U profesionalnoj biografiji mr. Samira Hadžić, pomorskog inženjera, politikologa, predsjednika Društva prijateljstva NR Kine i Crne Gore i počasnog građanima Šangaja, ima “materijala” za tri biografske knjige, ali, tek nekoliko činjenica su odredile njegove životne i profesionalne stavove.
To je more, onaj čarobni dio Jadrana kojim se Crna Gora i Boka Kotorska diče, to je i Pomorski fakultet u Kotoru, pa konačno i magistratura na Fakultetu političkih nauka. Nakon toga, sva svoja znanja i talente stavio je u službu društvenog bića Crne Gore i u poslu njenog regionalog i međunarodnog i povezivanja. Ovom prilikom mr. Samir Hadžić, specijalno za pomorstvo.info govori o svojoj knjizi-naučnom radu o pirateriji na moru, o tome zašto Kina ne priznaje vremenske zone po Griniču, ali i o tome šta Crna Gora može da bude u Evropskoj uniji i na Mediteranu ako shvati svoje vrijednosti i položaj…
…….
U takozvanom formativnom periodu vašeg života, napravili ste neuobičajen potez odlukom da sa završenim Pomorskim fakultetom u Kotoru, upišete studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu na kome ste i diplomirali i magistrirali. Kako je to odredilo vaše dalje životne i profesionalne puteve?
Kao dijete i član jedne pomorske porodice, osjetio sam sve posljedice odlaska mog pokojnog oca i tri polubrata na brod. Bez njihove fizičke prisutnosti, zaštite, sigurnosti i uticaja na proces odgajanja, a uz odrastanje sa majkom, sve je to kod mene izazivalo i strah i inat, što sam kasnije kroz obrazovanje artikulisao u jednu vrstu lične misije.
Fakultet za pomorstvo sam upisao zbog porodične tradicije, ali sa “crvenom linijom” i odlukom da se ne ukrcam na brod. Živjeti blizu Bara u ratno vrijeme i nakon njega (1994 do 2000) nije bilo lako, a ni odluka da ne odem na plovidbu nije bila laka.
Zarekao sam se da ću kroz dalji proces obrazovanja da otkrijem taj tajanstveni matrix koji upravlja pomorstvom. Odlučio sam da ću ga jednom savladati jer sam zamišljao život na brodovima kao u nekim koncentracionim logorima na moru, zbog kojih su kod nas na kopnu postojale mnoge kuće samoće, kuće u kojima se čekao dolazak najbližih i najdražih sa dalekih okeana.
Nakon Pomorskog fakulteta u Kotoru, izabrao sam da studiram Političke nauke.
Znao sam još kao student da je politika servilna dama tom matrix-u, da dio međunarodne politike koji kroz nadležne (često i samoproglašene kao nadležne) organizacije manipulišu suverenošću zemalja.
Dok sam polagao ispite o javnim međunarodnim organizacijama, shvatao sam polako sve njihove tajne. Tada sam bio siguran da sam na pravom putu.
Svrstavanje na pravu stranu, na zaštitu ljudskog bića, čovjeka, ljudske etike i na kraju pravednosti, jednako je putu prema istini, i njime sam krenuo.
Tek nakon magistriranja, izrade teze, sve velike istine su mi postale vidljive. Svi moji dalji putevi išli su i dalje idu ka jednom cilju: znanji i želji za istinom. Taj moj zamišljeni brod plovi i dalje u tom pravcu…
A, samo pomorci mogu da shvate tu vezu plovidbe morem i plovidbe kroz život, i kako moral, etika, hrabrost i jedinstvo mogu da ih sačuvaju.
Bili ste svojevremeno i direktor Instituta za međunarodnu saradnju i evropsku integraciju, nacionalni koordinator za INTERREG program u Ministarstvu vanjskih poslova Vlade Crne Gore. Kako danas vidite završne scene u procesu pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji, i šta Crna Gora može da učini sa svojom skoro paralizovanom pomorskom industrijom kad se nađe pod krovom EU?
