Za više od dvije decenije plovidbe, kapetan Igor Ivanović stekao je iskustvo koje i dalje nadograđuje. Našao je balans između porodice i pomorstva, a grad kome se uvijek vraća je Kotor. Za pomorstvo.info govori o svojim prvim iskustvima na mjestu zapovjednika, o plovidbi kao načinu života i novom vijeku u ovoj profesiji.
……………….
Na kom brodu ste plovili kad ste prvi put bili zapovjednik i kakva su vam sjećanja na taj trenutak? Kako ste sebe vidjeli u toj novoj ulozi, kako su vas kolege i ostala posada tada prihvatili? O čemu razmišlja kapetan duge plovidbe kad na toj dužnosti ima svoj prvi “vijađ”?
Brod na koji sam prvi put zaplovio kao kapetan zvao se „Agioi Fenendes“ i bio je uvršten u kategoriju “MR – Medium Range” (dakle, u brodove od 49 996 DWT).
Inače, dugačak 183 metra, izgrađen u Južnoj Koreji, plovio je pod zastavom Malte. To bi ukratko bio opis broda na kome sam praktično prva velika profesionalna iskustva stekao u ulozi zapovjednika.
Komandu sam preuzeo u Sjevernoj Americi, na rijeci Mississippi, nakon čega smo zaplovili dalje kroz Meksički zaliv, preko Atlanskog Okeana ka Luci La Pallice, lociranoj u čuvenom Biskajskom zalivu u Francuskoj (od Galicije do Bretanje, ovaj zaliv uvijek je bio poznat po lošem vremenu velikim talasima, pomorskim legendama ali i istinitim pričama o stradanju pomoraca i brodova u olujama). Prevozili smo tada tečni teret, ANEX II Kategorije pod nazivom UAN-Urea Amonium Nitrate.
Na moje veliko zadovoljstvo, uz tada već dugogodišnje iskustvo, trud i rad, svi na brodu su me dobro prihvatili i ukazali mi najveće poštovanje i povjerenje. Zahvalan sam ostao za sva vremena na toj podršci i savjetima iskusnijih kolega kapetana koji su uvijek bili spremni da podijele sa mnom svoja stručna znanja.
A, kako je poznato, kapetan broda, zapovjednik, mora da razmišlja o svakom koraku, tačnije, svakom segmentu brodskog života i poslovanja, kako bi sve proteklo u najboljem redu.
Glavni zadatak zapovjednika je sigurnost i bezbjednost posade i broda, gdje uz dobru kooperaciju i timski rad dolazi do uspjeha i u svim ostalim ciljevima koji se odnose na život i rad u ovako specifičnim uslovima.
Koliko ste (približno) nautičkih milja prešli morima i okeanima tokom duže od dvije decenije plovidbe, na koliko brodova i na kojim kompanijama?
U pitanju su stotine hiljada milja na preko 20 brodova za prevoz nafte, njenih proizvoda kao i različitih tipova hemikalija. Od svoje kadeture, zapravo, od početka bavljenja ovim poslom, posredstvom BCM agencije iz Kotora sam angažovan u firmi “EASTMED” – tankerskoj floti, koja pruža veoma dobre uslove za život i rad, što mi je praktično omogućilo da tu dalje gradim karijeru pomorskog kapetana i stičem nova iskustva, jer, ovo je posao u kome čovjek stalno uči, izgrađuje svoju ličnost i tek tada može da postane istinski vođa. Dakle, prvi i poslednji u svakoj situaciji. Taj status se ne stiče ni brzo ni lako, ali je izazov za svakoga ko se odlučio da živi sa ovom profesijom i od ove profesije.
Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili tokom svoje karijere kao pomorski kapetan?
Biti pomorski kapetan nije lak poziv i dosta često se susrećemo sa velikim iskušenjima. Najvažnija lekcija koju sam naučio bila je kako da svo prethodno dugogodišnje iskustvo i znanje objedinim, implementiram i konstantno dograđujem na način koji će zadovoljiti sva očekivanja i kriterijume koje takva jedna pozicija zahtjeva.
Na kojim principima održavate moral i motivaciju posade tokom dužih plovidbi? Kako reaguje ta “internacionala”, sastavljena od posade iz različitih kultura kad je u pitanju socijalni život na brodu?
Za podizanje morala i motivisanje posade u kriznim momentima važno je međusobno poštovanje kao i kodeks ponašanja, odnosno prije svega dobar međuljudski odnos.
Motivacija i moral se održavaju i grade razumijevanjem, razgovorom i dogovorom uzimajući u obzir iste interese i potrebe a to je da mi od ovog posla živimo i hranimo svoje porodice.
A, što se tiče socijalnog života na brodu, on može vrlo lako da krene u neželjenom pravcu te je jako bitno to prepoznati na vrijeme i pronaći način kako da se prevaziđu sve barijere.
Kako gledate na globalne dramatične promjene u pomorskoj industriji i šta se iz vaše perspektiive gledano promijenilo tokom vaših dvadeset godina plovidbe? Kako vaša generacija pomoraca prihvata te promjene, posebno kad su u pitanju nove tehnologije, bezbjednost plovidbe, energetska tranzicija i slično?
U potpunosti se slažem sa konstatacijom u vezi tih zaista dramatičnih promjena od kojih su neke pozitivne a ne neke negativne.
