Izvor fotografije: Shutterstock.com
Mozaik mitološkog boga sna Hipnosa, otkrili su arheolozi polovinom XX vijeka u Risnu u Boku Kotorskoj, na podu jedne antičke spavaće sobe (dormitorium). Do danas je to jedini pronađeni lik Hipnosa na istočnom dijelu Jadranskog mora i prostora koji su prije Rimljana naseljavali Iliri.
Prema mitovima Ilira, živio je u Erebosu, zemlji vječne tame iza kapija izlazećeg sunca, i podizao se na nebo svake noći u vozilu svoje majke Nikte (noćne tame).
Hipnos je prema ilirskoj mitologiji imao i brata blizanca.
Prikazan je kao mladić sa krilima na ramenima. Imao je sa sobom “rog opijuma” i stabljiku maka, te granu koja kaplje vodu iz rijeke Lete (Zaborav)…
Mnogo prije Rimljana, u današnjoj Boki, živjelo je ilirsko pleme Ardijeji, čija je kraljica bila Teuta. A, u Risnu je, prema istraživanjima arheologa, bila je kovnica novca. Istražujući dalje, nailaze na “veliki broj puteva, natpisa, djelova vodovoda, opeke, grnčarije i poneku kamenu carsku glavu”…
Risan, taj stari ilirski Riznium, samo je jedna od brojnih lokacija uz obale Boke, koje svjedoče o visokoj kulturi ranijih civilizacijama i porukama koje su ostavile, što stvarnim urbanističkim djelima, što simbolima koji rječito govore o nekim neprolaznim vrlinama i manama ljudskog bića…
Današnja Crna Gora imala bi mnogo šta da nauči na ovakvim nekropolama. Recimo, nešto o lošim navikama i prolaznosti života.
Eto, taj Hipnos, bog sna, prikazan je kao “korisnik narkotika” sa “rogom opijuma”, a simbolično se govori o njegovoj potrebi za snom…Prikazan je sa krilima, jer je samo u snovima mogao da leti…
Daleko od svake mitologije, u sred XXI vijeka, postoje u sred Crne Gore sledbenici boga Hipnosa (mada o njemu ništa ne znaju).
Možda nemaju sa sobom “rog opijuma i stabljiku maka”, možda imaju nešto efikasnije kako bi prespavali vijek u kome navodno nešto rade, ali čak i budni sanjaju…
Neki snovi su im se i zaista ostvarili. Recimo, da žive bez obaveza, da ne budu opterećeni ničim, da budu dobro plaćeni, da troše dragocjeno vrijeme kao da će živjeti barem hiljadu godina i u više inkarnacija.
Mnogi od njih ozbiljno glume boga Hipnosa, jer dok govore imaju hipnotičko dejstvo na izabrane predstavnike naroda. I na narod koji se takođe lako uspava.
Trezvenije društvo u Briselu sa kojim Crna Gora ima više službeno potpisani akata nego sa bilo kojom državom ili zajednicom od kako postoji, ima jasne i praktične zahtijeve.
Traži EU između ostalog da Crna Gora “u potpunosti uskladi svoje zakonodavstvo sa EU standardima u oblasti sigurnosti plovidbe, zaštite životne sredine i radnih prava pomoraca”.
Dalje, traži administracija EU da Crne Gora pojača kapacitete Uprave pomorske sigurnosti i lučkih kapetanija, “kako bi se osigurala efikasna kontrola i sprovođenje propisa…”
I dalje velika EU zna i da pohvali pa je nadležna služba Evropske komisije “istakla kvalitet” Pomorskog fakulteta u Kotoru, ali odmah zatim “naglasila potrebu” da se diplome i sertifikati pomoraca u potpunosti priznaju u EU kroz međunarodne konvencije (STCW).
I onda redom: rečeno je da Crna Gora čini nedovoljno za modernizacije luka i infrastrukture, da je goruća potreba za većom digitalizacijom pomorskih registara i procedura, da je slabo šta učinila na jačanje borbe protiv ilegalnih aktivnosti na moru (krijumčarenja), i slično…
Ali, kao i svaki staratelj koji je odgovoran za maloljetnika, članovi Evropske komisije svih generacija gaje neopisivo iracionalne simpatije prema Crnoj Gori, pa čak i skoro nepostojeće crnogorsko pomorstvo vidi kao potencijalnu prednost u procesu integracija, ali uz uslov da se sektor modernizuje i uskladi sa evropskim standardima…
Hoćemo, kako da ne, čitajmo se sa usana mladog i nasmijanog premijera (jer sliku ima ali ton nema).
Ako ovaj “narečeni” nekad, u doba nedjeljne dokolice, slučajno dotakne neku knjigu o Boki Kotorskoj, možda nađe na one dijelove gdje se govori o zakonima Venecijanske republike koji su bili strogo usmjereni na regulisanje pomorskog života – od obaveza pomoraca i brodara, preko sigurnosti plovidbe, do trgovinskih pravila.
