Izvor fotografije: Muzej grada Rijeke
Današnji „Galeb“ već je jednom, u vihoru Drugog svjetskog rata, potonuo u riječkoj luci, a u petak 13. februara 2026. mogla ga je zadesiti slična sudbina, no to se srećom nije dogodilo, pa se valja nadati da će krajem 2026. obnovljeni brod „Galeb“ postati sastavni dio Muzeja grada Rijeke i prvi hrvatski brod–muzej.
Kada je riječ o istoriji broda, 1936. godine naručila ga je italijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB) iz Đenove. Preduzeće je osnovalo Ministarstvo kolonija koje je imalo monopol nad trgovinom bananama iz Italijanske Istočne Afrike (područje današnje Etiopije, Somalije i Eritreje). Kompanija je 1936. naručila četiri brza broda s Fiatovim dizel motorima. Brod „RAMB III“ porinut je u brodogradilištu Ansaldo u Đenovi 1938. godine. Početkom rata dobija vojnu namjenu – prevozi meso za italijansku vojsku u Libiji, a potom postaje pomoćna krstarica. Godine 1941. pramac „Ramba III“ pogodio je u Bengaziju torpedo lansiran s britanske podmornice „HMS Triumph“. Vještim manevrima, brod je zaplovio krmom prema Italiji i tako prešao 900 milja do Sicilije, odakle je dovučen u tršćansko brodogradilište San Marco.
Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, brod, tada još uvijek na popravci, završava u njemačkim rukama. Preimenovan je u „Kiebitz“ i preuređen u minopolagač. Tokom 1944. godine postavio je više od 5.000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu, a 5. novembra 1944. u riječkoj luci potopilo ga je savezničko ratno vazduhoplovstvo. Olupina je ostala da leži na dubini od 22 metra, gdje je provela gotovo četiri godine.
Vađenje broda započelo je u novembru 1947. godine u režiji Brodospasa. Bio je to inženjerski poduhvat zbog pionirske tehnologije vađenja broda pomoću cilindara ispunjenih vazduhom. Izvađen je u martu 1948. i prevezen u Pulu, gdje je rastavljen i rekonstruisan za potrebe Jugoslovenske ratne mornarice (JRM), postajući njen školski brod, a potom i rezidencijalna jahta predsjednika države i vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita.
Brod „Galeb“ je kulturno dobro Republike Hrvatske i vrijedan primjer brodograđevne industrijske baštine. Različite uloge koje je imao daju mu dodatnu istorijsku važnost, zbog čega je višestruko zanimljiv. Obogaćen muzejskom postavkom koja će istaći njegov životopis, brod će postati jedinstven primjer predstavljanja kulturne baštine u tehničkom, kulturnom i istorijsko-političkom smislu.
Projekt prenamjene „Galeba“ u brod–muzej predviđa da ostane privezan u riječkoj luci i da svojim sadržajima postane važna sastavnica kulturnog života grada. Primarni zadatak projekta jeste muzealizacija broda kao vrijednog zaštićenog pokretnog kulturnog dobra, a potom njegovo oplemenjivanje raznovrsnim muzejskim sadržajima, tematski i vremenski vezanim za brod. Predviđa se da će brod postati mjesto održavanja brojnih događaja, poput pozorišnih predstava, tribina, performansa, edukativnih radionica, video-projekcija i drugih sadržaja koje će realizovati riječke kulturne ustanove. Brod će postati gradska kulturna i turistička atrakcija, kao i mjesto za edukativne i naučne skupove i radionice.
Od marta 1953. godine, kada je krenuo u prvu posjetu Velikoj Britaniji, Tito je „Galebom“ putovao 14 puta, posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta – Evropi, Aziji i Africi. Istorijska važnost broda „Galeb“ prevazilazi nacionalne okvire, jer je upravo na njegovoj palubi začet Pokret nesvrstanih. Na brodu su se održavali državnički susreti, a boravili su predsjednici Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser, Haile Selassie, Sukarno, Kwame Nkrumah, Leonid Brežnjev, Nikita Hruščov, Muammar al-Gaddafi, Indira Gandhi, Urho Kekkonen i drugi. Posljednje Titovo putovanje ovim brodom bilo je 1979. godine.
Početkom Domovinskog rata 1991. godine brod je iz Pule odvezen u crnogorsku luku Boku Kotorsku. Tu je ostao vezan do kraja devedesetih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik s planom da ga preuredi u luksuznu jahtu. „Galeb“ je potom otegljen u Remontno brodogradilište „Viktor Lenac“, ali zbog nedostatka novca i spleta okolnosti brod nije obnovljen.
Sljedeći važan trenutak bila je odluka Ministarstva kulture, tada pod vođstvom ministra Boža Biškupića, koje ga je 10. oktobra 2006. godine proglasilo kulturnim dobrom. Ministarstvo je utvrdilo da je brod ozbiljno ugrožen i da postoji neposredna opasnost od uništavanja pojedinih djelova unutrašnjosti, kao i mogućnost potonuća. U junu 2007. godine Ministarstvo je uputilo upozorenje vlasniku, kompaniji PLACID SEA S.A. iz Liberije, da preduzme hitne mjere zaštite kulturnog dobra kako bi se spriječilo dalje propadanje, ali se vlasnik na upozorenje nije oglasio.
Postupajući u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Ministarstvo kulture je utvrdilo da vlasnik ne postupa s dužnom pažnjom, čime prijeti opasnost od oštećenja i uništenja kulturnog dobra. Poglavarstvo Grada Rijeke, na čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom, odlučilo je da, s obzirom na to da se kulturno dobro nalazi na teritoriji grada, imenuje privremenog staratelja. U decembru 2007. godine za privremenog staratelja imenovan je Odjel gradske uprave za kulturu Grada Rijeke, a Grad se obavezao da o svom trošku preduzme mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra. Tokom 2008. godine u potpunosti su izvedeni hitni zaštitni radovi, u skladu s uslovima Konzervatorskog odjeljenja u Rijeci, kako bi se motorni brod „Galeb“ spasio od daljeg propadanja.
Grad Rijeka je 2009. godine postao vlasnik kulturnog dobra „Galeb“, navedeno je u materijalima podijeljenim gradskim odbornicima u aktuelnom sazivu gradskog parlamenta.
Brod se do jula 2013. godine nalazio na vezu u Brodogradilištu „Viktor Lenac“, potom je bio privezan na Vinodolskom pristaništu, gdje se nalazio do 5. decembra 2019. godine, kada je otegljen na obnovu u brodogradilište kompanije Dalmont u Kraljevici. Od juna 2017. godine „Galeb“ je dio projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“, kojem je putem javnog poziva Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Evropske unije odobreno 68.891.606,18 kuna bespovratnih sredstava iz Evropskog fonda za regionalni razvoj.
Izvor: novilist.hr
