Kustos gradskog muzeja u Herceg Novom, Predrag Spajić, poznat po svojoj posvećenosti očuvanju kulturne baštine ovog grada i promovisanju istorije Boke Kotorske, specijalno za pomorstvo.info govori o zbirci koje se u ovoj ustanovi nalazi, o legatu najpoznatijeg gradonačelnika Herceg Novog, Mirka Komnenovića, kao i o važnim istorijskim događajima i artefaktima iz daleke prošlosti koji se čuvaju u ovom muzeju.
…………….
Bogata istorijska zbirka gradskog muzeja “Mirko Komnenović” u Herceg Novom prati istoriju Herceg-Novog i šireg područja od osnivanja grada 1382. godine do kraja II svjetskog rata. Šta bi u ovoj zbirci posebno istakli kad se govori o Boki Kotorskoj i Herceg Novom kao najzapadnijoj istorijskoj naseobini u bokokotorskom zalivu?
Istorijska zbirka se sastoji od više hiljada fotografija iz perioda NOB – a, fotografija do početka II Svjetskog rata, zanimljiva numizmatička zbirka kao i oružja iz perioda s kraja XVI vijeka pa do kraja II Svjetskog rata. Takođe, dio istorijske zbirke čine i vrijedni dokumenti iz perioda XVIII, XIX i početka XX vijeka. Izdvojiti neki od eksponata nije zahvalno jer su interesovanja posjetilaca različita.Ono što je meni lično najinteresantnije jeste vrh španskog koplja s kraja XVI vijeka kao i dokumenti vezani za rad Prve srpske zakladne pomorske škole, koja je valja istaći, zadužbina tri hercegnovske porodice Đurović, Bošković i Laketić iz polovine XIX vijeka.
Muzej u Herceg Novom nosi ime Mirka Komnenovića (predratnog gradskog načelnika u periodu 1930-1935 i ministra u vladi kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca). O njemu, njegovom legatu i njegovom burnom životnom putu nikada nije dovoljno rečeno. Koje detalje iz te impresivne biografije smatrate najbitnijim za razumijevanje onoga što je ostavio iza sebe?
Na početku moram da Vas ispravim, gospodin Mirko Komnenović je bio ministar u vladi Kraljevine Jugoslavije, na čijem je čelu bio Dr. Milan Stojadinović, u periodu od 1935 do 1937.
U periodu Kraljevine SHS dva puta je biran za predstavnika naroda Boke u dva skupštinska saziva 1923. i 1925. Gospodin Mirko Komnenović je svoj životni put opredjelio da ide, možemo tako reći težim načinom. Poznato je da je poticao iz bogate hercegnovske porodice koja mu je obezbjedila lagodan život, međutim on je sve to na neki način rizikovao i svoj život je usmjerio u pravcu borbe za prava okupiranog stanovništva pod austrougarskom vlašću.
Ta njegova borba na lokalnom nivou uvela ga je u istorijska dešavanja koja su imala svjetski karakter. Početkom Velikog rata, sticajem okolnosti, Mirko dospijeva u Niš, u ratnu prijestonicu Kraljevine Srbije, odakle odlazi u Rusiju i na neki način postaje dio Oktobarske revolucije, događaja koji je obilježio svjetsku istoriju.
Poznato je da je u Rusiji pružio pomoć ruskom premijeru Aleksandru Herenskom, kao i da je učestvovao u organizaciji prebacivanja ruskih izbjeglica iz Rusije u Kraljevinu SHS. Njegov život i rad u Herceg Novom obilježila je izgradnja dva, za Herceg Novi, kapitalna objekta – hotela Boka, sa parkom koji ga je okruživao, kao i željezničke stanice na Škveru.
Njegov rad kako u predratnom tako i u posljeratnom periodu obilježen je organizovanjem niza privrednih društava, koje su unapređivale i poboljšavale ekonomski i socijalni položaj stanovništva.
Sav ovaj njegov rad postavio je čvrste temelje razvoja Herceg Novoga kao turističkog mjesta. Kruna njegovog lokalnog rada je izbor na mjesto gradskog načelnika. Na toj funkciji je bio od 1930 do 1935.godine.
Iz tog perioda vrijedno pomena je da je svoja primanja sa načelničke funkcije opredjelio za elektrifikaciju grada. Period učešća u vladi Dr. Milana Stojadinovića obilježila je kriza, u narodu poznata kao konkordatska kriza. Gospodin Mirko Komnenović je bio protiv potpisivanja konkordata i istupio je iz vlade i samim tim činom istu oborio. To je još jedan od događaja iz njegovog života koji nije bio lokalnog, već mnogo šireg karaktera.
Godine 1940., zajedno sa svojom suprugom Olgom sastavlja testament i svu svoju imovinu ostavljaju gradu, ali pod uslovom da od njegove kuće grad osnuje Zavičajni muzej.
