Nekadašnji student Pomorskog fakulteta u Kotoru Pavle Nešović, jedan od uspješnih mladih pomoraca najnovije generacije iz Crne Gore, uskoro odlazi na postdiplomske studije na Univerzitetu u Portsmouth-u (University of Portsmouth) u Engleskoj, a kompanija na kojoj je u međuvremenu plovio, podržala je ovu njegovu akademsku ambiciju kao čin dostojan pomorca pred kojim stoji budućnost. U okolnostima kad je “nova stvarnost” globalne trgovačke mornarice već stigla, Nešović govori za pomorstvo. info analizirajući svoja dosadašnja iskustva i opštu sliku stanja u profesiji.
…
Kad ste kao budući pomorac sa tek završenim Pomorskim fakultetom i planovima za dalje akademsko usavršavanje krenuli na dugi put novih otkrića u profesiji pomorca, šta su vam bili primarni motivi za takvu odluku?
Shvatanja sam da mi je u cilju potpunog poslovnog profilisanja, osim iskustva na moru, neophodna i snažna akademska podloga. Spajanjem akademskog znanja i višegodišnjeg iskustva na moru može se postići dobitna kombinacija.
Konkretno, stvari, odnosno problemi bi se mogli sagledati iz više uglova, čime bi se moglo djelovati puno efikasnije. Uostalom, osoba takvog profila se može puno bolje pozicionirati, kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu rada.
Moj primarni motiv je da u svom polju doprinesem društvenoj zajednici i pomognem da se Crna Gora što bolje pozicionira u pomorskom svijetu.
Nakon završenog pomorskog fakulteta u Kotoru i prvih iskustava kao školovanog pomorca, odlučili ste da idete u Portsmouth, na postdiplomske studije? Kako je došlo do toga, šta je bio taj dodatni motiv za „stepenicu više“ i u kom pravcu će vaša karijera ići nakon toga?
Želja za postdiplomskim studijama mi se javila kada sam unaprijeđen u oficira palube. Kada sam se i definitivno odlučio za taj korak, želja mi je bila da taj stepenik više bude na jednoj prestižnoj ustanovi, poput čuvenog Univerziteta Portsmouth koji postoji još od 1870. godine. I ranijih godina sam imao ambiciju da upišem MSc studije, ali tek nedavno su se “složile sve kockice”. Aplicirao sam početkom ova 2024. godine, a nedugo zatim sam i primljen. Kompanija na kojoj plovim je podržala moju ambiciju i dozvolila da narednu školsku godinu provedem u Engleskoj.
Nakon postdiplomskih studija planiram obnoviti brevete koji će u međuvremenu isteći i vratiti se nazad na brod, nastaviti pomorsku karijeru tamo gdje sam stao. U budućnosti ću strpljivo koračati, tj. ploviti ka višem činu, a nakon toga ću vidjeti kako okolnosti i potrebe budu nalagale.
Može li se reći da je vaša generacija na izvjestan način generacija temeljnih promjena u pomorskoj industriji, kada govorimo o cjelokupnoj, globalnoj slici, od digitalnog doba i takozvane četvrte industrijske revolucije, pa sve do pitanja dalje budućnosti svjetske trgovine morima i okeanima, bezbjednosti, pa konačno i sve veće potrage za školovanim pomorcima?
Ubijeđen sam da je moja generacija, shodno sadašnjem trenutku i okolnostima, baš ta od koje su počele zaista temeljne promjene. Skoro pa sve na brodu danas se radi elektronski. Većina poslova zahtijeva detaljnu procjenu rizika. U svijetu se donose novi zakoni, usvajaju se nove konvencije, zahtjevi inspekcija su veliki.
Stalno biti, kako bi na brodu rekli up to date je neophodno. Tu je i geopolitika koja poprilično utiče na današnje pomorstvo. Sve gore pomenute stvari sa sobom nose određenu dozu pritiska, te mladi čovjek koji plovi mora imati jednu vrstu umijeća da sve to konvertuje u pozitivnu energiju i izbori se sa izazovima. Standardi su visoki, konkurencija je velika, te smatram da je neophodno pokazati određenu vrstu oštrine kako bi ljudi ostali konkurentni na pomorskom tržištu rada.
Buduća iskustva u obrazovanju i u nastavku plovidbe pokazaće vam (ne)postojanje kontinuiteta između tradicionalnog i savremenog shvatanja trgovačke mornarice. Smatrate li da jedno drugo ne isključuje? Šta na osnovu sadašnjeg pogleda na ovu profesiju mislite: da li je simbioza tradicionalnog i savremenog realna ili ne?
Vjerujem da su tehnološka dostignuća i munjevit napredak čovječanstva znatno promijenili cjelokupni život, pa tako i život pomoraca na brodu. Standardi se kontinuirano podižu, a očekivanja su velika. Čak i na brodu, život postaje jako dinamičan. Razlog tome su i prosječno mnogo bolji uslovi nego što su imale naše starije kolege u prošlim vremenima. Mislim da je asocijacija na romantiku kad se pomene riječ “pomorstvo” preživjela isključivo na račun naslijeđene pomorske kulture iz prošlih vremena i ogromne istorije pomorstva. Svakako, mišljenja sam da će u budućnosti savremeno shvatanje pomorstva sve više potiskivati ono tradicionalno i to svakako ne bih posmatrao sa nekom sjetom. Nova vremena će donijeti nove metode i nove perspektive, pa samim tim i neke nove poglede i doživljaje stvari. Svrsishodno bi bilo zauzeti taj stav kako bi se kao nova generacija što prije adaptirali i spremnije dočekali sve što slijedi u bliskoj budućnosti. Naravno, neke tradicionalne stvari će uvijek opstajati, bez obzira na tehnološki razvoj, pa tu i ne vidim nikakvu prepreku u njihovoj simbiozi.
