Izvor fotografije: Nenad Nedomacki / Shutterstock.com
Dvije sedmice nakon zatvaranja tendera za prodaju Uljanik Brodogradnje 1856, još uvijek je mnogo nepoznanica u vezi s pristiglim obavezujućim ponudama, čije primanje i otvaranje nije bilo javno. I dalje se barata tek nezvaničnim informacijama o ponuđačima, ali na vidjelo ipak počinju izlaziti novi detalji o dvojici konkurenata, koji otkrivaju da nije riječ samo o razlici u njihovom profilu, već i u finansijskoj snazi samih ponuda.
Jedna ponuda stigla je od turskog Kuzey Stara, koji se u branši smatra ozbiljnim brodograditeljem, a druga od investicionog fonda Mira Finance Capital Holding, čije je sjedište u Luksemburgu. Ne treba ni govoriti da su Puljani, ako se već ide u prodaju brodogradilišta, skloniji tome da država prednost da kupcu iz branše. Međutim, kako Poslovni dnevnik saznaje iz dobro obaviještenih izvora, „vaga“ se zasad ozbiljno naginje na stranu Luksemburžana.
Iako se u prvim nezvaničnim informacijama baratalo podatkom da je turski brodograditelj spreman da plati 14 miliona eura za 97 odsto državnog udjela u Uljaniku, dobro upućeni izvori kažu da je njegova ponuda osjetno niža i da iznosi 12,5 miliona eura. Time se, u odnosu na 14,5 miliona eura koje je ponudio njegov konkurent, stvara značajna razlika u cijeni. Ako ne bude drugih prepreka, tih oko dva miliona eura moglo bi i da presudi u ovoj trci, jer je u tenderu kao glavni kriterijum, uz obavezu zadržavanja brodograđevne djelatnosti, navedena upravo ponuđena cijena.
Prema našim saznanjima, obje ponude su valjane. Ponuđene cijene više su od traženog minimalnog iznosa od 11,08 miliona eura, a priložene su i potrebne garancije za zadržavanje djelatnosti. Ono što bi luksemburškom fondu moglo da zakomplikuje put do preuzimanja brodogradilišta u Puli, uprkos značajnoj prednosti u cijeni, jesu strogi regulatorni mehanizmi Evropske unije kojima se štiti strateška infrastruktura.
Budući da brodogradnja s izlazom na pomorsko dobro spada u sektore od posebnog nacionalnog i evropskog interesa, potencijalna transakcija s Uljanikom mora proći provjeru u skladu sa zakonom o kontroli direktnih stranih ulaganja. Stručne službe Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), koji vodi ovu prodaju, već su pokrenule postupak provjere valjanosti dokumentacije i porijekla kapitala investitora. U praksi to znači da Ured za sprečavanje pranja novca, u saradnji s međunarodnim institucijama, treba detaljno da provjeri strukturu i porijeklo imovine stranih partnera povezanih s kompanijom Mira Finance Capital Holding.
Javno je dostupan tek podatak o njenom osnivaču Mirku Radaelliju, koji, prema prilično oskudnim informacijama sa zvaničnih internet stranica, portfelj svog brenda Mira Capital usmjerava ka projektima u oblasti energetske infrastrukture, logistike, brodarstva i centara za obradu podataka. Iako se za njim ne vuku repovi i afere iz prošlosti, u domaćoj javnosti ipak izaziva, u najmanju ruku, oprez. Ovaj Italijan karijeru je gradio u srcu švajcarskog finansijskog sektora, u globalnim bankarskim gigantima UBS i J. P. Morgan, gdje je bio angažovan na upravljanju imovinom velike vrijednosti. Potom je osnovao sopstvenu investicionu platformu Mira Capital, s kancelarijama u Londonu, Milanu, Luksemburgu i Cirihu.
„Sarađujemo s istomišljenicima koji cijene povjerenje, diskreciju i dugoročne odnose. Kroz našu globalnu mrežu povezujemo kapital, stručnost i prilike“, navodi se na zvaničnoj internet stranici Mira Capitala. Međutim, budući da posluje po modelima „private equity“ i „family office“, nije dostupno ko su njegovi partneri, odnosno porodice čijom imovinom upravlja. Tim prije je za državu i Uljanik važno da detaljno provjere Mira Capital, kako bi stekli potpunu sliku i eliminisali bilo kakvu mogućnost ulaska špekulativnog kapitala.
Iako se na prvi pogled čini da će u slučaju Kuzey Stara provjera biti mnogo jednostavnija, budući da je riječ o etabliranom industrijalcu i da je poznato ko su formalni vlasnici i kako posluju njegova brodogradilišta u Tuzli i Yalovi u Turskoj, to ipak nije tako. Riječ je o investitoru koji dolazi iz takozvane treće zemlje, pa se u EU provjerava i njegova geopolitička pozadina. Uostalom, Kuzey je već bio pod sankcijama SAD-a zbog milionskih poslova s ruskim državnim kompanijama, a sankcije su mu ukinute krajem 2025. godine.
Tako su oba kandidata pod jednakom pažnjom države i EU, bez čije saglasnosti CERP neće preduzimati dalje korake. U pulskom Uljaniku, međutim, tokom posljednjih godinu ili dvije već su ostvarili određene kontakte i saradnju s Kuzey Starom na poslovima u vezi s gradnjom broda 526, pa imaju određeni uvid u njegov model poslovanja i jasna im je njegova operativna vizija. Poznato je i dobro hrvatsko iskustvo iz nedavnog posla ugradnje dodatnog modula za uplinjavanje tečnog prirodnog gasa, koji je Kuzey obavio na brodu LNG Croatia.
U slučaju da Uljanik preuzme Mira Capital, otvara se niz nepoznanica. Najvažnije je koga će taj fond angažovati za operativno vođenje proizvodnje brodova u Puli, koliko novca i kojom dinamikom je spreman da uloži u modernizaciju navoza i dizalica, kao i u kojem roku okvirno planira izlazak iz Uljanika i njegovu prodaju, što takvi fondovi po pravilu rade nakon restrukturiranja i povećanja vrijednosti kompanije.
Ko će uspješno proći ovu provjeru i dobiti priliku da preuzme Uljanik biće poznato najkasnije do polovine decembra, budući da će, prema uslovima javnog tendera, konačna odluka CERP-a biti donesena u roku od 120 dana.
Izvor: poslovni.hr
