Izvor fotografije: Shutterstock.com
Ako svijet nastavi da povećava svoje emisije štetnih gasova sadašnjom brzinom, očekuje se da će morski led na Arktiku nestati oko 2030, godine. To se u najboljem slučaju može odložiti najdalje do 2050., ukoliko se emisije štetnih gasova drastično smanje.
Ovo je barem jednu deceniju ranije od onoga što je procijenio Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC): Arktik bez leda do 2040.
Mogući Arktik bez leda u razdoblju od 2030. do 2050. projektovan je bez obzira na napore čovječanstva da smanji emisije štetnih gasova.
Ove informacije su plod istraživanja profesora Seung-Ki Min-a i Yeon-Hee Kim-a povezanih sa Univerzitetom nauka i tehnologija Pohang, Odjeljenjem za nauku i inženjerstvo, kao i saradničkom grupom istraživača sa Univerziteta Hamburg, u Njemačkoj i Environment Climate Change Canada.
Istraživanje je objavljeno u Nature Communications, uglednom međunarodnom časopisu.
“Globalno zagrijavanje” je termin koji je prvi put koristio klimatski naučnik povezan sa NASA-om 1988. godine, kada je primjećen ubrzani nestanak leda u području Arktičkog mora jer se njegova temperatura povećavala tokom nekoliko decenija. Takvo smanjenje morskog leda navodno je izazvalo ubrzanje zagrijavanja na Arktiku za koje se tvrdi da doprinosi povećanoj učestalosti ekstremnih vremenskih uslova, posebno u regijama srednje geografske širine.
Kako bi predvidjeli vrijeme iscrpljivanja arktičkog morskog leda, istraživački tim analizirao je podatke tokom 41 godine, od 1979. do 2019. godine, i došao do zaključka da je ovaj pad napravio sam čovjek.
Emisije uzrokovane sagorijevanjem fosilnih goriva i krčenjem šuma bili su pokretači promjena arktičkog morskog leda tokom ovih godina, dok je uticaj solarnih i vulkanskih aktivnosti i aerosola bio minimalan.
Analiza na mjesečnom nivou pokazala je da povećane emisije štetnih gasova smanjuju arktički morski led tokom cijele godine, bez obzira na vrijeme ili sezonu, iako je oktobar pokazao najmanji opseg smanjenja morskog leda. Takođe je potvrđeno da su klimatski modeli primijenjeni u ranijim predviđanjima IPCC-a obično podcijenili taj trend pada morskog leda, koji je kasnije uzet u obzir za prilagođavanje vrijednosti simulacije novijim i budućim predviđanjima.
Rezultati su odražavali povećane stope pada u svim scenarijima, potvrđujući da bi arktički morski led mogao u potpunosti nestati do 2050. čak i uz snažan pad emisija štetnih gasova. Takvo otkriće naglašava da je nestajanje arktičkog morskog leda moguće čak i uz ugljeničnu neutralnost.
Povećani pad arktičkog morskog leda, čak i brži od onoga što se ranije očekivalo, vjerovatno će imati dramatične učinke na arktičko područje, ekosistem i ljudsko društvo širom svijeta.
Očekuje se da će takvo brzo smanjenje morskog leda rezultirati češćim ekstremnim vremenskim prilikama poput velikih toplotnih talasa, izuzetno hladnih perioda i velikih kiša na globalnom nivou, pri čemu će odmrzavanje sibirskog permafrosta na Arktiku vjerovatno još pojačati globalno zagrijavanje.
Možda ćemo još u ovom vijeku biti svjedoci najstrašnijih scenarija, koje smo mogli vidjeti samo u filmovima katastrofe, koji bi se ovaj put u stvarnosti odigrali pred našim očima.
Profesor Seung-Ki Min, koji je predvodio studiju, objasnio je da su primijetili još brže vrijeme iscrpljivanja leda na arktičkom moru od ranijih predviđanja IPCC-a, nakon što su skalirali simulacije modela iz posmatranih podataka.
Dodao je kako sada moramo biti oprezni u vezi potencijalnog nestanka leda u regiji Arktičkog mora, bez obzira na politiku ugljenične neutralnosti. Takođe je ponovio da je ključna procjena utjicaja klimatskih promjena nestanak arktičkog morskog leda, što zahtijeva hitno sprovođenje mjera prilagođavanja, osim globalnih politika o smanjenju emisija ugljenika.
Izvor: Marine Insight
