Izvor fotografije: Shutterstock.com
Pierre Aury analizira stanje svjetske ekonomije i iznosi zapanjujuće statistike.
Prošlog mjeseca vidjeli smo da je malo vjerovatno da će istorijski visoki nivo nerealizovanih gubitaka na bilansima banaka izazvati krizu nalik onoj iz 2008. godine. Ljudska domišljatost je beskrajna kada je u pitanju “kuvanje” finansijskih izvještaja kako bi se izbjegla kriza. Sjetimo se 2008. godine, kada su brojne banke bile pred bankrotom, pa su regulatori odmah zabranili prodaju kratkih pozicija na akcijama banaka – što je bio klasičan primjer „razbijanja termometra da se sakrije groznica“.
U ovoj kolumni ćemo se osvrnuti na ukupni dug svijeta i zašto bi to moglo predstavljati problem, ne samo za svjetsku ekonomiju već i za brodarsku industriju.
Jednostavno rečeno, svijet je zakopan pod 315 triliona dolara duga, a broj i dalje raste. Ovu cifru objavio je Institut za međunarodne finansije (IIF) u prvom kvartalu 2024. godine. Za poređenje, dug je iznosio 307 triliona dolara u četvrtom kvartalu 2023., što znači da je porastao za 2,6% u samo tri mjeseca. Ova suma predstavlja 2,4 puta veći dug od svjetskog BDP-a i, kada se podijeli, to je nevjerovatnih 41.000 dolara po svakom živom stanovniku. Ovo su ogromne brojke, ali same po sebi ne daju nam odgovor koliko je ovakav nivo duga održiv.
Neki bi tvrdili da, naspram visokog nivoa duga, svijet raspolaže značajnim aktivama – i to nije netačno. Prema McKinsey-u, svjetske neto aktive iznosile su 610 triliona dolara (podaci iz 2022. godine). Dakle, globalni dug je tek polovina vrijednosti tih aktiva – znači li to da smo sigurni?
Iskreno, nemamo pojma. Međutim, problem leži negdje drugdje. Problem je što ukupni nivo duga ne može opadati – on može samo rasti, zbog povezanosti između BDP-a i novčane mase, te načina na koji se novac kreira. BDP je proizvod novčane mase i brzine prometa novca. Brzina prometa novca je već dugo vremena stagnirala na nivou 1, što znači da je BDP praktično jednak novčanoj masi. Novac se stvara ni iz čega kada privatne banke odobravaju kredite, a uništava se prilikom povrata glavnice.
Problem nije to što se novac stvara ni iz čega, jer nema drugog načina da se on kreira. Problem je što privatne banke, u pravnom vakuumu, kreiraju novac. Kako je BDP jednak novčanoj masi, to znači da svaka jedinica novca koja se vrati banci mora odmah biti zamijenjena novim kreditom, inače će BDP opadati. A kako krediti dolaze sa kamatama, potrebni su novi krediti da bi se stvorio novac potreban za plaćanje tih kamata.
Bilo koji političar koji tvrdi da će smanjiti ukupni nivo duga u sistemu, jednostavno je u zabludi.
U stvarnom svijetu, ovi novi krediti samo dodatno povećavaju bilanse sve kreditno sposobnijih preduzeća. Kreditna sposobnost je, naravno, stvar odnosa, ali vidjeli smo koliko su ti odnosi vrijedili 2008. godine, kada je povjerenje preko noći nestalo.
Dakle, sada se nalazimo na vrhu rastuće gomile duga, oslanjajući se na povjerenje da sistem neće doživjeti kolaps iz bilo kojeg razloga. Ova situacija djeluje krajnje nestabilno. Stoga, slobodno nastavite sa analizama podataka kako biste donijeli bolje poslovne odluke, ali ne zaboravite pogled na širu sliku.
Izvor: Splash247