Njihova svrha bila je da očuvaju Veneciju kao vodeću pomorsku silu Mediterana.
Tamo je (u ključnim odredbama za pomorce i brodare) stajalo da su pomorci morali biti upisani u pomorske registre i bili dužni da polože zakletvu vjernosti Republici.
Ti zakoni su propisivali stroge kazne za neposlušnost. Za slučaj neovlaštenog napuštanje broda ili odbijanje zadataka. Pomorci Venecijanske republike su morali, kao i danas, da imaju osnovnu obuku i iskustvo, a na brodu su kapetani odgovarali za njihovu spremnost.
Brodari su bili obavezni da održavaju plovila u ispravnom stanju i da ih redovno pregledaju lučke vlasti. Postojala su pravila o osiguranju robe i odgovornosti za gubitak ili oštećenje tokom plovidbe. Samo registrovani brodari mogli su obavljati trgovinu pod zastavom Venecije. Zakoni su regulisali ugovore između trgovaca i brodara, uključujući podjelu profita i rizika.
Stroge sankcije su bile predviđene za ilegalnu trgovinu ili pokušaj izbjegavanja carina.
Brodovi su često morali ploviti u konvojima radi zaštite od pirata (kao i danas u sličnim neprilikama)…
Pomorski zakonik Republike Svetoga Marka u Veneciji, imao je detaljna pravila o ponašanju na moru, uključujući signalizaciju, pravila prolaza i spašavanje unesrećenih.
Venecijanski zakoni su pomorcima i brodarima nametali strogu disciplinu, obavezu lojalnosti i odgovornost za sigurnost plovidbe i trgovine. Time je svemoćna Serenissima osiguravala da njena flota bude pouzdana, da trgovina bude pod kontrolom, a da Venecija zadrži status pomorske sile Mediterana.
A, šta danas Evropska komisija traži od male Crne Gore i njene tanke pomorske privrede?
Traži jaču kontrolu pomorskog saobraćaja i bolju zaštitu Jadranskog mora od zagađenja.
Traži od ove uspavane i hipnotisane jadranske i mediteranske države “da uskladi svoje zakone sa pravnom tekovinom EU u svih 33 pregovaračka poglavlja”.
Radila je Crna Gora oko “usklađivanja” ali na papiru. Skoro pola ih je prešla…Sa riječima joj ide, ali, sa djelima, slabo ili nikako.
Hajde da je sezona i da je vrućina, da se hladuje ispod neke podgoričke smokve, pa da se to nekako razumije.
Ali, tri godišnja doba neko tamo negdje u EU strpljivo čeka da joj se gospoda iz podgoričkih kancelarija jave povodom goruće potrebe “za jačanjem administrativnih kapaciteta kako bi se evropski propisi dosljedno primjenjivali”.
Kažu, između ostalog, da Crna Gora još nije u potpunosti uključena ni u evropski režim rominga mobilne telefonije, da to zavisi od ispunjavanja nekakvih tehničkih i regulatornih preduslova. EU traži da se ispune ti “određeni tehnički i regulatorni preduslovi” prije nego što CG postane i dio jedinstvenog roaming prostora.
Pomorcima će za sada više značiti (a, izgleda, brže će se i desiti, još ljeta 2026) “prikopčavanje” Maskovog Starlink Interneta na Crnu Goru, pa i “satelitske” mobilne veze…
Polovinom XV vijeka, davne 1463. godine, pomorska trgovina je, uglavnom, bila tranzitna, ali je bila i izvozna, što je činilo da su na kotorski trg dolazili proizvodi iz crnogorsko-hercegovačkog zaleđa.
Jedan putopis iz tog vremena kaže “…Naročito se trgovalo albanskim žitom, grčkim i crnogorskim sirom, vunom, duvanom, kožom, suvim mesom, ribom, smolom, uljem, voskom…”
Danas nema te žive trgovine niti trgovačke mornarice, tako gdje je uvijek bilo, u Boki Kotorskoj. Domaći pomorci rade “na stranca”, a stranci polako osvajaju domaći teren…
Kad bi se onaj lik boga Hipnosa iz mozaika u Risnu nekim čudom “očovječio” i postao stvaran, i da sve ovo vidi kako izgleda danas, sigurno bi se uhvatio za onaj “rog opijuma” ili “smotao” malo stabljike maka, da prespava horor modernih vremena. Ili bi probao da poleti onim krilima koje mu je vješti umjetnik starog Rima dodao.
A, za Crnu Goru nema opasnosti, ona leti i kad pada. I drevni kineski filozof Konfucije tako tvrdi: “I pad je let”.
Autor: Nikola Vlahović: pomorstvo.info
