Kapetan duge plovidbe Goran Idrizović, karijeru je započeo kao kadet i mlađi oficir u kotorskoj “Jugooceaniji”, nakon čega je plovio 20 godina na švajcarskoj kompaniji MSC, od čega 10 godina kao zapovjednik broda. Radio je i kao profesor navigacije u Srednjoj pomorskoj školi u Kotoru, bio pomorski pilot u zalivu Boke, radio kao nautički inspektor (u “Crnogorska plovidba ad Kotor”), te kao instruktor-predavač u obrazovanju i obuci pomoraca. Sa takvim iskustvom, našao se nedavno na čelu Direktorata za pomorsku i unutrašnju plovidbu Crne Gore. Za pomorstvo.info govori o novoj eri u pomorskoj industriji Crne Gore uoči njenog ulaska u Evropsku uniju.
…..
Vi ste prva ličnost koja posle dugo vremena dolazi iz pomorske industrije na čelo Direktorata za pomorsku i unutrašnju plovidbu Crne Gore. Kako iz te perspektive gledate na zatečeno stanje u domaćem pomorstvu i šta bi u ovoj djelatnosti trebali da budu dugoročni a šta kratkoročni prioriteti uoči ulaska ove zemlje u Evropsku uniju?
Vaše pitanje me podsjetilo na komentar jednog dobrog, lijenog noštroma kad sam ga pitao kako vam se čini brod: Kroz moj se fineštrin vidi komat ružine, treba masu opiketat i opiturat, ali su varovi dobri, propela vrti i timun drži.
Dakle nemam sumnje da je naše pomorstvo vitalno i perspektivno uprkos brojnim poteškoćama.
Nalazimo se pred izazovima koji zahtjevaju pažljivo planiranje i koordinaciju između državnih institucija, pomorske privrede i stručne zajednice.
S obzirom na bogatu pomorsku tradiciju, postoji potencijal za obnovu i unapređenje ovog sektora kroz strateške inicijative i ulaganja u pomorsku infrastrukturu i administraciju.
Kratkoročni prioriteti podrazumijevaju harmonizaciju nacionalnog pomorskog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU i jačanje pomorske administracije, unapređenje kapaciteta i efikasnosti državnih pomorskih institucija.
Dugoročni prioriteti obuhvataju punu digitalizaciju svih administrativnih procesa, povećanje konkurentnosti kroz implementaciju politika koje će podstaći inovacije, istraživanje i razvoj, čime će se obezbjediti održiv pomorski saobraćaj u skladu sa EU standardima. Unapređenje kvaliteta obrazovanja i obuke pomoraca u skladu sa STCW konvencijom.
Vaš master rad pod nazivom „Pomorska pilotaža u bokokotorskom zalivu u funkciji sigurnosti plovidbe” (modul: Sigurnost i bezbjednost jahti i marina), danas je posebno kao tema aktuelan, u okolnostima kad se Nacrt novog Zakona o sigurnosti plovidbe našao u fokusu javnosti. Šta bi vi kao prva ličnost Direktorata za pomorsku i unutrašnju plovidbu promijenili u tom Nacrtu? Ima li takvih detalja kojima treba jasnija definicija, dorada ili promjena?
Mislim da su slična naučna istraživanja i studije neophodni kako bi rješenja za probleme sa kojima se suočavamo u pomorskoj plovidbi utemeljili u egzaktnim naučnim modelima i okvirima.
Javna rasprava o Nacrtu zakona o sigurnosti plovidbe je završena, zaprimljene su primjedbe stručne i laičke javnosti. Moje ideje o izmjenama u velikoj mjeri korespondiraju sa intervencijama mojih kolega iz strukovnih udruženja, ekspertima sa Pomorskog fakulteta.
Na fonu takvih ideja, s ponosom ističem da smo u okviru pristupnih pregovora iz poglavlja 14, aneksa III EU tehničke podrške za izgradnju kapaciteta i pravnu harmonizaciju kandidovali projekat “Mjere za poboljšanje sigurnosti plovidbe u Bokokotorskom zalivu”.
Početna faza projekta će biti sveobuhvatna studija sigurnosti plovidbe sa procjenom rizika. To je suštinski neophodni preduslov svim daljim razmatranjima i intervencijama u zakonodavnom i operativnom smislu.
Kako planirate da riješite pitanje sezonskih ali i vansezonskih rizika kad je sigurnost pomorske plovidbe u pitanju? Kako stati na put divljanju moćnih glisera u zalivu Boke, kako sačuvati zaliv od ekoloških rizika?
Ozbiljna sistemska rješenja su moguća tek nakon dobijanja rezultata pomenute studije sigurnosti plovidbe i sprovedene procjene rizika po strogoj metodologiji.
U međuvremenu je spreman akcioni plan za dolazeću sezonu: Kadrovsko i tehničko te pojačano prisustvo i aktivnosti inspekcije pomorske sigurnost unaprijeđeni nadzor koji uključuje VTMIS monitoring AIS primopredajnika plovila za privredne svrhe, te striktna kaznena politika.
Navedene mjere imaju za cilj disciplinovanje i uvođenje reda u Bokokotorskom zalivu.
Istovremeno će se organizovati kampanja podizanja sigurnosne svijesti svih učesnika pomorske plovidbe uz aktivnu participaciju stručne javnosti i lokalne zajednice.