Tokom moje karijere ono što se najviše promijenilo na polju digitalizacije i inovacije navigacionog sistema, svakako je sistema za tretiranje balastnih voda, novih regulacija i sistema protiv zagađenja vazduha poznatijim kao “Air Pollution Control devices – Gas Scrubber” sistema, kao i prateće administracije kao i njihovo održavanje.
Karakteristično je da na tržištu postoji veoma veliki broj proizvođača takvih sistema sa različitim principima rada gdje je potrebno upoznati način upravljanja održavanja tih sistema.
Sa jedne strane digitalizacija i ti sistemi su dosta pomogli i unaprijedili poslovanje i bezbjednost gdje se u isto vrijeme i obim administracije znatno povećao i jako je teško postići i pratiti zahtjeve industrije.
Svaka promjena u ovoj industriji prihvata se na određeni način u zavisnosti od karaktera i sposobnosti pomoraca gdje je najbitnije iskustvo i ozbiljan pristup svakoj inovaciji.
Kako gledate na dugogodišnje stagniranje pomorstva u Crnoj Gori? Mislite li da bi Crna Gora kao zemlja sa preko 6.500 pomoraca morala da na jedan novi način posveti punu pažnju toj profesiji, u svakom smislu, zbog društvene i ekonomske uloge koju ona ima?
Prije svega, želio bih da istaknem da je kvalitet i sposobnost naših pomoraca u industriji na veoma visokom nivou zahvaljujući ličnom trudu i radu i svakako smatram da zaslužuju mnogo više pažnje i više beneficija. Da bi se odnos promijenio mislim da je potrebno motivisati i dati prostora kvalitetnim kadrovima koji bi mogli i željeli nešto da urade po tom pitanju.
Često se pomorcima sa dugim stažom postavljaju pitanja o najizazovnijim situacijama sa kojima su se suočili tokom svoje karijere. Da li vam se ikada učinilo u tim često rizičnim okolnostima da vam je profesija neizbježno i svojevrsna avantura? Kojih događaja sa elementima avanture se sjećate posebno?
Naravno, tokom dugogodišnje karijere bilo je bilo mnogo izazova i rizičnih situacija. U tim trenucima je jako bitno ostati smiren i fokusiran kako bi se situacija mogla kontrolisati.
Svakako da se to može posmatrati i kao jedan vid avanture. Upečatljivi događaji vezani su za prolaz piratskih zona kao na primjer Gulf of Aden gdje su napadi pirata iz Somalije bili česti, kao i otimanja brodova sa kompletnom posadom, te stvaranje talačkih kriza sa ciljem otkupa zatočenih na brodu. Srećom, napad se nikada nije dogodio na brodovima na kojima sam ja bio.
Vremenske neprilike su takođe jedan jedan vid izazova i u kojima se svaki pomorac može zateći. Tokom moje karijere najčešće sam bio izložen takvim uslovima ploveći Atlanskim Okeanom ili Sjevernim morem tokom zimskog perioda gdje vremenski uslovi mogu biti jako nepovoljni, a mogu nanijeti oštećenja na brodu i ugroziti bezbijednost posade pogotovo ako ste na Atlantiku ploveći blizu nekog postojećeg uragana.
Međutim, takve situacije se mogu često susresti i na ostalim djelovima planete u zavisnosti od područja.
Pomenuo bih takođe navigaciju Baltičkim morem tokom zimskog perioda gdje se brod može zateći u području snijega, leda i ekstremno niskih temperatura, te se čak i zaglaviti u ledu, čekajući ledolomce za ponovno uspostavljane plovidbe.
Koje su najvažnije vještine koje mlade generacije pomoraca moraju da razvijaju da bi jednom eventualno postali kapetani duge plovidbe?
Nekoliko je važnih i najvažnijih vještina potrebnih za početnike, za mlade pomorce…To su prije svega znanje engleskog jezika, način komunikacije i ponašanja, zatim stručno znanje i obuka a takođe bih istakao i vještine menadžmenta. Potrebno je mnogo truda, strpljenja i vremenom sve dođe na svoje.
Jedna od “vječnih” dilema svih koji na pomorce uobičajeno gledaju kao na uspješne, hrabre i sposobne ljude, može stati u jedno pitanje: kako balansirate između profesionalnog života na moru i privatnog života na kopnu?
Jako teško, a da budem iskren godinama sve teže. Dosta vremena provodimo na brodu, a onda nas dočekaju djeca kojima je potrebna pažnja i roditelj. Pomorstvo je posao gdje na brodu provodite više vremena, nego sa svojim porodicama tokom godine. Zaista se slažem sa izrazom da je ovo “hljeb sa sedam kora”.
Dobra strana ovog posla (balans o kome govorimo) je u tome što, kad se iskrcam i dođem kući, ne čeka me ni posao ni radno vrijeme, već porodica i onaj najkvalitetniji period u kome se trudim da što više budem sa njima.
Kad imate priliku da vam pogled “skrene” van luke u koju pristajete, koja bi mjesta koja ste posjetili tokom svoje karijere izdvojili kao najprivlačnija? Ima li onih mjesta gdje vam se čini da bi zauvijek ostali?
Zaista postoje prelijepa mjesta koja sam posjetio po čitavom svijetu. Planiram da neka od njih posjetim i turistički. Da li bih ostao negdje zauvijek? Sigurno ne bih, jer sam ipak najviše vezan za svoj rodni kraj, najljepše mjesto na svijetu, uvijek fascinantni, vanvremenski grad Kotor.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
