Izvor fotografije: Shutterstock.com
Erik je pomorski advokat čija se advokatska kancelarija nalazi u Cuxhaven-u u Njemačkoj. On je čest saradnik online Maritime Executive Newsletter-a i držao je predavanja na Državnom pomorskom koledžu u Cuxhaven-u i na Univerzitetu primjenjenih nauka u Bremerhaven-u.
KOPATI DUBLJE
Zar nema ograničenja u subvencijama koje će države E.U. plaćati da bi podržale svoje trgovačke pomorce ?
Jedna mudra reklama je jednom poručila da „postoje stvari koje se ne mogu kupiti novcem“. Ispostavilo se da jedan od njih ubjeđuje njemačke brodovlasnike da angažuju njemačke pomorce.
Ogromne subvencije isplaćene su njemačkim brodovlasnicima u protekle 24 godine, ohrabrujući ih da svoja plovila drže pod zastavom Njemačke i sa posadom Njemaca. Ali danas ima manje njemačkih pomoraca (i brodova) nego ikada ranije. Osim toga, ono što je počelo kao curenje sada je širom otvoren otvor.
Zajedno sa njemačkim porezom na tonažu, koji je uveden 1999. godine, njemačkim brodovlasnicima je data dodatna, sasvim neobična pogodnost. Kao i u mnogim drugim evropskim zemljama, poslodavci u Njemačkoj moraju da zadrže porez na dohodak koji zaposleni duguje na zarađene zarade. Ovi porezi se odbijaju od plate zaposlenih i prenose svakog mjeseca u njemačke unutrašnje prihode.
Za njemačke pomorce na brodovima pod njemačkom zastavom, novac zadržan za porez na dohodak zaista dolazi iz plate pomorca – ali se onda ponovo pojavljuje u džepu brodovlasnika.
Subvencija se udvostručavala svakih nekoliko godina sa 20 na 40 procenata na 80 procenata, a zatim je stala na platou 2016. sa 100 procenata poreza na prihod koji bi inače bio zadržan i doznačen brodovlasniku.
Kako ovo praktično izgleda? Novac izlazi iz plate pomorca; Njemački unutrašnji prihod se ponaša kao da je primio taj novac, ali novac nikada ne izlazi sa bankovnog računa brodovlasnika.
PRATITI NOVAC
Ekonomski, subvencija poreza na dohodak po odbitku se odnosi na stranu ponude. Ideja je da bi brodovlasnici voljeli da angažuju njemačke pomorce, a njemački pomorci bi voljeli da rade za njemačke brodovlasnike, ali njemački brodovlasnici jednostavno ne mogu da ponude posao njemačkim pomorcima jer moraju da prate novac iz zemlje.
U članku njemačkog časopisa Die Zeit od 17. jula 2003. navodi se da je „borba za subvencije izbila širom EU“. a pošto se „pomorstvo promoviše u drugim državama EU, Njemačka mora da se pridruži kako bi njemački brodovlasnici mogli da ostanu konkurentni“. U suprotnom, uštedjeli bi novac tako što bi ispustili svoje brodove i angažovali strane oficire i rejtinge da služe na brodu. Uz subvenciju, njemački brodovlasnici su samo morali da isplate njemačkim pomorcima njihov neto (tj. da ih ponesu kući) plate.
Zaista, i druge evropske zemlje koriste ovu (ili sličnu) subvenciju. Evropska komisija im je to godinama dozvoljavala posebnim izuzećem. Dok E.U. zakon obično zabranjuje nacionalne subvencije koje narušavaju međunarodnu trgovinu, odbitak poreza na prihod po odbitku vlasnicima brodova je dugo bio cilj za države članice koje pokušavaju da podrže zapošljavanje pomoraca i njihove zastave. 1996. godine, na primjer, Danska je prednjačila sa 100% popusta na zadržani porez na dohodak. Holandija, još jedna velika evropska zastava, koristi „olakšice za porez na zarade“ za sve pomorce koji žive u Holandiji koji vlasnicima brodova popušta „40 posto plate“. Sav ovaj aparat za održavanje života uključen je prije skoro 30 godina, a Njemačka nije jedina koja je otkrila da se ne može isključiti bez ubistva pacijenta.
