Izvor fotografije: Shutterstock.com
Pred pomorcima stoje novi izazovi i prilike, dok pomorska industrija doživljava glavnu evoluciju, koju pretežno pokreće prelazak na nove izvore energije. Od autonomnih brodova do pametnih luka, od sajber prijetnji do klimatskih promjena – pomorci budućnosti će morati da se prilagode stalno-mijenjajućem pomorskom okruženju i steknu nove vještine i kompetencije.
U poslednjih nekoliko godina, sve je veći pritisak vlada, kupaca i investitora na smanjenje ugljeničnog otiska sektora i usvajanje održivijih praksi. Ovi napori ne samo da pomažu usklađivanje industrije sa univerzalnim ciljevima dekarbonizacije, već i povećavaju privlačnost kompanija koje se odlučuju za ulaganje u ekološkije prakse i inovacije. To je posebno izraženo među čarterima brodova i vlasnicima tereta koji u svojim poslovnim izborima i posebno u selekciji pomorskih partnera daju prednost održivosti. Ipak, u trci za dekarbonizaciju pomorstva, primjena teorijskih i novih tehnika u skladu sa regulativom pokazala je neke neočekivane rezultate i brige u pogledu bezbjednosti.
Već smo vidjeli da ekološki propisi poput kontrole emisije sumpora i tretmana balastne vode donose veliku složenost operacijama na brodu. Veoma složena oprema, ponekad čak i neadekvatno dizajnirana, stvara značajne izazove, čak i za iskusne pomorce. Ovo će se samo pogoršavati kako se uvode dodatni slojevi i propisi.
Nedavni izveštaj ITF-a predviđa da će oko 750.000 pomoraca do 2050. godine zahtjevati dodatno usavršavanje kako bi rukovali alternativnim gorivima i tehnologijama. Ovo inherentno ukazuje na to da će pomorci igrati veću ulogu u upravljanju okolinom u bliskoj budućnosti, jer će biti potrebni za upravljanje i kontrolu složenih sistema alternativnog goriva kao što su amonijak i metanol.
Sa takvim drastičnim promjenama na vidiku, pojavljuje se potražnja za specijalizovanom obukom, novim kursevima i metodama nastave. Industrija će zahtijevati da sposobni pomorci posjeduju napredne elektronske vještine, tako da se kvarovi na brodskim sistemima mogu brzo dijagnostikovati i ispraviti.
Štaviše, digitalno i simulacijsko učenje sa potrebom za nadzorom i mogućim ispravljanjem složenih sistema automatizacije na brodu će se pokazati kao neprocijenjivi alati za budućnost posada i obuke. Primarni naglasak obuke biće na razumijevanju osnova umjesto da se uglavnom oslanja na nadzor, jer bi automatizacija mogla postati sposobna za samodijagnozu i ponudu riješenja. Očekujemo da će kontinuirani profesionalni razvoj (CPD) postati istaknutiji, i da će posade dobijati tekuću, praktičnu obuku kako bi ostali u toku sa najsavremenijim tehnološkim i operativnim standardima.
Izvor: naftikachronika.gr