Evropska unija se, na žalost, dugo već nalazi u svekolikom posrnuću. Ali, Crna Gora ima najbolju istorijsku, kulturnu i geostratešku poziciju i kolektivnu duhovnu vertikalu koja može da sačuva njenu suštinu ulaskom u Evropsku uniju. Takođe, treba reći i to da Crna Gora kao stara evropska država ima svoje opravdane razloge zašto smatra da joj članstvo u društvu evropskih zemalja pripada.
Sa druge strane, ne treba zaboraviti da su paraliza i slom crnogorske ekonomije počele ratom 1991., a da je to tadašnje stanje Evropska unija sa angloameričkim planovima na Balkanu, kasnije samo produbljavala ili u najboljem slučaju pasivno posmatrala.
Danas je tu da ovu našu nesavršenu i još nedovoljno organizovanu državu “unese na rukama” u svoju zajednicu. Jer su njene (ne)prilike takve da smo dobrodošli.
Da li sam zabrinut ili imam strah zbog toga? Ne. Crna Gora je otporna na svaku destrukciju, ali i spremna na sve nove i pozitivne izazove. To su pokazala djela naših predaka, veliko naslijeđe naših pomoraca, a koliko je toga ostalo u nama, to će ova generacija pokazati i budućnosti koja je pred nama.
Kako gledate na optimističku izjavu predsjednice Evropske komisije Ursule Fon der Lajen koja je prilikom posljednje posjete Crnoj Gori rekla: “…U oblasti čiste energije, vidjećemo plutajuće solarne elektrane, vjetroparkove na velikim nadmorskim visinama i prvo postojenje za skladištenje baterijske energije u Crnoj Gori, što je od izuzetnog značaja za budućnost, a u sektoru transporta, Luka Bar će biti prvi objekat sa nultom emisijom ugljenika na Jadranu”.
Dobro je što sa najvišeg mjesta iz Evropske komisije čujemo ovakvo nešto. Lijepo je vjerovati u svijetlu budućnost, a još bolje bi bilo da vidimo uskoro kako će to u praksi da bude korisno, hoće li biti skuplje od života ili će nam to zaista olakšati život i njegove troškove.
Ali, nikad ne treba propustiti priliku da ljubazne “Danajce što poklone nose” podsjetimo da su naša istorija pomorstva, tradicija lučkog transporta i slavna imena pomorskih kapetana postojali mnogo prije nego što su neke kolonijalne sile počele brutalno da osvajaju nove kontinente.
To nam uvijek daje za pravo da ponosno pokažemo ko smo bili, kakva smo znanja još vijekovima ranije imali i kome smo sve ta znanja prenosili.
Jer, dok su tamo negdje u dalekoj prošlosti preci današnjih imperijalnih sila razvijali kolonijalističko-robovlasnički sistem, zlostavljali i ubijali robove, mi smo osvajali morska prostranstva sa najplemenitijim ciljevima. I imamo čvrste materijalne dokaze za to.
Čak su i gusari iz Ulcinja bili humaniji od njih, pa su udomljavali robove koje su dovodili u ove krajeve zajedno sa zetečenim plijenom.
Siguran sam da će se budućnost Evropske unije proceduralno i na druge načine testirati baš u Crnoj Gori i da će Crna Gora kroz proces integracija svoje države i društva u tu zajednicu, pokazati istorijsku, kulturnu i duhovnu snagu i vitalnost, da će naš narod probuditi lijevu hemisferu svoga mozga i da ćemo u tom procesu ipak sačuvati svoju suštinu.
I, dok čekamo na suočenja sa ključnim procesima EU Integracija u EU, na nama je da razotkrijemo njegove dobre strane i njegove zamke, i damo pravi odgovor na njih.
Već duži niz godina, predsjednik ste društva prijateljstva NR Kine i Crne Gore, a u međuvremenu ste proglašeni i počasnim građaninom grada Šangaja. Da li je i koliko crnogorska državna administracija shvatila važnost vaše uloge u ovom slučaju, i mogućnosti koje ona pruža kad su njeni ekonomski pa i svaki drugi interesi u pitanju?