Ako govorimo o specifičnosti pomorca, o njegovoj jedinstvenoj ulozi u pomorskoj industriji, kako treba izgraditi njegov socijalni i psihološki profil u budućnosti, da bi neke tradicionalne anomalije bile prevaziđene? Prije svega, kako sačuvati zdrav duh, mentalnu snagu i poboljšati uslove rada? Koja su vaša prva iskustva u vezi sa tim?
Čini se da se ravnoteža poslova u svijetu znatno poremetila. Samim tim se i uloga pomorca zagubila u svoj toj magli. Ipak, ne brinem brigu i nemam dilemu da će vrijeme pred nama posložiti stvari onako kako trebaju biti.
Volim nauku, te poređenja radi, naučnici konstantno upozoravaju na izumiranje pčela u svijetu. Nestankom pčela, kako se navodi, uslijedila bi lančana reakcija koja bi dovela do ekološke apokalipse. Mišljenja sam da je slično i sa pomorcima. Svijet ne smije dozvoliti sebi taj luksuz da pomorska profesija bude u potpunosti ugrožena jer bi to proizvelo jednu globalnu samodestrukciju.
Mislim da je ključ u tome da se ljudi motivišu na pravi način, da se kolektivno priznaju njihove zasluge i doprinosi zajednicama širom svijeta.
Kad se mladi pomorac na početku karijere suoči sa iskusnim kolegama, šta očekuje od njih? I, šta oni očekuju od njega?
Zaključujem da je za mladog pomorca najbitnije imati motivaciju i želju za napretkom, i ne samo imati je već je javno i pokazati. Okolina onda to prepozna, poštuje, a potom i nagradi… Zatim se dobre stvari nadovezuju jedna na drugu, a onda-vjetar je sa Vama!
Moram da priznam da sam zaista bio velike sreće da na samim počecima pomorske karijere budem okružen pametnim, ali prije svega dobrim ljudima. Smatram da su mi pružali mnogo, a da sam im ja onda uvijek svojim radom i rezultatima vraćao još više, i sve je to onda na obostranu dobit. Nema dileme da postoje i drugačija iskustva, kao i drugačije tačke gledišta, ali vjerujem da čovjek u određenoj mjeri sam može upravljati svojim okolnostima i da kvalitet ne može ostati neprimjećen.
Pomorci imaju svoj društveni život tokom plovidbe i u pauzama između novih ukrcaja. Stručnjaci smatraju da su to uvijek svojevrsni kulturološki šokovi, koje samo pripadnici vaše profesije prepoznaju. Jeste li nešto slično prepoznali, s obzirom da ste na početku karijere?
Nema dileme da je kod pomoraca taj kulturološki šok neizbježan. Mora se pokazati velika fleksibilnost. Ipak, u kojoj se to mjeri može, to je individualno. Moram priznati da sam imao dva relativno duža odsustvovanja od kuće i prije odlaska na kadeturu (studenski programi), te mi sa kulturološke strane prvi brod nije teško pao, već naprotiv. Mislim da je to zasluga ranijih odvajanja od kuće.
Kako vidite sebe nakon postdiplomskih studija i u kom pravcu će krenuti vaše dalje profesionalno napredovanje? Da li postoje planovi o tome?
Kako sam i rekao prije, nakon post-diplomskih studija planiram nastaviti pomorsku karijeru, konstantno unapređivati svoje pomorsko i akademsko znanje, te strpljivo čekati pravu priliku da to svoje znanje primijenim i u drugim oblastima pomorstva.
Ako kažemo da će Crna Gora u vama dobiti još jednog prestižnog pomorskog stručnjaka sa domaćim i stranim diplomama, čini li vas ta činjenica dodatno motivisanim da karijeru usmjerite ka najvišim ciljevima?
Ranije sam pomenuo da me mogućnost i sama pomisao da doprinesem svojoj zemlji i društvenoj zajednici u cjelini i te kako motiviše i hrani, te smatram da je vrijedno svakog truda. Ako bi, svako u svom polju i shodno svojim mogućnostima, dijelio istu perspektivu gledanja na stvari, mislim da bi se osjetila jedna kolektivno dobra energija, a onda bi sa njom naišli i povoljni vjetrovi.
Poznato je da se kontinuitet pomorske tradicije ovog podneblja nastavlja na pomalo neobičan način, sa pomorcima koji plove na brodovima stranih kompanija, jer nema ozbiljne domaće flote trgovačke mornarice. Vidite li u budućnosti promjenu tog stanja ako je činjenica da je pomorstvo vrlo profitabilna industrija svake država koje imaju izlaz na more?
Mislim da je na ovo pitanje nemoguće precizno i objektivno odgovoriti iz razloga što su vremena neizvjesna i niko tačno ne zna u kom će se smjeru stvari odvijati. Definitivno, mislim da nije prirodno da zemlja koja ima izlaz na more i dugu pomorsku tradiciju nema ozbiljnu flotu trgovačke mornarice. Ili da broj kvalitetnih i respektabilnih pomoraca plovi na stranim firmama.
Vjerujem da su svi složni u tome da se pomenute okolnosti moraju znatno bolje iskoristiti. Nadam se da će se to uvidjeti i na nekim višim nivoima, te da će budućnost crnogorskog pomorstva biti svijetla.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