Nemačka je 2016. i 2021. produžila svoje popuste za porez na dohodak po odbitku. Oni neće prestati do 2027. Udruženje njemačkih poreskih obveznika utvrdilo je da su za osam godina između 2012. i 2020. njemački brodovlasnici zaradili 390 miliona eura od rabata; za šest godina počevši od 2021. do predviđenog kraja 2027. godine, procenjuje se da će njemačkim brodovlasnicima biti vraćeno dodatnih 450 miliona evra.
Njemački brodovlasnici odnedavno takođe imaju pravo na druge troškove rada koji nisu plaćeni u vrednosti od dodatnih 58 miliona eura godišnje – kao što su doprinosi za javno zdravstveno osiguranje, osiguranje za staranje, javni penzioni sistem i javno osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Odustajanje je teško.
NOVO OBRAZLOŽENJE, ISTI REZULTAT
Vremenom se razlog za ovu podršku promjenio od protivteža još većim subvencijama na plate pomoraca koje plaćaju druge EU države da danas pomažu njemačkim pomorcima u borbi protiv njihove konkurencije sa nižim platama i vrijednijeg rada izvan EU.
U intervjuu od 14. decembra 2016. za njemačku televiziju NTV, profesor Klaus Holoher sa nemačkog Jade College-a, tehničke škole koja ima program za obuku pomoraca, izrazio je ovu promjenu pristupa. On je pretpostavio da je „njemačka zastava ponovo privlačna zbog subvencija i poreskih olakšica“, iako, kako je naveo, „njemački pomorci imaju različite ideje o pravednoj plati u poređenju sa Ukrajincima i Filipincima“.
Ipak, broj njemačkih pomoraca nastavlja da se smanjuje, kao i broj brodova pod njemačkom zastavom na kojima mogu da nađu posao. Godine 1999. bilo je 717 plovila pod njemačkom zastavom. Prošle godine bilo ih je 273.
Ovo je bilo predvidljivo. Evropska komisija je 1996. godine ponudila mješovite povratne informacije Evropskom parlamentu u bijeloj knjizi pod naslovom Ka novoj pomorskoj strategiji: „Mjere Evropske zajednice i država članica za jačanje konkurentnosti zastava EZ do sada nisu bile dovoljne da zaustave trend napuštanja i/ili preokretanja gubitka posla…“
Bilo bi još gore za njemačke brojke da se definicija „njemačkog“ pomorca nije značajno proširila zbog ekspanzivnog razumijevanja prava na slobodu kretanja od strane EU (čl. 45 Ugovora o EU). Danas, pomorci koji su državljani bilo koje E.U. država članica koja služi na njemačkom brodu mora imati jednak tretman. Oni se računaju kao Njemci – čak i u smislu poreza i subvencija.
Ironično, 2.670 od 7.558 pomoraca (38 posto!) na njemačkim brodovima 2022. bili su evropski stranci. Preokret stare poslovice: Ako ne možete da ih pobjedite, neka vam se pridruže.
ZABRANITI FILIPINCE?
Umjesto nisko zarađene, vrijedne, nenjemačke prijetnje od strane drugih Evropljana, nišan je sada prebačen na neevropske strance kao što su Rusi, Ukrajinci ili, u poslednje vrijeme još značajnije, Filipinci. Taj animus se izražava u birokratskoj zabrinutosti natopljenoj anksioznošću da Filipinci ne ispunjavaju zahtjeve, kako ih razumije EU, Standarda obuke, sertifikacije i čuvanja straže za pomorce (STCV konvencija). Preporuku da im se zabrani rad na plovilima pod evropskom zastavom mogla bi uskoro da donese Evropska agencija za pomorsku bezbednost (EMSA).
Nema veze što oko 50.000 Filipinaca trenutno radi na evropskim brodovima! Ili da EMSA zvecka sabljama o filipinskim pomorcima od 2006. Mnoge pritužbe ovdje su stare više od 17 godina.
