Izvor fotografije: Shutterstock.com
Prve nedjelje aktuelnog tendera za prodaju riječkog brodogradilišta „3. maj 1905“ protiču u potpunoj tišini. Zasad se broje preuzete ponudbene dokumentacije kojima potencijalni interesenti za 2.000 eura kupuju pravo da mogu obaviti dubinsko snimanje firme, ujedno i ulaznicu da do 17. novembra, do kada je otvoren javni poziv, mogu izaći s obavezujućom ponudom.
Do tog konačnog finala još je dug i neizvjestan put, jer otkup ponudbene dokumentacije samo je indikator načelnog interesa koji ne mora rezultirati i konkretnim ponudama na stolu.
Teško je doći do bilo kakve zvanične informacije, međutim, u potrazi za onima koji su preuzimanjem tender dokumentacije sada u igri, krenuli smo tragom nekih ranijih nagovještaja i signala.
Iz šibenskog brodogradilišta Iskra potvrdili su da su otkupili ponudbenu dokumentaciju za riječki „3. maj 1905“ i da će je ozbiljno razmotriti.
Ovo propulzivno dalmatinsko brodogradilište, koje u posljednjih šest godina pod slovenačkim vlasnicima prolazi kroz pravu poslovnu renesansu, upravo je ušlo u novi, veliki investicioni talas od tridesetak miliona eura, čime su ujedno osigurali i produženje postojeće koncesije do 2054. godine.
Nije tajna da u Šibeniku već određeno vrijeme sagledavaju mogućnosti koje otvara prodaja „3. maja 1905“, između ostalog i kroz prizmu bujajuće potražnje i poslova u vojnoj brodogradnji. Još i prije nego što je Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) raspisao javni poziv, iz šibenske Iskre stigao je signal da prate situaciju, kao i da će njihove daljnje poteze odrediti uslovi pod kojima će se oglasiti prodaja riječkih navoza.
Prije dvije nedjelje CERP je obznanio zadane parametre – početnu cijenu od 6,6 miliona eura, uz obavezu zadržavanja brodograđevne djelatnosti.
Osim Iskre, ponudbenu dokumentaciju, prema dostupnim saznanjima, otkupila je još Scenicova firma MKM Yachts, no službene potvrde te informacije iz te firme nema. I ovo je logičan trag jer je MKM Yachts još od 2020. godine poslovni partner i potkoncesionar u riječkom brodogradilištu. Nakon luksuznog polarca „Scenic Eclipse II“, na riječkim navozima upravo se gradi još jedan, veći polarni kruzer, a Scenic grupa trenutno je u velikom zamahu gradnje novih riječnih i morskih kruzera za svoju flotu, pa nije isključeno da im se preuzimanje brodogradilišta čini kao opcija koju vrijedi razmotriti.
Spominje se da je tender dokumentaciju za „3. maj 1905“ preuzeo i Lürssen, i to njihov civilni dio – riječka firma Lürssen Design Center Kvarner, koja se bavi projektovanjem i dizajnom jahti, ali ni ta firma nije odgovorila na upit o tačnosti te informacije.
U igri je, koliko čujemo, i jedno tursko vojno brodogradilište, prema kojima je upućen dopis, međutim, odgovor s njihove strane (još) nije stigao.
Javni poziv za prodaju „3. maja 1905“ još je uvijek u ranoj fazi da bi se moglo bilo što konkretnije secirati ili prognozirati. Koliko će bujajuće narudžbe vojnog brodovlja ići u prilog uspješnoj prodaji riječkog brodogradilišta, ostaje da se vidi, baš kao i to koliko će planirani posao nabavke dvije korvete za Hrvatsku ratnu mornaricu igrati u tome ulogu.
Činjenica je da se riječki navozi prodaju sada, a finiš odabira ponuđača za planirane hrvatske korvete najavljuje se za proljeće, odnosno do sredine iduće godine.
S druge strane, cijena po kojoj je oglašena prodaja riječkih navoza relativno je niska, osobito ako se ima u vidu da je to značajno manje od samog temeljnog kapitala firme „3. maj 1905“ od 10,3 miliona eura, ujedno i iznosa za koji je država, kroz prijeboj svojih potraživanja, početkom ove godine preuzela riječko brodogradilište.
Čini se da postoji problem i sa samom tender dokumentacijom, jer je, kako čujemo, prilično „plitka“.
Ispada da će ponuđena cijena, po sistemu „viđeno–kupljeno“, biti jedini kriterijum po kojem će se vrednovati ponude, a posebno brinu glasine kako ni proklamovana obaveza zadržavanja brodograđevne djelatnosti u samom tenderu nije detaljnije razrađena.
Najveća „kvaka“ leži u činjenici da se riječko brodogradilište prodaje s koncesijom koja mu vrijedi do 2031. godine. To što se prema resornom ministarstvu išlo zahtjevom za produženjem koncesije, a što se spominje u dokumentaciji, potencijalnim ulagačima malo znači.
Istina, na ovakvo stanje stvari može se gledati i kroz prizmu da to može poslužiti kao alat da se kupca indirektno obaveže na potrebna ulaganja, kako bi ishodovao produženje koncesije. Međutim, ozbiljni investitori klone se „mačka u vreći“ i nejasnih slika oko toga što se plaća, a što se zauzvrat dobija.
Izvor: novilist.hr