Mirko Komnenović je preminuo 28. marta 1941. godine, samo dan nakon što je po poslednji put stao uz narod svog grada koji su nakon martovskih demonstracija koje su se desile zbog potpisivanja trojnog pakta došli ispred njegove kuće i od njega zatražili podršku.
Teško je izdvojiti neki važan momenat u njegovom poluvjekovnom radu za koji možemo ustvrditi da je vrijedniji od ostalih. Život ovog čovjeka, i naravno njegove supruge Olge koju obično pomalo zapostavimo, mislim da je vrijedan jedne filmske priče. To je porodica koja je jedina u istoriji Herceg Novog u zvaničnu posjetu tri puta primila jednog monarha i to 1925, 1928. i 1932. Riječ je o kralju Aleksandru I Karađorđeviću.
Pored ovih zvaničnih posjeta porodica Karađorđević je boravila u kući Komnenovića na Toploj u privatnim posjetama. Gospodin Mirko Komnenović je najodlikovanija ličnost iz Herceg Novog. Nosilac je Ordena Svetog Save, Ordena Bijelog orla, Ordena Svete Ane, Svetog Stanislava i Svetog Vladimira, Ordena francuske legije časti i Ordena Čehoslovačkog revolucionarnog krsta. Gospodin Mirko Komnenović se smatra utemeljivačem modernog Herceg Novog.
Herceg Novi ima pomorsku tradiciju neraskidivo vezanu za Bokeljsku mornaricu nastavljenu kroz sve istorijske epohe koje su ovim zalivom prošle. Šta Gradski muzej “Mirko Komnenović” ima u svojoj zbirci, što nas podsjeća na te činjenice?
Nažalost, vrlo malo. Etnološka zbirka posjeduje nekoliko komada garderobe koje su dio bokeške narodne nošnje. Istorijska zbirka posjeduje trgovačke knjige ugledne hercegnovske porodice Milašinović koje su pratile njihov rad. Iz tih knjiga se može dobiti uvid u rad ove brodarske i trgovačke porodice. Ako uzmemo u obzir da su iz Herceg Novoga kao pomorske porodice bili poznati Komnenovići, Gopčevići, Kvakići onda možemo ustvrditi, nažalost, da je taj dio istorije Herceg Novog jako slabo zastupljen u našem Muzeju.
Na jednom turističko-propagandnom prospektu piše da Gradski muzej u Herceg Novom ima i etnološku zbirku koja “dočarava život ljudi, kako u okolnim selima, tako i u samom gradu a dopunjena je i vrijednim predmetima koje su pomorci donosili iz svih krajeva svijeta i donirali Muzeju”. Ko su današnji donatori ove ustanove, ima li još pomoraca koji se na taj način sjete zavičaja?
Etnološka zbirka je najbrojnija u našem Muzeju. Mi smo je podijelili na selo i grad iz prostog razloga što je postojala razlika u ekonomskom, socijalnom i svakom drugom pogledu između ljudi koji su živjeli u gradu i na selu. Kroz mnoštvo predmeta koji su se koristili u svakodnevnom životu može da se stvori slika o načinu života ljudi. Riječ je o nakitu, posuđu, garderobi i oruđima za rad. Ne smijemo izostaviti ni narodne nošnje koje su dio etnološke zbirke, a riječ je je o crnogorskoj, bokeškoj i hercegovačkoj narodnoj nošnji.
Što se tiče dobrotvora … živimo u vremenu gdje svako gleda svoj lični interes, kao društvo smo postali sebični i kao takvi uglavnom i ne možemo imati razvijenu svijest o filantropskom radu, te su dobrotvori kao što su bile porodice Komnenovića, Dukovića, Džanja i još preko 20 drugih, samo sa prostora Herceg Novog, danas praktično endemska vrsta. Herceg Novi kao opština posjeduje 32 zadužbine.
Broj zadužbina srazmjerno površini koju zauzima je impresivan, a o tome govori i podatak da na prostoru nekadašnje Jugoslavije, kako sam negdje pročitao, samo Beograd ima više. Na prostoru Boke kotorske se nalazi oko 80% crnogorske filantropije. Ovom prilikom istakao bih nekoliko imena za koja neću reći da su filantropi i dobrotvori, ali su svojom skromnom željom pomogli naš Muzej.
