Izvor fotografije: Shutterstock.com
Tehnologija vodonika ponovo dolazi u fokus energetske tranzicije u pomorstvu, ali ne kao univerzalno rješenje, već kao gorivo sa jasno definisanim potencijalima i podjednako jasnim ograničenjima primjene. To proizlazi iz najnovijeg izvještaja Lloyd’s Registera, koji razmatra ulogu vodonika u smanjenju emisija u pomorstvu, od proizvodnje i lanca snabdijevanja do njegove primjene na brodu. U izvještaju se navodi da zeleni vodonik može obezbijediti nulte emisije gasova sa efektom staklene bašte od goriva do pogona, naročito kada se koristi u gorivnim ćelijama.
Istovremeno, vodonik predstavlja osnovnu sirovinu za proizvodnju sintetičkih goriva poput amonijaka i metanola. S druge strane, njegova niska zapreminska energetska gustina, potreba za skladištenjem na izuzetno niskim temperaturama od minus 253 stepena Celzijusa i pojačani bezbjednosni zahtjevi čine ga trenutno neprikladnim za većinu brodova koji plove na dugim relacijama.
Iako interesovanje raste, brodovi sposobni da koriste vodonik i dalje čine manje od 0,5 odsto globalne knjige narudžbina. Izvještaj podsjeća da regulativa FuelEU Maritime predviđa dvostruki faktor obračuna za obnovljiva goriva nebiološkog porijekla do 2033. godine, što bi moglo da poveća atraktivnost zelenog vodonika kako se njegova proizvodnja bude širila.
Kritična prepreka ostaje nedostatak infrastrukture. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, vodonik sa niskim emisijama, uključujući zeleni i plavi vodonik, činio je manje od jedan odsto ukupne svjetske proizvodnje 2025. godine. Šira primjena u pomorstvu zahtijeva značajna ulaganja u proizvodne kapacitete, transport i sisteme bunkeringa, što nameće potrebu za pouzdanim sertifikacijama i transparentnim procjenama cjelokupnog životnog ciklusa goriva.
Poseban akcenat stavljen je na bezbjednost. Vodonik se može zapaliti i pri vrlo niskim koncentracijama u vazduhu uz minimalnu energiju paljenja, a istovremeno predstavlja rizik za dugotrajnost materijala, što zahtijeva pažljiv dizajn, stroge tehničke standarde i specijalizovanu obuku posade. Lloyd’s Register je razvio odgovarajući regulatorni okvir za brodove koji koriste gasovita ili druga goriva sa niskom tačkom paljenja, pružajući smjernice za gorivne ćelije, sisteme tečnog vodonika i procedure bunkeringa.
Uprkos izazovima, izvještaj prepoznaje realne kratkoročne primjene, prvenstveno na brodovima za kratke relacije, kao što su putnički brodovi, tegljači i obalna plovila, gdje česti bunkering umanjuje probleme skladištenja. U tim scenarijima, gorivne ćelije i hibridna rješenja nude praktičan put ka postepenoj pripremi flote za buduća goriva sa nultom emisijom.
Zaključno, analiza pokazuje da vodonik nije neposredno rješenje za cjelokupnu pomorsku industriju, već važna karika u širem spektru tehnologija. Njegova primjena u većem obimu zavisiće od ranih investicija, pažljivog planiranja i jasnog prioriteta bezbjednosti.
Izvor: naftikachronika.gr
