Izvor fotografije: Shutterstock.com
Edukativna retrospektiva ili osvrt unazad sa ciljem učenja iz prethodnih iskustava, je proces razmišljanja o onome što se dešavalo u prošlosti ili onome što smo radili u prošlosti, pri čemu pokušavamo da prethodna iskustva posmatramo, ne sa pozitivne strane, izbjegavajući namjerno nešto negativno i možda loše što nam se dešavalo, već je to proces izvlačenja najboljeg iz dosadašnjih iskustava. U smislu, šta nam je to iskustvo donijelo, a na osnovu izbora koje smo u tom nekom periodu pravili i načina na koji smo “to nešto” radili? Šta to govori o nama i da li smo iz tih iskustava nešto naučili?
Naime, i pored svih protivljenja i predloga da tvrđava sagrađena na čuvenom ostrvu Lastavica, po samoj prirodi stvari mora dobiti drugačiju namjenu, sada već ima godinu dana od kako je luksuzni kompleks Mamula Island otvorio svoja vrata za goste.
Marketinške poruke, poput “Zalazak sunca na ovom ostrvu, zasigurno će vas ostaviti bez daha”, “Probudite se u suncem okupanoj sobi sa pogledom na more”, “Vrijeme je da se zabavimo” ili, moja omiljena “Iskusite Dolce vita, uz unikatna vina i jela karakteristična za Mediteran, tik pored bazena”, a “đe biste drugo?”, liči na posve klasičan Social Media i Web copy jednog luksuznog rizorta.
Međutim, ove marketinške poruke, dobijaju potpuno novu dimenziju, ukoliko malo zavirimo u prošlost i prisjetimo se čemu je sve služila tvrđava u nekom vremenu koje je, doduše, sada već davno iza nas.
Prema navodima kompanije Orascom Development, koja stoji iza ovog projekta, na nekim dijelovima tvrđave pribjeglo se restauraciji, te su zadržali svoj izvorni izgled. No, pravi, autentičan izgled i priča ostrva i tvrđave Mamula, ostaće zabilježeni, po svemu sudeći samo na filmskoj traci, najprije onoj još iz perioda jugoslovenske kinematografije, a potom i na filmskoj traci nešto novijeg datuma.
U pitanju su filmovi Campo Mamula iz 1959. godine i najnoviji dokumentarni film “Mamula All Inclusive”, reditelja Aleksandra Reljića, premijerno prikazan ove godine, u okviru Sarajevo Film Festivala (SFF). Prije, ovog prikazivanja, film je imao i pretpremijeru, praćenu debatom na ovu temu, u Kotorskom Rotary Club-u.
Dok, željno iščekujem decembar i zvanično prikazivanje filma Mamula All Inclusive na ovim prostorima, a koji prati razvoj promjene ostrva i tvrđave, izazvane novododjeljenoj joj namjeni, razmišljam, dalje o ovom unikatnom poduhvatu, samom po sebi, mada, čini se, ni malo čudnim za zemlju u kojoj se nalazimo.
Luksuzne sobe, sa posebno za tu priliku izrađenim namještajem i pažljivo biranim detaljima, uzimajući u obzir čemu je mjesto služilo 40-ih godina prošlog vijeka, ne zvuči baš idilično. Ali, zar to nije upravo ono što ovo mjesto čini autentičnim i posebnim u odnosu na sva druga mjesta na Mediteranu, pa i šire?
Međutim, na samom sajtu ovog luksuznog hotela sa pozivom na političku korektnost, ovaj značajan istorijski spomenik Boke i Crne Gore, okarakterisan je kao zatvor, što doduše i jeste bio, u jednom periodu, iako prvobitno izgrađen kao vojno utvrđenje Austro-Ugarske vojske, kao prva odbrambena linija na samom ulazu u Bokokotorski zaliv. Mada, nikad nije korišćen u te svrhe.
Ni pomena o istorijsko-memorijalnoj sobi, koja bi za cilj imala očuvanje bar dijela ovog perioda istorije Boke kotorske, tek po neko “povežite se sa onim što istinski volite” i “dođite da uživamo u malim svakodnevnim stvarima i razgovorima do kasno u noć”. Ali, niko ne zna o kojim temama je riječ i ima li igdje, iza tih zidina, koje čuvaju najveće tajne iz perioda velikog stradanja jednog naroda iz Boke, mjesta za razgovor na tu temu.
Elaboratom, prije pristupanja samoj izgradnji ovog zdanja kao predmeta Zakona o zaštiti kulturnih dobara, potvrđeno je da tvrđava nije u tako lošem stanju, te i da joj nije neophodna hitna intervencija, tačnije, mogla je da sačeka pronalazak nekog boljeg rješenja.
Godinu dana posle, ostaje pitanje šta se desilo sa prirodnim staništem Galebova na ostrvu Mamula i da li će i drugi istorijski spomenici i spomenici kulture u Boki doživjeti istu sudbinu?
Za jednim, moram priznati, zaista izuzetno kreiranim stolom, nepravilnog oblika od drveta, upečatljivog izgleda, u prostoriji punoj zelenila, smještenog u hotelu, razgovor bi se mogao povesti i na ovu temu. A možda ima i gostiju koji bi voljeli da čuju priču o tome, kako su, u ono vrijeme zatvorenici tačno mogli ocjeniti dolazak neprijateljskih brodova i o kojoj vojsci je riječ, i to samo po ponašanju galebova na svom prirodnom staništu.
Međutim, ova “ptica što ljubi zvijezde”, kako to u svojoj pjesmi navodi Rambo iz mlađih dana, sve više ljubi zvijezde iznad Herceg Novog i, tik uz Porto Montenegro, a sve manje iznad Mamule, ako uopšte?
Zašto se o istoriji ovog kompleksa priča vrlo dozirano? Zapravo, na takvom konceptu se gradi brend. Ne možeš da usvojiš priču, ako nije u skladu sa tvojim setom vrijednosti, pa onda i bolje da je ne usvajaš.
Netaknuta priroda, prirodno stanište galebova, istorijski spomenik, kulturno naslijeđe – zašto se ne bi pričalo na tu temu u okviru ovog projekta?
Sa druge strane, država je ostrvo ustupila na korišćenje, uz vrlo povoljne uslove, a Orascom je rekao da su svjesni da kompleks neće donijeti neke velike prihode, takva su bar bila očekivanja, onda stvarno ne vidim nikakav problem i potrebu za odstupanjem od onoga što ovo mjesto čini vrlo značajnim istorijskim spomenikom Boke i Bokelja.
Ostrvo je vrlo specifično i ne tako lako pristupačno, s obzirom da posjeduje samo jedno mulo kome se može pristupiti brodom, a ko će bolje znati kako i šta sa tim, nego domicilno stanovništvo, oni koji su svoj život proveli na moru.
S obzirom na to da je ovo zemlja u kojoj dobar dio prihoda stiže od turizma, a koja, kako je prije dvije godine u okviru Međunarodne konferencije pomorskih nauka u Kotoru, zvanično saopšteno, ima najveći broj pomoraca u svijetu po glavi stanovnika, računica je potpuno jasna. Dva i dva su četiri. Plava privreda plus edukativni turizam, su rješenje ovog zadatka sa dvije nepoznate. Ili, bar ta memorijalna soba…
Autor: Ivana Grujić, pomorstvo.info
