Između novih vremena i vječnih vrijednosti
Aktivni pomorac iz Kotora, kapetan Dušan Ivanović, jedan je od autentičnih bokeljskih pomoraca sa svim karakteristikama “morskog vuka”, prije svega zbog godina provedenih u ovoj izazovnoj profesiji “sa devet kora”. Za pomorstvo.info govori o svojim iskustvima na svjetskim morima i okeanima, globalnoj slici pomorske profesije nekad i danas, ali i kreativnim djelatnostima kojima je posvećen, te o vremenu koje dolazi, nakon pomorske karijere.
…
Iza vas su hiljade nautičkih milja. Kad iskusni pomorac poput vas pogleda unazad, koji dio karijere smatrate prelomnim, koja iskustva najvažnijim, a koje događaje smatrate sudbonosnim?
Na sreću nisam imao sudbonosnih događaja a najvažnije iskustvo ne postoji jer je svako iskustvo važno. Svaki početak, pa i taj kada mladi čovjek iz škole krene na more, predstavlja prelomni dio karijere ako stvarni život pomorca kreće na samom početku plovidbe.
Sam pomorski staž nosi sa sobom mnogo situacija u kojima čovjek sazrijeva i nijedna od njih se ne bi mogla zvati prelomnom. U početku pomorskog života jedna od misli koje vas prati je i ta da propuštate sve bitne momente ili veliki dio njih na kojima vam je život počivao dok ste još maštali da zaplovite. Onda se to produbljuje i širi na najvažnije porodične trenutke i strah da ćete ih preskočiti.
Ipak najvažniji momenat u životu svakog pomorca je onaj kad u njega pusti izabranu ženu. Od nje zavisi maltene sve što pomorac u životu postigne.
Autor ste knjige “Enciklopedija pomorskih čvorova”, djela koje je nedostajalo da bi široku publiku, a posebno ovdašnje mlade generacije, približilo pomorskom duhu i pomorskoj tradiciji Boke Kotorske. Pomorski muzej u Kotoru vam je dodijelio i zahvalnicu za donaciju table sa mornarskim čvorovima. Kako vidite današnje rizike u pomorskom transportu, njegove tehnološke inovacije i perspektive?
Smatram sasvim normalnim, čak i poželjnim, da svaki stvaralac kreativnog, korisnog i poučnog, dio svog intelektualnog rada jednostavno pokloni svom gradu i svojoj zajednici, pa sam se samo malo više potrudio.
A, što se tiče globalnog pomorstva, i nove tehnologije, podrazumijeva se da imamo i olakšice ali i nove dileme. Recimo, da li su potpuno autonomna plovila zaista pouzdana budućnost?
To čak podrazumijeva jedan vid “crne kutije” na brodovima i 24 časovno praćenje takvih plovila.
Ali, gdje je tu mjesto tradicionalnom zapovjedniku broda, pomorskom kapetanu? Ko ce onda i kako reagovati ako digitalna tehnologija zakaže?
Ko će donositi odluke na moru u situacijama? Hoće li to donijetu dobro svjetskom pomorstvu?
Iz perspektive pomorca koji je prošao kompletnu vertikalu u razvoju svoje karijere i napravio “pun profesionalni krug”, možete li kritički sagledati dugogodišnju paralizu crnogorskog pomorstva, u okolnostima odsustva ideja, novih rješenja, pa čak i interesovanja za “preslikavanje” nekih modela poslovanja u pomorskoj industriji?
Na žalost, u pravu ste. Naše pomorstvo je paralisano godinama već . Nešto što uopšte nismo zaslužili ni mi pomorci ni država. Morao bih tu da dodam da mi smeta stereotip kojim se služe mnoge vaše kolege, koji ponavljaju istinu da je Boka, a time i Crna Gora, dala mnogo čuvenih kapetana. Sve je to tačno ali su plovili u drugačijim uslovima.
Danas je pomorstvo potpuno različito i umjesto da novinari kao javni djelatnici pomognu pomorstvu na način da svojim opaskama “provociraju” Vladu da pokrene pomorstvo sa mrtve tačke oni radije ponavljaju dobro poznatu priču sa listom čuvenih imena iz prošlosti, čime sistematski podstiču osjećaj da je pomorstvo nekakva prošlost, muzejska relikvija i “stari zanat” koji više ne postoji.
Istina je da su Crna Gora i Boka kao nekadašnja pomorska sila, vijekovima opstajali zahvaljujući slavnim junacima koji su jataganom branili čast i obraz domovine, ali kad se govori i piše o pomorskoj industriji danas, svi da se okrenemo realnom vremenu u kome živimo i neizvjesnoj budućnosti u koju idemo. A, onim velikanima iz prošlosti koji zaslužuju vječnu slavu i zahvalnost, taj epitet niko neće uzeti uprkos prohujalim vijekovima. Prave vrijednosti uvijek opstaju i sjaj im se ne gasi.
