Predsjednica Privredne komore Crne Gore, Nina Drakić, doktor je ekonomskih nauka i autorka više naučnih radova. Usavršavala se u Japanu i Turskoj. Radila je na projektima USAID, Svjetske banke, GIZ-a i UNDP-a. Od 2010. godine radi u Privrednoj komori Crne Gore, gdje je pored ostaloga obavljala poslove direktorice Sektora za istraživanja i analize, te potpredsjednice Privredne komore, a od 1. septembra 2021. godine vršila je dužnost predsjednice ove asocijacije. Autor je i koautor brojnih ekonomskih analiza, a učestvovala je u implementaciji više međunarodnih projekata.
Specijalno za pomorstvo.info, govori ovom prilikom o ulozi Privredne komore Crne Gore, njenom položaju i prilikama u kojima djeluje.
Već skoro tri godine ste na čelu Privredne komore, i taj period podudara se sa mnogim društvenim i ekonomskim izazovima Crne Gore. Da li su ove okolnosti uticale na jedan novi pogled poslovnog svijeta na Privrednu komoru i njene aktivnosti?
Od osnivanja Privredne komore Crne Gore 1928. godine, više puta se mijenjao privredni i politički sistem, kao i državni okvir, ali je naš zadatak i dalje isti – zaštita i zastupanje interesa cjelokupne poslovne zajednice, uz osiguravanje potpore za njeno jačanje i razvoj. Svako vrijeme nosi svoje breme, pa tako i ovo.
U prethodnom periodu izazovi su dolazili jedan za drugim, od pandemije COVID 19, zatvaranja granica, pokidanih lanaca snabdijevanja, pada prometa, rata u Ukrajini i inflacije, preko mijenjanja globalnih
geopolitičkih i ekonomskih odnosa, do političke neizvjesnosti. Na većinu ovih faktora nijesmo mogli da utičemo, i nadamo se da će period pred nama obilježiti stabilnost, koja je prijeko potrebna i osnovni je preduslov za unapređenje poslovnog ambijenta.
Dakle, ključna karakteristika ovog perioda bila je nepredvidljivost, zbog koje je fokus sa strateških ekonomskih pitanja prešao na tekuća. Komora je istrajavala na ukazivanju nepravilnosti i biznis barijera, te davanju predloga za njihovo otklanjanje i unapređenje poslovnog ambijenta, ali i neophodno restrukturiranje naše ekonomije. Višestruke promjene u administraciji, kao i institucionalnom okviru, predstavljale su izazov, ali smo nastojali da sa donosiocima odluka dođemo do adekvatnih rješenja.
Prateći potrebe prilagođavanja crnogorske privrede novim prilikama i trendovima, Komora je otpočela i realizovala brojne aktivnosti. Istakla bih izradu Mape puta Crne Gore ka cirkularnoj ekonomiji, koja je predstavljala osnov za izradu državne strategije, kao i uspostavljanje HUB-a cirkularne ekonomije.
Takođe, kroz digitalizaciju naše institucije dajemo primjer drugima i ukazujemo na značaj ovog procesa, koji je već postao neophodna pretpostavka rasta i razvoja. Na taj način dodatno potvrđujemo partnerstvo sa Vladom i nadležnim institucijama i pokazujemo da je Komora spremna da bude nosilac važnih
aktivnosti i nosilac procesa u korist privrede, ali i društva u cjelini.
Rekli ste u jednoj od vaših analiza da „Visok stepen uvozne zavisnosti ostaje jedna od najslabijih tačaka crnogorske ekonomije“. Na koji način Privredna komora Crne Gore može da utiče da nadležni shvate posljedice ove „slabe tačke“?
Struktura naše ekonomije danas se značajno razlikuje u odnosu na 20 godina ranije. Industrijska i poljoprivredna proizvodnja su postepeno opadale, dok su usluge, prvenstveno turizam – povećavale učešće u BDP-u. To je uticalo na rast uvoza roba koji je dodatno podstaknut investicionim zamahom u turističku, energetsku, putnu, komunalnu infrastrukturu i nekretnine. Osim toga, Crna Gora na putu ka članstvu u EU obavezala se na poštovanje međunarodnih pravila poslovanja i time postala atraktivno tržište, a sa konkurencijom iz okruženja i Evrope se nije lako izboriti. Kao posljedicu imamo visok deficit u razmjeni roba koji se suficitom u uslužnim djelatnostima ne može.
Pored nepovoljne strukture ekonomije, najveći krivac za visoku uvoznu zavisnost je nizak nivo konkurentnosti, a ona je dominantno posljedica uslova poslovanja u kojima funkcioniše naša privreda.
