Izvor fotografije: Bella Boka
Davne 1891. godine, u Kotoru je osnovana „Bokeška plovidba“ sa ciljem da se lokalna naselja i gradovi povežu stalnom brodskom linijom. Kapetan Jozo Radoničić i njegov rođak Filip Radoničić, osnivanči „Bokeške plovidbe“, kupili su tri manja broda i otvorili prvi stalni javni prevoz morem, na liniji Kotor-Herceg Novi-Kotor.
Osam godina kasnije, 1899., okupila se grupa viđenijih ljudi iz Kamenara i okoline i osnovala Preduzeće za prevoz putnika, a skupština tadašnjih akcionara dala mu je ime „Bokeljski omnibus“, prvobitno za prevoz putnika kopnom, a plan je bio da se i brodom povežu svi gradovi u zalivu Boke.
Istorijski događaji koji će uslijediti na početku XX vijeka, nisu išli na ruku ovako plemenitim i naprednim idejama Bokelja. Mnoge korisne planove, spriječili su dva balkanska i dva svjetska rata.
Ipak, bilo je uspješnih primjera nakon Drugog svjetskog rata, kad je organizovan prevoz morem, za građanstvo i zaposlene između gradova u Boki. Među poslednjima polovinom prošlog vijeka, bio je omanji brod „Durmitor“, koji je „kupio“ radnike iz Jošice, Kamenara, Bijele, i dalje, do luka u Zelenici i Herceg Novom.
Od kraja pedesetih godina, izgradnjom Jadranske magistrale, Boka Kotorska praktično ostaje bez ovakvog vida prevoza za lokalno stanovništvo.
U poslednjoj deceniji, rasprave o uvođenju linijskog taksija između gradova i naselja u zalivu Boke, ponovo su pokrenute, kako bi domaće stanovništvo dobilo svoj stalni i jeftini prevoz morem.
Činjenica je da Crna Gora kao država ne prepoznaje ovakve potrebe lokalnog stanovništva u priobalju i da ih je najgori oblik ovdje primjenjenog neoliberalnog kapitalizma (koga se Zapad odavno odrekao), „osudio“ da plaćaju turističku cijenu ovakvog prevoza, ako im slučajno padne na pamet da ga koriste.
Povremeno, oglasi se neko od „rukovodećih“, da bi „dobro bilo“, ali se na tome sve završi. Međutim, slučaj pregovora sa holandskom kompanijom „Damen“ (na inicijativu Holanđana, jer je nerezidentni ambasador Holandije u Crnoj Gori, Joust Reintjes, posredovao kod ove kompanije lično, kako bi krenula realizacija ideje), da u zalivu Boke bude uveden linijski taxi, govori da možda još i ima nade da ideja bude ostvarena.
Naime, ambasador Reintjes je nakog tih kontakata potvrdio da je ova čuvena holandska kompanija zainteresovana za razvoj linijskog i taxi pomorskog saobraćaja u Boki Kotorskoj, te da bi Holanđani organizovali i feribot liniju od Bara prema drugim lukama u regionu Mediterana, ali i uspostavljanje avio linije na relaciji Crna Gora – Holandija.
Načelno, nadležno ministarstvo prihvatilo je ove ponude, ali, kako je birokratski lavirint u kome se Crna Gora već decenijama nalazi, nepremostiv problem, ili u najboljem slučaju, problem koji će svaku dobru ideju staviti na beznadežno dugo čekanje, ne treba očekivati da se to u skorije vrijeme desi, osim, u slučaju nekog ekspresnog „hepienda“, usled ličnog interesa nekoga ko je moćniji od procedura.
Neka državna preduzeća koja vode svoju poslovnu politiku, kao što su Aerodromi Crne Gore, formalno su organizovali transfer putnika preko vodenog terminala sa šest poslovnih partnera (luksuznih turističkih rizorta i hotela na području Tivta, Kotora i Herceg Novog). Suštinski, „delegati“ krupnog kapitala obavili su čitav taj posao sami. Brzo i efikasno.
Ipak, ukoliko holandska kompanija „Damen“ nekako realizuje ovu ideju, bio bi to revolucionarni događaj za lokalno stanovništvo u Boki Kotorskoj.
I dok se Boka nada da će dobiti linijski taxi morem, svijet je otišao u međuvremenu predaleko…
Multinacionalna kompanija Seabubbles je konstruisala prvi vodeni taksi koji emituje 0% štetnih gasova i koji predstavlja genijalno rješenje za gradske gužve…
Hoće li između gradova i naselja u Boku uskoro saobraćati linijski taxi, to pitanje ostaje otvoreno, ali nema nikakve dileme oko toga da postoji „goruća“ potreba za njim i da bi, ako ideja bude ostvarena, rasterećenje teških zagušenja kopnenog saobraćaja bilo veliko.
Novija iskustva govore da „neko nešto nije mogao ili nije znao“ da uradi, pa se to savršeno dobro pokazalo i na jednom projektu koji je u početku mnogo obećavao.