Kad bi bili u prilici da predložite neka rješenja urgentnih potreba koje bi Crna Gora mogla i morala da obezbijedi svojim pomorcima (koji uglavnom plove na brodovima stranih kompanija), šta bi istakli kao najvažnije?
U svemu što čovjek radi važna je motivacija a naša današnja država na tom polju baš ništa ne radi. Jedna od motivacija bila bi osiguranje i benefircirani radni staž, olakšice prilikom izmjene breveta, veća zastupljenost pomoraca u društvu na medijima i slično. Država je svjesna količine novca koje pomorac donese i troši ali mu ne daje za to nikakve olakšice, naprotiv. Ako pomorce i njihovu profesiju posmatramo kao dio ukupne privredne slike, onda treba svi da imaju u vidu činjenicu da oni predstavljaju jednu od primarnih, temeljnih privrednih djelatnosti ove države. U tom smislu zaslužuju mnogo bolji odnos i respekt, ne samo državnih institucija, već i čitavog društva.
Kao iskusni kapetan na brodovima trgovačke mornarice, koje su ključne karakterne crte dobrog zapovjednika, pored, naravno, širokog spektra vještina kojima je nužno da raspolažete?
Kapetan broda mora biti osoba koja je u svojoj pomorskoj karijeri imala dovoljno vremena da doživi mnogo situacija i nauči kako se sa njima nositi da bi mogao stajati mirno ispred svoje posade ispred svakog problema koji je nastupio i biti dovoljno mudar da probleme predvidi.
Takođe, kapetan, zapovjednik, mora znati da kao prvi među jednakima predstavlja oslonac čitavoj svojoj posadi te samim tim bude spreman da procesuira sve moguće njihove strahove i probleme koji često dolaze iz (ili, zbog) njihovih porodica. Sve ostale vještine su poželjne, koje god bile, jer bitno utiču na “dobar glas” koji zapovjednik uživa, čak i kad formalno nisu neophodne. Kako starih, tako i novih vještina u profesiji pomorca nikad nije dovoljno.
Kako gledate na nove generacije pomoraca, njihova znanja, interesovanja, odnos prema životu na brodu, međusobnim odnosima (ako znamo da je to danas jedna “internacionala”, ljudi iz mnogo različitih zemalja i kultura)? Kako je zapovjedniku na čelu takve “internacionale”?
ako sam u prethodnom odgovoru već objasnio, zapovjednik mora biti dovoljno “internacionalan” sa svakom svojom internacionalnom posadom, a tu spada i razumijevanje spektra specifičnosti koje dolaze iz različitih kultura.
Mlađi pomorci bitno se razlikuju od starijih generacija pomoraca koji su stasavali pretežno na nacionalnim kompanijama i dobro je što izrastaju u pomorce koji znaju kako izgleda međusobno poštovanje i multinacionalna kultura. Takođe, mlađi pomorci mnogo brže prihvataju novije tehnologije i nov pristup modernoj navigaciji.
Ipak, ono što je loše u današnje vrijeme u odnosu na prošlo je činjenica da su stariji pomorci kretali na brod sa strahom da neće dovoljno naučiti, a danas sa strahom da neće dovoljno zaraditi što je u direktnoj vezi sa opštim načinom života na kopnu, potrošačkim društvom i takozvanim konzumerizmom.
Postoji li “more nakon mora”, kod pomoraca koji završe karijeru ali su i dalje pomorci, kao društvena bića sa posebnim karakterima i psihološkim profilima?Može li se reći ustvari, da je život prekaljenog pomorca stalna plovidba i nakon plovidbe, i da li negdje u sebi uvijek vidi novi ukrcaj, kao fatamorganu?
Moguće da ste u pravu. Sve je u životu navika pa i posao. Stalni odlasci na brod i dolasci sa broda praćeno svim emocijama stvaraju u životu naviku. Ne razmišljam o momentu kada ću morati da odložim matrikulu, ali kad dođe to svakako neće biti zbog emocija koje gajim prema pomorstvu od prvog dana.
Pomorstvo je u moj život ušlo na velika vrata i sa velikom nadom i tokom čitavog svog pomorskog staža borim se (i boriću se do kraja) da tu posebnu i časnu profesiju uzdižem na pijedestal slave.
Sve što imam dali su mi more i brodovi, otuda i moja ljubav prema pomorstvu koju sam postepeno razvijao i zbog koje nikada u teškim prilikama nisam krivio ni brod ni more. Nikada i ni zbog čega.
Dolazi vrijeme rastanka sa onim što sam radio čitavog svog profesionalnoga vijeka i iskreno se pribojavam toga. Vjerujem da će to za mene biti jako bolno pa samu misao težim da odagnam od sebe. More ne traži od nikoga da zaplovi njime ali ako zaplovi neka muški podnosi sve izazove i nikada ne kuka.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
Veliki covjek ❤️