Među nedostacima koje je identifikovala EMSA su nedostatak objekata kao što su simulatori u Republici Filipini, kao i „nedoslednosti… identifikovane u vezi sa kompetencijama obuhvaćenim programima obrazovanja i obuke koji vode do izdavanja sertifikata oficira. ” Ako vam zbunjujuće knjižice izgledaju pretjerano izbirljive, to je mali problem u poređenju sa nastavnicima koji odstupaju od knjige ili, kako EMSA kaže, „obrazovanje i obuka“ nisu „strukturirani u skladu sa pisanim programima“.
Filipinska uprava za pomorsku industriju (MARINA) odgovorila je planom korektivnih akcija od 232 stranice. Ovo su evropske radničke grupe okarakterizirale kao “zavoji”, navodi novinska agencija njemačke vlade Deutsche Welle.
Jorel Ramirez iz filipinske komisije za visoko obrazovanje (CHED) je na to gledao drugačije: „Svaki put kada EMSA identifikuje [probleme], mi dolazimo do revizije kako bismo odgovorili na nalaze Evropske agencije za pomorsku bezbednost.“ Sindi Benitez-Jaro, izvršna direktorka CHED-a, bila je na sličan način odbrambena: „Uložili smo značajne napore da pokažemo usklađenost zemlje sa međunarodnim standardima, kao što su revizije politike i izdavanje standarda i smjernica….“
Svaki peti pomorac na brodovima pod evropskom zastavom je sa Filipina. Preporuka EMSA-e da se zabrane Filipinci trebalo bi da bude na vrhu liste samonanošenja rana koje bi Evropska komisija trebalo da izbjegava. Mnogo sredstava za život visi o koncu, i to ne samo Filipinaca.
Cecilia Dejond, govoreći za Evropsku komisiju, rekla je da je „najnovija revizija bila veoma opsežna“ i da se ona „pažljivo analizira sa namjerom da se objavi konačna odluka“ do sredine 2023. godine.
U 2019. godini, ne mnogo prije zatvaranja COVID-19, FVV je intervjuisao nekoliko filipinskih rejtinga koji su se zaposlili da rade u njemačkoj liniji za krstarenje AIDA, koja je najavila planove da zaposli 50 posto više filipinske posade ili 5.000 novih zaposlenih. „Naravno, zahvalan sam AIDA-i“, rekao je Martin Jon Obri, koji je počeo da radi za AIDA-u nakon dvostrukog uticaja, smrti svoga oca i nakon sto je i on postao otac. „Bio sam siromašan gubitnik“, rekao je, „ali sada mogu da prehranim svoju porodicu“.
Leonarda Cay, koja je radila u domaćinstvu, dijeli sličnu emociju: „Posada je moja porodica, brod je moj dom“. Obije osobe su bile srećne što su zarađivale nešto manje od 1.000 dolara mjesečno, ali Filipinci koji rade na palubi ili mehaničari na drugim brodovima obično će zarađivati mnogo više od toga, često isto koliko i Evropljani. Za Filipince je to težak posao, ali je i prestižan put iz siromaštva u smislenu karijeru.
STAV
Na drugom kraju spektra, razgovarao sam sa možda šestoro mojih bivših studenata sa Pomorskog koledža Cuxhaven koji su odlučili da postanu lučki piloti. „Nema ništa drugo na tržištu“, rekao je jedan. “To je jedina utakmica u gradu.”
Drugi je oduševljen slobodnim vremenom, raskošnim plaćenim odmorima i visokim platama – više od 4.000 eura mjesečno. U međuvremenu, niz put, jedan od mojih najstarijih njemačkih klijenata završio je svoju borbu da popuni svoje brodove na jedini način koji je znao: angažovao Filipince.
Kao što bi se mnogi u pomorskoj industriji složili, odlazak na more, život na brodu, želja za tim izazovima je koliko i pitanje stava koliko i obuke. I ne možete kupiti stav.
Autor: Erik Kravets
Izvor: The Maritime Executive
