Izvor fotografije: Shutterstock.com
Svjetlost nam djeluje svakodnevno i obično, ali njena brzina krije jednu od najvećih tajni prirode. U vakuumu putuje tačno 299.792 km/s – najvećom brzinom u univerzumu, kosmičkom granicom kojom se određuje prostor, vrijeme i uzročnost.
Od fenjera do teleskopa
Još početkom 1600-ih Galileo je pokušao izmjeriti brzinu svjetlosti fenjerima, ali uzalud – bila je prebrza za ljudska čula. Prvi dokaz konačne brzine dao je Ole Rømer 1676, posmatrajući pomračenja Jupiterovog mjeseca Io. Kasnije, 1849. Hipolit Fizeo napravio je precizno mjerenje pomoću rotirajućeg točka i ogledala, a krajem 19. vijeka Michelson i Morley su pokazali da brzina svjetlosti ne zavisi od pravca – oborivši teoriju etra.
Einsteinovo otkriće
Einstein je 1905. objasnio: brzina svjetlosti je ista za sve posmatrače, uvijek i svuda. Prostor i vrijeme se prilagođavaju kako bi ta konstanta ostala očuvana. Tako je rođena teorija relativiteta – satovi u pokretu kucaju sporije, objekti se skraćuju, a masa i energija postaju zamjenjivi.
Zašto je važna
Bez korekcija relativnosti GPS ne bi radio, a svaki pogled u nebo je pogled u prošlost – svjetlost udaljenih galaksija putuje milionima godina do nas. Granica od 46 milijardi svjetlosnih godina označava vidljivi univerzum; ono što je dalje, zauvijek nam ostaje skriveno.
Zaključak
Od Galilejevih fenjera do Einsteinove relativnosti, potraga za razumijevanjem brzine svjetlosti oblikovala je modernu fiziku. Ona nije samo broj, već temelj univerzuma – granica znanja, nit koja povezuje prostor, vrijeme i naše postojanje.
Izvor: indianexpress.com
