredvidive. Naredna godina biće posvećena kupovini fleksibilnosti kroz udruživanje kako bi se upravljalo izloženošću, selektivnoj upotrebi biogoriva tamo gdje su dostupna, primjeni LNG-a i bio-LNG-a gdje propisi to dozvoljavaju, kao i nemilosrdnoj operativnoj efikasnosti, uz podršku servisa koji aktivno prate emisije, poput EmissionLinka.
Na kraju, treba pratiti tok novca. Evropa već prikuplja prihode kroz ETS i FuelEU. Ako se ta sredstva vrate u lance snabdijevanja gorivima i u modernizaciju flote, ovi sistemi će zadržati kredibilitet. Ako se to ne desi, postoji rizik da postanu još jedan troškovni teret bez ostvarivog puta ka neto nultim emisijama.
Godina 2026. neće biti godina amonijaka ili metanola. Knjiga narudžbina je prepolovljena u odnosu na prošlu godinu, a povjerenje u širu primjenu duač-fuel rješenja slabi. Umjesto toga, to će biti godina obilježena pragmatičnim, regulatorno sigurnim odlukama brodovlasnika i zakupaca, dok će kreatori politika nastaviti da raspravljaju ko plaća, ko profitira i koliko ova tranzicija zaista može biti globalna.
Izvor: splash247.com