Moj “vijađ do Kine” je počeo 2007. godine, i još traje. Tamo sam na samom dolasku bio punih šest sati u prednosti odnosu na našu evropsku vremensku zonu. Ili sam ja tako vjerovao…
Naime, prvo sa čim sam se tamo suočio bila je činjenica da Kina (iako prolazi kroz četiri vremenske zone po Griniču) nije prihvatila tu vrstu manipulacije. Kina, naime, ne priznaje vrijeme po Griniču
.Najveće dostignuće koje sam postigao u Kini je to što sam uspio da slomim svoj ego impresioniran onim što sam vidio. Isto to se desilo kad sam dobio veliko priznanje, status Počasnog građanina Šangaja, suočen sa 5000 godina starom kineskom kulturom i njihovim respectom prema gostu iz udaljene male Crne Gore prema kojoj su se odnosili kao prema staroj evropskoj državi i sa velikim poštovanjem u svakom razgovoru.
Tamo sam otkrio suštinu manipulacije vremenskim zonama, a upravo su pomorci ti koji neprestano prolaze kroz vremenske zone i niko bolje od njih ne zna ko ih je, zašto i kada “nacrtao”. Takođe, u Kini sam naučio da budem strpljiv.
Mada vam je jasan moj stav oko EU integracija, siguran sam takođe da bi kroz saradnju sa Kinom na svim poljima dobili i njihovo znanje i nešto od pet milenijuma iskustva te civilizacije.
Jer, Kinezi žive svoj “Kineski san” i na svaki način su ispred ostalog svijeta, jer su već u 2050. godini.
Dakle, oni si van zapadnoevropske i uopšte evropske i angloameričke manipulacije vremenom. Isključivo zahvaljujući znanju i radu.
Kada je u pitanju crnogorska administracija i njeno neznanje, neshvatanje, nerazumjevanje i neprihvatanje koje direktno vodi onoj negativnoj strani EU, diktatu EU i Evropske komisije, vrijeme je da se shvati, da bez svoga znanja, svojih stručnjaka i očuvanja svojih ljudskih i materijalnih resursa, ulaskom na takav ekonomski i kulturni prostor slijedi potpuni gubitak identiteta.
Napisali ste naučni rad koji se nalazi u obimnoj knjizi-monografiji, pod naslovom “Savremeno piratstvo kao vid terorizma”. Šta je bio motiv za tako ozbiljan posao i kako vidite sadašnjost i budućnost globalnog pomorstva u okolnostima kad se metode piratskih napada mijenjaju i usavršavaju, a rizična područja svijeta umnožavaju?
Dok sam je pisao, postao sam mali pirat u odnosu na novi savremeni kolonijalno-robovlasnički sistem. Bio sam taj mali pirat na kopnu koji leti iznad mora poput galeba ali koji ima mnogo dublji vid.
Knjiga je pisana “odozgo na dole”, nadam se da će biti svima razumljiva, i da će uz pomoć nje biti jasnije i sve savremene obmane, manipulacije, a često i zablude unutar i oko pomorske industrije, posebno kad je u pitanju tumačenje postojanje savremenih pirata i njihove očigledne antiglobalističke ideologije.
Konačno, ta knjiga je prije svega proizvod ličnog unutrašnjeg misaonog procesa, a poruke u njoj su istovremeno i skrivene ali i dostupne.
Sasvim je izvjesno da će se neki od najvećih sukoba u budućnosti biti vođeni oko prevlasti na moru i oko resursa u podmorju. Taj rat na neki način već uveliko traje.
A, pirati će kao i do sada, kao i uvijek u prošlosti, postojati sa namjerom pravedne raspodjele dobara.
Termin terorizam koji se vezuje za njih, u tumačenju savremenog krupnog kapitala i globalnog poretka, postoji sa idejom da opravda hegemoniju tog poretka. Zapravo, savremeni pirati na moru vjeruju da su upravo oni akronim za slobodu i prometeji novog doba i slobodne trgovine bez superkontrole male grupe najbogatijih na svijetu. Naravno, ima i onih bez ideologije, sa isključivo kriminalnim porivima za pljačkom.
