Izvor fotografije: Shutterstock.com
Kada je Alfred Holt izmislio parni motor sa steeple kompresorom, nije izgradio samo jedan brod sa svojim izumom; naručio je tri sestrinska broda i odmah započeo izgradnju niza parobroda. Izveo je svoje eksperimente, bez kompromisa, znao je da njegov motor funkcioniše i da će trgovci radije koristiti parobrode nego jedrenjake. To je početak jedne od najcjenjenijih brodarskih kompanija na svijetu. Njegov uticaj se i danas osjeća, što je potpuno neobično. Više puta sam otvorio Fleet Instructions Book velike azijske kompanije i dok sam pažljivo čitao stranice na kineskom i japanskom jeziku, primjetio sam da sam prepoznavao pasuse, raspored i principe, iako je jezik bio potpuno drugačiji. Veliki dio svjetske brodske flote operiše prema principima postavljenim u uputstvima za rad Blue Funnel Line, iako Blue Funnel Line više ne postoji.
Holt nije samo gradio brodove sa dovoljno efikasnim motorom za prevoz tereta preko svih svjetskih okeana bez državnih subvencija, već je stvorio sistem, od načina na koji su agenti izvještavali do načina obuke oficira, koji je gotovo besprekorno funkcionisao 100 godina. U tome su mu pomogli njegovo prijateljstvo sa brodograditeljem John Scott-om i njegovom porodicom, kao i brodovlasnikom i agentom John Samuel Swire-om i njegovom porodicom. Zapaženo je da su ova prijateljstva prenošena kroz generacije. Vidimo isti takav fenomen kod nekih azijskih i evropskih pomorskih kompanija.
A onda se Blue Funnel Line polako i tiho, uvijek izmirujući svoje obaveze, raspao. Sve je počelo, prema mišljenju većine razumnih ljudi, 1967. godine kada je kompanija “izašla na berzu” i prestala da bude porodično vođena firma. Razlozi za to ogledaju se u činjenici da potomci originalnih vlasnika nisu željeli da vode brodarsku kompaniju, za razliku od menadžmenta, koji je preuzeo kompaniju. Njihov problem bio je u tome što nisu mogli da odluče šta da rade.
Sedamdesete godine su bile početak kontejnerizacije i sa koristima retrospektive – kako mi je jednom rekao Tony Siciliano iz New York Society of Maritime Arbitrators: kontejnerizacija je nemilosrdna.
I postepeno, bez skandala, bez buke, cijela imperija se urušila. Poslednji dio koji je nestao bila je špedicija.
Kontejnerizacija je pojela svoju decu
Holts, ili kako su ih zvali njihovi profesionalni menadžeri, Ocean Transport and Trading, bili su u panici zbog kontejnerizacije, kao i većina evropskih brodarskih kompanija. Jedina evropska brodarska kompanija koja je to uspjela pravilno da shvati bila je Maersk, koji je nekada bio manji od Blue Funnel-a.
Posebna nesreća kontejnera nije bila toliko u tome što su bili američki (iako, je to bilo dovoljno loše!); već su kontejneri uništili tu stvar velike ljepote i složenosti (ako ste bili u njoj) ili taj monstruozni sistem kartela (ako niste bili u njemu), sistem konferencija brodarskih kompanija, koji su u velikoj mjeri izmislili gospodin Holt i gospodin Swire, ali su ga prihvatile sve brodarske kompanije, jer bi bez toga konkurencija između brodova dovela do propasti. Tarife brodarskih konferencija bazirale su se na ideji da različiti tereti mogu “podnijeti” različit iznos vozarina između istih luka, zavisno od toga koliko su bili nezgrapni i koliko su bili vrijedni. Jednom kada sve stavite u identične sive kutije, ova ideja postaje apsurdna. Ljudima koji su generacijama bili u brodarstvu, to je bilo zastrašujuće. I bili su u pravu – kako sam već rekao, kontejnerizacija je pojela svoju decu.
Sic transit gloria mundi (Slava je prolazna)
Ovdje se ističe jedna moralna poruka. Osnovno pravilo u brodarstvu je da, kada imate sumnje, nemojte sumnjati! Radije se kladite na farmu nego da je rasipate u beznačajnost.
Slobodno izvucite zaključak za krizu današnjeg doba. Ne gubite vrijeme na polovične mjere. Prestanite sa oksidacijom ugljovodonika. Nuklearna energija, vjetar i baterije koje skladište električnu energiju proizvedenu u nuklearnim elektranama, vjetroparkovima i solarnim farmama, jesu budućnost.
Izvor: Splash247