Prvi je Momir Milinović, Bokelj i Morinjanin porijeklom, koji je nesebično Muzeju ustupio fotografije koje prate život i rad Olge i Mirka Komnenovića, kao i fotografije iz Herceg Novog iz perioda kraja XIX i prve polovine XX vijeka. Moram istaći da je riječ o digitalizovanim fotografijama čije je originale jako teško pronaći i veoma teško doći u njihov posjed. Druga osoba je Aleksandar Erdeljanović, upravnik Arhiva Jugoslovenske kinoteke. Gospodin Erdeljanović je našoj ustanovi ustupio vrijedan i jedini video zapis kao i dvije fotografije koje predstavljaju foto-dokumentaciju iz službene posjete kralja Aleksandra I Karađorđevića i njegovog susreta sa Mirkom Komnenovićem u parku hotela Boka od 16.jula 1932.godine. Treća osoba je Relja Živojinović, ugledni Novljanin, u čijem posjedu je, sticajem okolnosti, bio dio namještaja porodice Komnenović. Gospodin Živojinović je, kako on to kaže, taj namještaj vratio tamo gdje on pripada. Ja ističem ovo troje ljudi, jer sam sa njima za kratak period, koji radim u Muzeju, ja imao saradnju. Naravno, u nekim ranijim periodima bilo je ljudi koji su Muzeju poklanjali predmete.
Kolekcija od dvadeset ikona iz 17, 18. i 19. vijeka koje su uz pomoć sredstava Američke ambasade u Podgorici, kroz Ambasadorski fond za očuvanje kulturne baštine, konzervirane, očišćene i restaurirane, danas su u stalnoj postavi muzeja. Kako je došlo do realizacije ovog projekta?
Američka ambasada je raspisala konkurs, a tadašnji menadžment naše ustanove je zajedno sa Sekretarijatom za kulturu na isti učestvovao i odobrena su sredstva za konzervaciju pomenutih ikona. Proces konzervacije je trajao nešto više od dvije godine, a sadašnji menadžment je projekat priveo kraju i ikone su danas dio stalne postavke gradskog muzeja. U međuvremenu ikone su bile na izložbi u Trebinju, dio ikona se trenutno nalazi kao dio izložbe u Novom Mestu, u Sloveniji, a nakon Slovenije dogovoreno je da budu izložene u Zrenjaninu, Nikšiću…
Koliko posjetilaca tokom godine obiđe muzej i koliko tome doprinosi i neposredna blizina kuće nobelovca Iva Andrića (gdje se održavaju književne večeri, projekcije filmova i drugi događaji)?
Što se tiče broja posjetilaca na godišnjem novou – te informacije nemam. Kuća nobelovca Iva Andrića radi u sklopu JUK “Herceg fest”. Posjetiocima koji dođu u kuću nobelovca ili u naš Muzej uvijek se preporuči ona druga ustanova da se obiđe, ukoliko su za to zainteresovani, i na taj način imamo izvanrednu saradnju.
Dijelovi zbirke muzeja još iz antičkih vremena govore da je i ovaj dio bokokotorskog zaliva uvijek bio važan velikim osvajačima i njihovim imperijama. Svaka od tih imperija ostavila je ovdje svoje tragove. Kakve su veze ove ustanove kulture sa arheolozima, antropolozima i istraživačima podmorja (koje, tek treba da bude detaljno istraženo)?
Saradnja naše ustanove sa drugim naučnicima iz različitih naučnih grana je izvanredna, kako danas tako i u prošlosti. Ono što je prošlog ljeta bilo aktuelno jeste saradnja naše ustanove tj. naša dva arheologa, istraživača, radili su u Risnu na arheološkim iskopavanjima sa arheolozima iz Poljske. To je projekat koji sa prekidima u vrijeme korone traje već nekoliko godina.
U sastavu muzeja nalazi se i botanička zbirka sa više od 100 odabranih vrsta mediteranskog i suptropskog bilja na površini od oko 1.000 kvadratnih metara, što spoljni ambijent ove ustanove čini jedinstvenim. Kako je nastala ova svojevrsna botanička bašta?
Botanička bašta gradskog muzeja je među prvim botaničkim baštama na prostoru bivše Jugoslavije. Nekada je brojala, ako se ne varam, oko 250 različitih vrsta bilja. Nažalost, devedesete godine prošloga vijeka donijele su nebrigu i o mnogo vrijednijim stvarima, a kamoli o jednoj botaničkoj bašti. U zadnjih par godina se radi aktivno na njenoj revitalizaciji. To je proces koji je skup i dugotrajan. U proces je uključena, pored naše ustanove, i sama gradska uprava i uz veliki trud našeg kolege koji o njoj vodi računa ona već sad polako dobija stari sjaj. Inače, botanička bašta je rezultat rada i truda porodice Komnenović.
Šta muzej planira u skorijoj budućnosti, kakve projekte i kakve su mogućnosti daljeg širenje zbirke?
Što se tiče projekata, trenutno je aktuelan projekat konzervacije crnogorske narodne nošnje. Ovaj projekat se obavlja u saradnji sa centrom za konzervaciju na Cetinju i biće gotov za otprilike dvije godine. U pripremi su projekti prilagođavanja Muzeja osobama oštećenog vida, kao i projekat kojim će Muzej dobiti opciju virtuelnog obilaska.
Razgovarao: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
