Izvor fotografije: Shutterstock.com
Svjetska meteorološka organizacija proglasila je 4. jula 2023. početak faze El Niño, klimatskog fenomena koji povećava temperature na kopnu i na moru.
Protekla iskustva sa klimatskim promjenama pružaju dokaze o tome šta bi ekstremne temperature mogle da znače za okeane. Na primjer, u decembru 2010. talas neuobičajeno tople vode zahvatio je bujne i biodiverzitetske livade morske trave u australijskom Shark Bay-u.
U nekoliko dana uništio je trećinu staništa i ugrozio osjetljivu morsku travu naredne tri godine, ispuštajući između 2 i 9 milijardi tona ugljenika u atmosferu.
“Gubici su tamo bili nevjerovatni“, rekla je Kathryn Smith, istraživačica iz Britanskog morskog biološkog udruženja.
Naučnici ovaj događaj nazivaju “toplotnim talasom u moru”, što znači razdoblje izuzetno visoke temperature vode koje počinje iznenada i traje danima do mjesecima, razlikujući ga od dugoročnih trendova zagrijavanja.
Poput onih na kopnu koji prijete kopnenim ekosistemima, naglo povećanje temperature mora štetiti morskom životu, što predstavlja “jasnu i trenutnu prijetnju sistemima od kojih zavisimo”, kaže Sarah Cooley, direktorica klimatskih nauka u Ocean Conservancy.
Očekuje se da će ti uticaji i dalje da rastu.
Tijelo za klimatske nauke Ujednjenih nacija, IPCC, predviđa da će do 2100. morski talasi toplote biti i do 50 puta češći i 10 puta intenzivniji u poređenju sa predindustrijskim vremenima.
Naučnici sada razvijaju načine za predviđanje tih događaja. Njihova istraživanja mogu se uključiti u mjere koje ublažavaju prijetnje ranjivim staništima, vrstama i obalnim zajednicama koje zavise od njih. Koji su uticaji talasa ovakvih zagrijevanja?
Okean apsorbuje 90% viška toplote uzrokovane emisijama štetnih gasova u atmosferi. Povrh toga, klimatske promjene pojačavaju vremenske uslove koji ubacuju još više toplote u najveći ekosistem na planeti. Jedan od njih su klimatski sistemi visokog pritiska.
Dok klimatski sistemi niskog pritiska donose hladan, vlažan vazduh, koji izvlači toplotu iz okeana, privlačeći na površinu hladnije vode bogate hranjivim materijama, visoki pritisak i prateće pojave ih ometaju.
Oni donose toplije vrijeme, bez vjetra, bez oblaka, uslove u kojima sunce može nesmetano zagrijavati vodu. Manje hranljivih materija uzdiže se na površinu vode kako bi poduprlo bazu morskog prehrambenog lanca, kao što su kril i fitoplankton.
U 2014. godini, ti faktori su zajedno stvorili gigantsku saunu u sjevernom Pacifiku. Stotinama kilometara širok i 6 °C topliji od prosjeka, bio je poznat kao Blob.
Iznenadno premještanje hranjivih materija značilo je katastrofu za ribe, morske ptice i kitove koji su morali da migriraju negdje drugdje kako bi pronašli hranu ili jednostavno gladovali. Do trenutka kada se Blob raspršio, procjenjuje se da je uginulo milion morskih ptica, zajedno sa bezbroj rakova, riba i tuljana.
U poređenju sa opštim zagrijevanjem okeana, talasi toplote dovode do bržeg izbjeljivanja, veće smrti korala i desetkovanja šuma algi. Više temperature vode takođe pokreću gušenje cvjetanja algi koje pokreću odumiranje morskog života velikih razmjera.
Šta uzrokuje ove događaje? Naučnici još uvijek otkrivaju meteorološke okidače koji stoje iza ovih pojava, ali su povezani sa antropogenim klimatskim promjenama. Jedna od hipoteza je da, kako se Arktik zagrijava – tri puta brže od planetarnog prosjeka – smanjuje se njegova temperaturna razlika sa tropskom klimom.
Promjene u snazi i smjeru okeanskih struja takođe bi mogle da podstaknu zagrijavanje mora, jer neke od struja prenose toplu vodu u regije u koje ranije nisu.
Anomalije temperature površine mora zabilježene su 19. maja 2023. kad je tim fenomenom pogođen sjeverni Atlantik.
Poređenje sa istorijskim skupovima podataka pokazuju da se broj dana morskih valova zagrijavanja povećao za 54% od 1925. godine, a osam od najtoplijih 10 zabilježenih, dogodio se u posljednjih 13 godina.
Sve je teže izmjeriti izgubljenu vrijednost uzrokovanu toplotnim talasima i njihov doprinos ekstremnim vremenskim događajima poput uragana.
A kako se prilagoditi toplotnim valovima?
Kako bi se zaustavilo prekomjerno zagrijavanje okeana, treba smanjiti emisije štetnih gasova.
U međuvremenu, sve je više napora da se prognozira zagrijavanje mora, kao i kopna. Nauka u nastajanju još uvijek zahtijeva više istraživanja koja proučavaju kako ti fenomeni utiču na okeanske struje, hemiju i dostupnost hrane, pa čak i koliko duboko u morske talase toplote dosežu.
Ali, istraživanja sugerišu da bi u određenim meteorološkim uslovima bilo predvidivo zagrijavanje mora za godinu dana unaprijed.
Detaljnije informacije o tome kada i gdje će se zagrijavanje mora kretati, stvaraju prostor za prilagođavanje. Konzervatori bi mogli odrediti staništa na svom putu, a možda čak i da uvedu mjere za zaštitu od najgoreg zagrijavanja.
Danas livade morske trave u Shark Bay-u, još uvijek nose ožiljke toplotnog talasa iz 2010. godine. Mnogi ekosistemi će se suočiti sa sličnom prijetnjom od sve febrilnijeg okeana, pogotovo ako događaji poput El Niño-a donose još veće toplotne talase na njega.
Izvor: The Maritime Executive
