Skip to main content
search
KolumneIstaknute Vijesti

Pomorska fatamorgana i život u perspektivi

By 30/09/2024October 2nd, 2024Nema komentara
AAA

Izvor fotografije: Shutterstock.com

Jedna lijepa svečanost na Pomorskom fakultetu u Kotoru posvećena svečanom prijemu brucoša u prvu godinu studija akademske 2024-2025. godine, ostaće zapamćena i po tome što je tom događaju prisustvovao i ministar pomorstva, do nedavno u ulozi ministra za saobraćaj i pomorstvo koje je u međuvremenu podijeljeno na dva ministarstva shodno unutrašnjoj reviziji vladinih resora.

U tako svečanoj atmosferi, ministar Filip Radulović održao je i jedan prigodan motivacioni govor budućim studentima, u kome je između ostalog rekao da je on neko ko duboko vjeruje u važnost obrazovanja, a onda nastavio ovako:

“Izuzetno mi je drago što ste odabrali Pomorski fakultet u Kotoru. Ovaj fakultet ima dugu tradiciju i prestiž u obrazovanju pomoraca, a vaša odluka da zaplovite putem pomorstva nije samo izbor karijere, već i posvećenost budućnosti naše zemlje…Crna Gora svojim geografskim položajem i bogatom pomorskom tradicijom ima sve preduslove da se razvije u vodeću silu na Jadranu, a naši pomorci su upravo ti koji mogu pomoći da se taj potencijal ostvari, a ministarstvo na čijem sam čelu učiniće sve da se to i ostvari”.

Crna Gora kao “Vodeća pomorska sila na Jadranu”, zvučala je previše optimistički. Istina, onaj koji ne sanja svoj san o uspješnom poslu ili o srećnom ishodu životne i profesionalne avanture, nema čemu ni da se nada.

Radulović je i sam išao tim putem. Putem “američkog sna”. Kako mu biografija kaže, tokom rada u kompaniji “Tesla” bio je zadužen za implemantaciju nekoliko projekata iz oblasti materijala. Bio je dio tima koji je lansirao “Model X”, “Model 3”.   

Kad je došao u Crnu Goru i kad je izabran na poziciju ministra saobraćaja i pomorstva, a to su resori koji su zahtijevali da ima dobar, odličan, kvalifikovan tim pored sebe. Nije ga dobio, ali ima svoj mali tim koji takođe uči “u hodu” i prihvatio je svaki dobar savjet i svaku pomoć koja mu se pružila (iskusni pomorci iz Boke su među prvima došli da mu skrenu pažnju na kardinalne probleme u ovoj oblasti). A, ima ih mnogo…

I, ako je jasno da ih je mnogo, kako u takvim okolnostima treba vidjeti budućnost sadašnjih studenata kad jednom dođu pred vrata profesije pomorca? Šta tada mogu da očekuju?

Sa obrazovanjem stečenim na Pomorskom fakultetu u Kotoru i dodatnim obukama, dobrim znanjem stranog jezika, stalnim praćenjem razvoja pomorstva i novih tehnologija, mogu se nadati da će zaploviti “na stranca” i svoju karijeru usmjeriti u tom pravcu.

Vremena su teška i neizvjesna kad je globalno pomorstvo u pitanju, potraga za kvalitetnim pomorcima je sve kompleksnija, zahtjevi od njih su sve veći.

Sa druge strane, stanje u pomorskoj industriji u Crnoj Gori danas je najblaže rečeno loše.  Istina zna da boli, ali je ona jedini put prema ozdravljenju društva zapalog u hroničnu hipokriziju. Suočavanje sa činjenicama otvara nove perspektive.

Recimo, recimo, resorni ministar je ne tako davno, sa veseljem i velikim očekivanjima saopštio da će uskoro (januar 2025) biti isplaćena posljednja rata kredita kineskoj Exim banci uzetog za gradnju brodova Crnogorske plovidbe “Kotor” i “Dvadeset prvi maj” 2012. u Šangaju, te da će nakon toga biti kreditno sposobna da kupuje dodatne polovne ili nove brodove i širi svoju flotu.

U međuvremenu, usled niza događaja koji su uticali na tu ideju, predložio je spajanje Barske i Crnogorske plovidbe „u jednu ekonomski održivu kompaniju“, sa ciljem „stvaranja preduslova za valorizaciju potencijala Luke Bar“.

Problem je što bi to “utapanje” Crnogorske plovidbe dovelo do toga da Boka Kotorska neće ponovo dobiti svoju zdravu i funkcionalnu pomorsku kompaniju. To bi tim spajanjem palo u vodu. Barska plovidba je, uglavnom, u rukama javnosti nepoznatih dioničara (u kojoj država ima manjinski udio). Tim spajanjem, bili bi nagrađeni pomenuti nepoznati dioničari, ili, kako upućeni u ovo tvrde: “učesnici u kombinaciji”.