Kao politikolog, imate širu sliku društvenih odnosa u Crnoj Gori, regionu i šire, svakako znate da je u XXI vijeku ova stara evropska država pred velikom raskrsnicom (ili će svoje mogućnosti prepustiti nekome sa strane da ih koristi, ili će se okrenuti svojim građanima, svojim stručnjacima i svojim gorućim potrebama). Kako bi povezivanjem velikog kulturnog naslijeđa sa turizmom, pomorstvom, ribarstvom i tradicionalnim zanatima, proizvođačima zdrave hrane i slično, ova zemlja i njen narod došli do nekog svog novog, savremenog identiteta?
Te mogućnosti pred Crnom Gorom stoje kao otvorena knjiga. Od toga hoće li neko “pročitati” šta i kako treba da radi sa velikim potencijalom koji imamo, ili će takve doluke da prepusti hordama raznih privilegovanih investitora, zavisi budućnost ove države.
Ali, vjerujem kao što sam već rekao, da je ova zemlja nesavladiva ili piratskim rječnikom rečeno: neporobljiva.
Crna Gora će možda, ukoliko bude imala pažljive pregovarače, razotkriti tokom ovih završnih procesa integracija sa EU neke njene loše i štetne namjere (kroz projekte) i dužna je da ih razobliči, prije svega među onima koji ih realizuju.
Zbog te korozije izvornih ideja EU, i neke pravne tekovine Evropske unije i Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama, pogažene su i u državama koje su ih nekada poštovale kao svetinju.
Kao što znamo, i pomorstvo je univerzalni pojam koji prirodno vezujemo za kosmopolitsko i internacionalno, pa su takođe pitanja prava pomoraca na primjer, i dalje stvar o kojima se raspravlja mnogo više, a mnogo manje djeluje u pravcu njihove dobrobiti. Države i brodarske kompanije formalno ih podržavaju, ali u praksi je često drukčije.
Svijet je zaista ušao u sve vidljivije odsustvo demokratije, slobode govora, medijskih sloboda i drugih simptoma bolesti jedne nekada idealno zamišljene zajednice naroda i država, ekonomija, kultura i društava utemeljenu na Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima…
Pred Crnom Gorom stoji suočenje sa jednim novim iskušenjem: ulaskom u punopravno članstvo Evropske unije, ulazi i na tržište na kome živi pola milijarde ljudi, a mogućnost odliva najškolovanijih kadrova je već viđena (sve naši pomorci, i stari i mladi, plove na brodovima stranih kompanije). Šta bi Crna Gora mogla i morala da uradi kako bi povećela standarde u obrazovanju i zadržala najbolje kadrove za sebe?
S obzirom na veličinu, položaj, ulogu i predistoriju uoči pregovora sa Evropskom unijom, Crna Gora dugo neće biti ni punopravna ni ravnopravna članica te zajednice (kao što nisu bili ni Bugarska ni Rumunija, na primjer), ali može biti ravopravna i punopravna u odnosu na neke druge ciljeve, jer se radi o staroj evropskoj državi koja ima sva prava da svoju sudbinu i svoje mjesto nađe u onim najpozitivnijim tekovinama EU.
Mi treba da vratimo naše stare ljudske i etičke standarde, ali i da odbacimo ono što je u poslednjih četiri decenije “uvezeno” iz tog obećanog raja. A, u pitanju je sve ono što je suprotno boljoj strani našeg mentaliteta i našeg bića.
Podsjetiću da nigdje i uređenim državama socijalne pravde ovakva vrsta takozvanog liberalnog (a zapravo kriminalnog) kapitalizma ne postoji.