Dakle, razlozi trenutnog stanja, odnosno visoke uvozne zavisnosti, brojni su i kompleksni, a rješavanje ovog izazova nije lak zadatak. Potreban je strateški pristup, usaglašavanje dokumenata iz različitih resora, izuzetno dobra koordinacija u njihovoj pripremi i realizaciji, uz obezbijeđen kontinuitet. Aktivnosti Komore usmjerene na prevazilaženje ovog izazova odvijaju se u više pravaca, od kojih su ključni unapređenje poslovnog ambijenta, supstitucija uvoza domaćom proizvodnjom i edukacija privrednika. Promocija domaćih proizvoda jedan je od prioriteta našeg rada i na tom polju realizujemo
različite projekte. Kolektivni žig, Dobro iz Crne Gore, registrovali smo s ciljem da istaknemo domaće proizvođače i proizvode koji su iznad prosječnog kvaliteta. Aktuelna kampanja „Snaga je u svima nama“, koja ima širi obuhvat i više segmenata, ima za cilj da približi domaće proizvode našim potrošačima, te uz slogan „Kupujmo naše za naš razvoj“ nastoji da objasni da se kupovinom domaćih proizvoda čuvaju radna mjesta i kreiraju nova. Rastom domaćih preduzeća rastu i prihodi države po osnovu poreza, te se stvaraju uslovi za pružanje kvalitetnih javnih usluga-zdravstvo, školstvo, putevi… Pored ovoga, u Komori se gotovo svakodnevno organizuju različite vrste edukacija, a sve za cilj imaju podizanje nivoa kompetencija zaposlenih i rasta konkurentnosti.
Postoji uvjerenje da mala i srednja preduzeća evidentno još uvijek žive u lavirintu birokratije umjesto u jednostavnijem ambijentu poslovanja. Kako vidite ovo pitanje u aktuelnom trenutku?
U strukturi crnogorske ekonomije mikro i mala preduzeća učestvuju sa 99% od ukupnog broja, realizuju 41% ukupnog prometa, a u njima radi 66% zaposlenih u privredi. Ovi privredni subjekti generišu i 48% ukupne dobiti, pa je jasno koliko su važni za ekonomiju Crne Gore. Prema posljednjem istraživanju o poslovnom ambijentu koje je Komora realizovala prošle godine uočeno je pogoršanje. Većinu oblasti koje su ocjenjivane – mikro, mala preduzeća i preduzetnici su ocijenili lošijom ocjenom od srednjih i velikih. To ukazuje na činjenicu da se ova preduzeća teže suočavaju sa administrativnim izazovima, biznis barijerama i drugim nametima. Međutim, najveći izazov za njih predstavlja pristup finansijama, što uz nedostatak sopstvenih sredstava predstavlja veliku prepreku rastu i razvoju.
S obzirom da Crna Gora nema jaku industiju koja bi podstakla razvoj i uključivanje mikro i malih preduzeća u lance proizvodnje, šansu treba tražiti na međunarodnom tržištu. Imajući u vidu geografski položaj, kao i prirodne, privredne i kadrovske resurse – potrebno je snažnim podsticajnim mjerama i olakšicama pomoći povezivanje domaćih kompanija sa međunarodnim.
Pored lakšeg pristupa finansijama, malim i srednjim preduzećima potrebno je smanjivanje administrativnih opterećenja kroz digitalizaciju i povećanje njene efikasnosti, i dalje unaprjeđenje poslovne infrastrukture (biznis zone, tehnološki parkovi, poslovni inkubatori, sistem infrastrukture kvaliteta, naučno-istraživačka infrastruktura…).
Pored sive ekonomije, kako je viđeno u jednom istraživanju, najveći problemi crnogorske ekonomije su deficit kadrova, neadekvatna zakonska rješenja, sporost u naplati potraživanja, nelikvidnost i neefikasnost javne administracije. Da li je i tu Privredna komora aktivna kao „savjest“ čitavog sistema?
Izazovi koje ste nabrojali su sistemskog karaktera i već dugi niz godina privreda se suočava sa njima. Kako sam kazala u prethodnim odgovorima, sistem se ne mijenja na kratak rok niti jednokratno – potrebna je sinergija, volja i istrajnost.
Privredna komora analizira poslovni ambijent, posebno biznis barijere, a u skladu sa tim – priprema godišnju Analizu poslovanja crnogorske privrede, koja na sveobuhvatan način sagledava stanje i daje preporuke donosiocima odluka. Takođe, Komora kroz učešće u radu Vladinih tijela aktivno doprinosi u iznalaženju rješenja za izazove i potrebe privrede.
Uspijevamo u saradnji sa Vladom da prevaziđemo pojedine poteškoće za privredu, ali još uvijek postoje one koje veoma negativno utiču na cjelokupnu poslovnu zajednicu. Jedan od skorijih pozitivnih primjera je izrada Programa suzbijanja sive ekonomije koji je pripremljen u konsultaciji sa privredom i koji predstavlja prvi korak na putu rješavanja ovog hroničnog sistemskog izazova.
U avgustu prošle, 2023. godine, izjavili ste: „Crnoj Gori je potrebna stabilizacija političkih prilika, vidljivi učinci na putu pridruživanja Evropskoj uniji, jasna razvojna strategija zemlje praćena kratkoročnim i dugoročnim ekonomskim mjerama, te unapređenje vladavine prave i suzbijanje sive ekonomije“. Kome je ovaj, nazovimo ga slobodno-apel, prije svega upućen, i još važnije, da li je aktuelan i danas?
Članstvo u EU, vjerujem, predstavlja imperativ, ne samo za donosioce odluka, već za cijelo društvo, ne samo u avgustu ili danas, već sve dok taj cilj ne ostvarimo. Apel je upućen jer je usljed političke nestabilnosti, od lidera u procesu pridruživanja Crna Gora došla u fazu stagnacije, a posljedice ne samo da osjeća, nego trpi i plaća naša privreda. Sigurna sam da će stabilniji politički ambijent dati mogućnost za brže sprovođenje reformi i ispunjavanje obaveza na putu za članstvo u EU.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