Naime, ne tako davno, preciznije na dan 18. jula 2019. godine, u Tivtu na Pinama, svečano su porinuti trimarani na električni i hibridni pogon. Solarni brod Elettra i hibridni Graciana kao dio projekta Bella Boka, koje je izgradila istoimena italjanska kompanija, uz podršku Ministarstva održivog razvoja i turizma, Privredne Komore Crne Gore i Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNPD), trebalo su biti pušteni u promet kao novi vid javnog prevoza brodovima koje će pokretati solarna energija.
Planirani kao udoban i jeftin obilazak zaliva brodovima od Kotora, preko Perasta i Tivta, do Herceg Novog, sa cijenom od 3 do 5 eura, približno onoj u autobuskom gradskom javnom prevozu, te mjesečnim i godišnjim kartama, kao i popustima za radnike, studente, đake i penzionere, ovi katamarani su dočekani sa velikim optimizmom i vjerom da će posao biti proširen na još ovakvih ekoloških plovila.
Održani su toga dana i svečani govori, a između ostalih, obratio se okupljenom narodu i tadašnji ministar saobraćaja i pomorstva, koji je rekao da je projekat „Bella Boka inovativan i izuzetno bitan, kako sa aspekta rasterećenja drumskog saobraćaja na putevima duž Bokokotorskog zaliva, tako i sa aspekta zaštite životne sredine“, te da će „postojanje ovakvog servisa – usluge vodenog transporta u Bokokotorskom zalivu, omogućiti stanovnicima i posjetiocima ovog dijela crnogorskog primorja da se prije orjentišu na brži, jeftiniji i zanimljiviji transport plovilima na električni pogon“.
Jedan tadašnji državni sekretar, ponesen atmosferom, govorio je sa dramskim patosom kako je ,,zaista zadovoljstvo podržati projekat koji direktno utiče na očuvanje našeg mora, odnosno na vodeni svijet koji u njemu živi“.
Konačno, čulo se i kolika je koštala čitava investicija (preko četiri miliona eura, tačnije, 4.259.000 eura) i da je dobijena subvencija preko UNDP projekta, Razvoj niskokarbonskog turizma u Crnoj Gori, koja je iznosila oko 150.000 eura.
Planirano je zaposlenje oko 60 radnika „isključivo iz Boke“, kako je tada tvrdio Ricardo Bonetti, direktor i generalni menadžer kompanije Bella Boka.
U konačnom „formatu“, trebalo je da ima sedam ovakvih katamarana koji mogu da prime od 35 do 60 putnika, planirana je izgradnja čak 13 stajališta sa elektronskim redom vožnje i saobraćanje zalivom tokom cijele godine ne samo u toku sezone. Uz ove ekološke katamarane, planirano je da zalivom krstari i posebna barka za sakupljanje plastičnog otpada iz mora.
Mnogi su se obradovali ovome. Godišnje na stotine hiljada putnika autobusima i automobilima prolazi oko Bokokotorskog zaliva i nada lokalnog stanovništva da će turisti, tokom boravka na odmoru ili samo u prolazu da koriste planirane solarne katamarane, bila je velika. Na žalost, preuranjena.
Ispostavilo se da je „delegacija“ iz Podgorice, postrojena u Tivtu tog 18. jula 2019., bila „za paradu“, kao i u mnogim sličnom poslovima, te da ih more zanima samo kad sabiraju sezonski profit od pogubnog apartmanskog turizma, a o moru znaju onoliko koliko im PR služba napiše.
Nakon dugo vremena, 1. oktobra ove 2023. godine, oglasio se direktor preduzeća Bella Boka, Savo Kaluđerović pa se tada saznalo da je „projekat teško održiv bez pomoći i sluha države“, koja im nije „izlazila u susret“ i još dodao: „…Vlasnik ove kompanije, Italijan, otplatio bi sve što je uložio do sada sa ovakvim radom možda za nekih 200 godina. Čovjek ima više sluha nego mnogi ovdje. Njemu se svidio Kotor i uložio je pare, ali se susreo sa ogromnim problemima. Sada je pitanje da li projekat da nastavi dalje i da se radi sa ovim što se ima, a to je vrlo teško“.
Možda zvuči tragikomično, ali, samo površnim čitanjem onoga što je 2019. na svečanosti u Tivtu kazao tadašnji resorni ministar, izgleda da je i on vjerovao (ili mu je neko samo tako kazao), da će osim lokalnog stanovništva „i posjetioci“ da pune ekološke trimarane i katamarane. A, ovdje, u ovom slučaju, nije bilo ozbiljne strategije niti detaljnog biznis plana, koji bi sigurno predvidio ovakav poslovni rizik.
Istina je, marina za ova dva plovila košta 25 hiljada eura godišnje i potrebno je prevesti 15 hiljada ljudi u tom periodu da bi se vez isplatio, ali…
Ako neka mudra crnogorska vlada jednom odluči šta je dobro za narod i za nju (državno vlasništvo, javno privatno partnerstvo ili nešto treće), tada će možda biti i regularnog linijskog taxi prevoza za sve građane, a što da ne i turiste, zalivom Boke.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