Iza vas je veliko pomorsko iskustvo. Aktivno ste plovili 26 godina, kao kadet i mlađi oficir počeli ste na nacionalnoj kompaniji “Jugooceanija”, a potom ste 20 godina plovili na švajcarskoj kompaniji MSC, zadnjih 10 godina u svojstvu zapovjednika broda. Šta mislite o mogućnosti formiranja domaće flote trgovačke mornarice u nekoj perspektivi i šta bi značila domaća kompanija za domaće pomorce, posebno za kadete i mlađe oficire kao što ste vi bili na “Jugooceaniji”?
Iskreni sam zagovornik obnove domaće flote.Jugooceanija je bila stožer i pokretač ne samo pomorskog sektora već sveukupne crnogorske privrede. Poseban je osjećaj ploviti pod svojom zastavom sa ljudima iz svoga kraja.
Osjećaj ponosa, solidarnost, druženje, briga o brodu su na sasvim drugoj razini i jači su pokretač od samo finansijskog motiva koji je dominantan na stranim brodovima.
Svi problemi našeg pomorstva počeli su nestankom moćne nacionalne flote, smatram da bi se mnogi riješili njenom obnovom, posebno problemi adekvatnog treninga, obuke i pripravničkog staža budućih naraštaja naših pomoraca.
Šta je bio ključni faktor vaše odluke da odete na specijalističke studije nautičkog turizma, mada ste imali klasičan akademski put: završili ste Srednju pomorsku školu i Pomorski fakultet, potom krenuli na prekookeansku avanturu dugu 26 godina?
U kasnijoj fazi profesionalnog razvoja, nerijetko upadamo u zamku rutine, ciklično ponavljanje istih ili sličnih aktivnosti i to su nedvosmisleno simptomi stagnacije.
Samorefleksija i preispitivanje neminovno impliciraju želju za promjenom. Ja nisam htio izaći iz struke, niti definitivno napustiti brod, ali jesam htio napredovati u naučnom i saznajnom smislu. Otuda odluka o doškolovanju, angažmanu u pomorskoj školi, u centrima za obuku pomoraca, u pilotaži, u Crnogorskoj plovidbi i na koncu u državnoj pomorskoj administraciji.
Kako vidite iskorištenost (ili neiskorištenost) mogućnosti za nautički turizam u Crnoj Gori? Zašto je jedan od najprofitabilnijih poslova u turizmu, dakle, nautički turizam, u ovoj zemlji još uvijek viđen kao egzotika i privilegija bogatih, a ne kao prilika za odličnu zaradu?
Crna Gora jeste animirala bogate investitore, izgrađena je luksuzna infrastruktura za nautički turizam.
Međutim, domaći pomorski sektor nije adekvatno ispratio ovaj iznenadni preokret. Posebno je to vidljivo u kadrovskoj strukturi posada luksuznih plovila gdje su naši skiperi, kapetani i upravitelji nedovoljno zastupljeni.
Zadatak nam je ažurirati silabuse i obezbijediti tehničke kapacitete za praktičnu obuku za sticanje zvanja yacht mastera, oficira i posade da bi naši sertifikati bili međunarodno prepoznati i priznati.
Nešto bolja je statistika je u upravljačkoj strukturi nautičkih marina gdje se na menadžerskim pozicijama pojavljuju domaći eksperti. To je pokazatelj da je otvaranje studijskih smjerova za nautički turizam imalo smisla.
Kakva su vaša iskustva kao predavača u obrazovanju i obuci pomoraca, gdje ste proveli više od tri godine? Gdje je Crna Gora na nekoj zamišljenoj globalnoj rang listi kvaliteta pomorskog kadra?
Pomorsko školske ustanove i centri za obuku pomoraca dio su problema ali i rješenja naše sveukupne pomorske stvarnosti. Zahtjevi međunarodne konvencije o standardima za trening, sertifikaciju i držanje straže za pomorce (STCW) su vrlo strogi i nije lako ispuniti sve kadrovske, prostorne i tehničke kriterijume.
Vrlo jasno mogu da identifikujem problem nedovoljne zastupljenosti stručnog, pomorskog kadra u školskim ustanovama koje obrazuju buduće pomorce.
Taj problem generiše sve druge, nemogućnost kreiranja adekvatnih nastavnih planova, nemogućnost osmišljavanja obrazovnog procesa u skladu sa savremenim pomorskim trendovima, neusklađenost praktičnog dijela nastave.
Šta za vas znači činjenica da Crna Gora ima (nezvanično) oko 7000 pomoraca, što je u odnosu broj stanovnika svojevrstan rekord u svjetskim razmjerama? Da li je tih 1,5 % od broja stanovnika ove države koji pune 10% njenog budžeta, dovoljno jasan signal državnoj administraciji, šta pomorska industrija može da znači u ekonomskom smislu jednoj zemlji u razvoju?
Uvjeren sam da je konstantno ponavljanje i promovisanje pomenute statistike dalo rezultata, te da sazrijeva svijest o pomorskom identitetu naše zemlje. Zalažem se da 2025. godine Crna Gora usvoji Deklaraciju o pomorskoj državi i da se stvarno konstituiše u takvom karakteru.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
