Izvor fotografije: Shutterstock.com
Kraj avgusta i početak septembra, za one koji gaje smokve posvećen je privođenju kraja procesa sušenja ove lijepe i ljekovite voćke. Širom Sredozemlja, pa tako i u Boki.
Procjenjuje se da na svijetu ima oko 750 sorti smokava, a kažu da se u Crnoj Gori najčešće može naći petnaestak: crna patlidžanka, sušilica, rezavica, zimnica, petrovača bijela, petrovača crna, sultanija bijela, sultanija crna, lapavica, carigradska rezavica, francakana…
Smokva je oduvijek predstavljala simbol plodnosti.
Kao lijek koristila se vjekovima, a novija istraživanja ukazuju na to da su je naši preci jeli i uzgajali prije ječma, pšenice i određenih mahunarki.
Tivćanka Mirjana Mira Škanata završila je ovih dana sušenje smokava, a njene su mnogim starim Tivćanima, a bogami i mlađim, koji su ih probali, najomiljenije.
“Proces nije baš jednostavan. Smokva treba da sazri, da bude zrela za sušenje, a onda treba znati koja valja, a koja ne valja da se suši.
Kad se ubere, treba je okretati baš kad je najjače sunce, recimo, danas stoji do 12 sati, pa je okreneš da opet sutra bude na drugu stranu, da bude lijepa.
E, sad, ja to stalno radim godinama, i kad to napravim, ja ih lijepo skupim i spremim u kutiju, dok sve ne budu suve.
Onda slijedi još jedan proces, nije baš lagan. Tri litre vode se sipa u posudu i doda se šaka soli, pa se stavi da proključa.
Nekad se sipala morska voda, jer je bila čista, ali more danas nije čisto kao nekad i ja to radije stavim ovako.
Kad voda provri, onda stavim u cjediljku dvije šake smokava, i onda ih ubacim samo minutu, da malo proključa.
Onda ih izvadim i istresem na sto, ili stolnjak, pa svaku razvučem, da bude svaka ista, što se može vidjeti na fotografiji, kako to lijepo izgleda.
Poslije toga, one se suše još dva, tri dana pokrivene i zaštićene prozirnom gazom da bi se fino prosušile.
Na kraju, zadnji proces, stavlja se lovorov suvi list i morač u smokve. Suvi lovor i morač imaju potpuno drugačiji ukus nego zeleni. Zeleni nije dobro stavljat.
To se sve spremi u kese, koje se zatvore i idu u friz. Tu stoje sve do Badnjeg dana, kada je vrijeme smokava, rakije, priganica.
Kad ih iznesem i izložim, obično kažu da su moje najbolje. Uvijek su tražili da ih donesem, recimo dok sam bila u Organizaciji žena Tivta.”
Gospođa Mira kaže da postoji i neki starinski recept, po kome se smokve stavljaju u sumpor, ali ona ga nikad nije probala, a nema ni želju.
One u tom procesu, kako kaže, ostanu onako kako se osuše, nejednake, a ona više voli da je svaka ista.
Izvor: Radio Tivat