Vidjeli smo to najbolje na divljačkom uništavanju dvije brodarske kompanije koje smo imali i kako je to izgledalo a vidimo i na čemu smo danas…
Kad i ako počnemo sa novim životom pod ovim nebom, u duhu najboljeg što XXI vijek može dati, treba uzeti primjer Kine koja je primjenila sve najbolje standarde bivše SFRJ na svim poljima…
Podsjetimo današnje generacije da su njihove (kineske) skromne delegacije dolazile osamdesetih godina u Jugoslaviju na koju su gledali kao na poželjan, skoro nedostižan model, da su gledale kako su radila naša najsavremenija brodogradilišta, u vrijeme kad ih oni nisu imali, da su dolazili u nekadašnju Industriju motora i traktora u Rakovicu kod Beograda, da vide kako traktor izgleda, a pogledajte što su postigli za samo 40 godina i kako su postigli tehnološki napredak i ekonomsku snagu kojom su pola vijeka ispred cijelog svijeta.
Nalazimo se u epohi tehnoloških čuda a tek treba očekivati prava čuda uvođenjem kvantnih kompjutera (o čemu se još uvijek razmišlja u “u vrhovima odlučivanja”). Kako gledate na ideju masovne robotizacije, autonomnih plovila i isto takvih automobila? Kako će se čovječanstvo “prestrojavati”, čime će se baviti one milijarde ljudi koje će ostajati bez posla i morati da potraže nova znanja i nove poslove?
Ako je cilj odsustvo uloge čovjeka i njegove lične kreativnosti, ako je ovo skretanje u suprotnu stranu ka vještačkom, to neće imati dobar ishod. Decenijama smo programirani pogrešnim znanjima, svijet je kontaminiran pogrešnim predstavama o vrijednostima ljudskog bića. Sada slijedi AI, slijedi savršenija digitalizacija.
Ali, ima jedan dio našeg bivstva koji se ne može porobiti, što je lijepo objasnio veliki austrijski neurolog i filozof Viktor Fraknl u knjizi “Zašto se nisam ubio”.
U traženju smisla života možemo pobjediti ropstvo. Mali kamen istine može biti dovoljan i biti teži od jedne tone ako je satkan od istine.
Dio iz Vašeg pitanja da će čovjek “morati da potraže nova znanja i nove poslove” je ključ za otvaranje pravih vrata ka budućnosti čovječanstva.
Pomorstvo kao ključna djelatnost ljudskih bića u takvom XXI vijeku pokazuje da smo i dalje orahova ljuska na nepreglednim okeanima, da ne brinemo iste brige kao i u vrijeme starih metoda navigacije, ali i dalje brinemo kako ćemo se snabdijevati, hoće li brodovi stići na vrijeme, hoće li ih neko ili nešto potopiti, koliko će trajati ukrcaji, koji koridoru su bezbjedni, pa čak i kakvo će nas vrijeme pratiti.
Pomorci i pomorstvo su krucijalni dokaz postojanja vječnih, neprolaznih vrijednosti i poslednja odbrana ljudske civilizacije koju smo do sada poznavali. Ili će tehnološki napredak i čovjekov interes da očuva svoje biće ići pod ruku, ili će mnogi projekti ovoga vijeka propasti.
Često objašnjavate razliku između savremenih pirata i srednjovjekovnih gusara. Naime, savremeni pirati su očigledna prijetnja čitavim vladama i državama, međunarodnom transportu. Srednjovjekovini gusari su ipak imali svoju ekonomsku računicu izrađenu u sporazumima sa ondašnjim krunisanim glavama. Kako je to prema vašim istraživanjima izgledalo u stvarnosti?
Današnja pomorska privreda čini 80 odsto svjetske ekonomije i nastaviće se u tom pravcu. Brod (trgovački) jeste jedna vrsta savremenih plovećih bunkera, koji ostvaruje ogromnu ekonomsku dobit. Srazmjera dobit poslodavca i plata koje dobijaju pomorci je ogromna u korist poslodavca.
Ovo je činjenica koja potvrđuje moju tezu da u savremenom pomorstvu nema pravedene raspodjele dobiti.
Srednjovjekovni gusari su bili najpametniji. Bili su rojalisti, odani kraljevinama i carevinama, dakle politika je bila upletena u odnos između njih i suverena neke zemlje sa kojom su pregovarali oko bezbjednog transporta tereta.
Istorijski podaci govore da su radili na procenat u odnosu na količinu tereta. To je bila napravednija raspodjela dobiti u istoriji pomorskog transporta do danas.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
