Izvor fotografije: Shutterstock.com
Jadransko more, nekada dom zadivljujućeg biodiverziteta, sada se suočava sa nevjerovatnim izazovima povezanim sa klimatskim promjenama i antropskim aktivnostima.
Ribarima ostaje pusto morsko dno i mreže pune crva na kraju sezonske zabrane ribolova.
”Zaštita biodiverziteta je neophodna kako bi se spriječilo urušavanje ekosistema koji se mogu prilagoditi stranim vrstama i promjenjivim uslovima životne sredine.
objašnjava Carlotta Mazzoldi,vanredna profesorica biologije na Univerzitetu u Padovi.
Ribarima ostaje pusto morsko dno i mreže pune crva na kraju sezonske zabrane ribolova. Jadransko more, nekada dom zadivljujućeg biodiverziteta, sada se suočava sa nevjerovatnim izazovima povezanim sa klimatskim promjenama i antropskim aktivnostima.
Jadransko more je eutrofno more, što znači da je njegova primarna proizvodnja vrlo visoka. To je zbog načina na koji je evoluirao tokom različitih glacijalnih era, ali i zbog bogatog unosa rijeka poput rijeke Po, koja sakuplja hranjive materije duž svog tekućeg puta koji obogaćuje morske vode. Trenutno se ta eutrofikacija smanjuje, kako objašnjava Mazzoldi.
Zbog svog položaja i okeanografskih karakteristika male dubine, duge i uske, te bogatstva različitih rijeka, Jadransko more predstavlja jedinstveni morski ekosistem u Sredozemnom moru.
Kako bi uspostavila propise, Evropska komisija utvrđuje strategiju očuvanja koju italijanska vlada treba da sprovede.
Međutim, sektor ribarstva se opirao tim naporima.
Prekomjereni ribolov u Jadranskom moru znači manje ribe i manje kiseonika.
Prvo, to dovodi do oštrog pada komercijalnih vrsta koje se mogu loviti. Najzabrinjavajuća posljedica za ribarsku industriju je pad produktivnosti. Ako se prirodni resursi prekomjereno iskorištavaju, resursi koji se mogu prikupiti drastično opadaju. Postoji paradoks za koji ribolov previše postaje štetan za džepove ribara.
Drugo, to rezultira dramatičnim pojednostavljenjem morskih ekosistema. Modifikacija ekosistema čini ga manje raznolikim i ranjivijim na promjene i širenje invazivnih vrsta, što još više mijenja sisteme.
Treće, prekomjerni ribolov sprječava da more djeluje kao ponor ugljenika. Na taj način gubitak biodiverziteta ne utiče samo na ribarsku industriju već i na male ribare koji teško opstaju. Što je još gore, i to na manje antropocentričan način, nagriza šansu mora da zarobi Co2 u zamjenu za kiseonik.
Sredozemno more kao cjelina je fokus klimatskih promjena. Unutar Mediterana postoje mehanizmi koji mogu pomoći, ali ih ometaju aktivnosti poput koćarenja. Ne radi se samo o očuvanju ribolovnih zaliha ili zaštiti ekosistema: radi se o očuvanju sposobnosti mora da djeluje kao ponor ugljenika.
Izvor: Climate Tracker