Činjenica je da je nadležni ministar je rekao više puta da će raditi na stvaranju potrebnih uslova za spajanje brodarskih društava i ali je i dodao nešto: “Međutim, namjera mi je i da sa svojim timom sagledam i druge potencijalne modalitete koji bi mogli možda dovesti do održivosti ovih društava”.

„Potencijalni modaliteti“ su ono što se društvo u backstage-u dogovori. Tu ni ministar ne može ništa da uradi. To je stvar tržišta, vlasnika akcija, ulagača…Može biti da je za Crnu Goru ekonomski neodrživo da ima dvije pomorske kompanije, sa ukupno četiri broda i velikim troškovima, i da se stvarno treba voditi i takozvanom ekonomijom obima, odnosno konsolidovati flotu kojom se raspolaže, a smanjiti poslovne rashode obje kompanije. Vrijeme će pokazati šta je mudro da se uradi.

U putujućem cirkusu sa svakodnevnim predstavama u svim terminima, jedna od njih je bila posebno zanimljiva.

Na dan 17. jula 2024. godine, spektakularnim naslovima poput „Crna Gora ponovo povezana sa Italijom brodskom linijom“, obilježen je trenutak kad je brod AF Mia uplovio u barsku luku. „Mia“ će sada dva puta sedmično ploviti od Ankone do Bara, radosno je kazao važeći premijer i pomenuo kako je Crna Gora decenijama, „do prošle godine“, imala trajektnu liniju Bar-Bari, a nakon što je Barska plovidba ostala bez putničkog broda “Sveti Stefan II” u decembru 2016.  narednih šest sezona je na liniji Bar – Bari, plovio feribot „Dubrovnik“ u vlasništvu hrvatske “Jadrolinije”.

Nešto ranije, resorni ministar Radulović je bio jasan: „nije realno da uskoro Barska plovidba kupi feribot i obnovi pomorsku liniju Bar-Bari-Bar“, da Barska plovidba neće moći samostalno da plati julsku ratu i da „nije racionalno najavljivati kupovinu broda koji bi bio angažovan na međunarodnoj pomorskoj liniji Bar-Bari, koliko god da bi svi građani Bara, Crne Gore i on kao resorni ministar, to željeli“.

(Da li je onda realno za očekivati da se Crnogorska Plovidba utopi u Barsku Plovidbu ? Ili možda obratno!? Ili ništa od toga…..?)

Još u jednoj važnoj stvari je bio u pravu bivši ministar saobraćaja i pomorstva, a danas „samo“ pomorstva. Rekao je da cijena Port of Adria u Baru za lučke usluge, od 1. januara, nije dobar poslovni potez, da često povećavanje cijena tarifa za lučke usluge ugrožava, ili može ugroziti i postojeće komercijalne poslove i preusmjeravanje brodara ka drugim lukama u Jadranko-jonskoj regiji. Ali, to je sve što je mogao da uradi. Da izrazi žaljenje i da kaže kako „vlada analizira kupoprodajni ugovor zaključen sa turskom kompanijom 2013. godine, o prodaji bivših Kontejnerskih terminala Luke Bar“. Na toj analizi se i sve i završilo.

Ali, o pregovorima sa većinskim vlasnikom Port of Adria, turskom kompanijom Global Ports, o eventualnom otkupu akcija ili možda i o raskidu kupoprodajnog ugovora, tek treba biti riječi. I tu treba da pokaže ministarski stav, da pokaže autoritet države koju treba da zastupa u ovom slučaju.

„Sagledaćemo potencijalne modele koji bi mogli biti primijenjeni u cilju objedinjavanja Luke Bar, ukoliko opredjeljenje Vlade bude da je i objedinjavanje lučkog područja i upravljanje istim takođe jedna od strateških aktivnosti kojoj bi se trebalo posvetiti u narednom periodu“, saopštio je Radulović stavljajući do znanja da Vlada ima zadnju riječ.

Očigledno sa najboljim namjerama da nešto pokrene u „zarđaloj“ stvarnosti crnogorskog pomorstva, ministar Radulović kazao je i ovo: „Pokrenuću u saradnji sa Privrednom komorom (PKCG) određene aktivnosti preko Koordinacionog odbora za tranzitni saobraćaj, uz podršku predstavnika Ministarstva saobraćaja i pomorstva. Navedeni Odbor okuplja najznačajnije privredne subjekte u logističkom lancu preko Luke Bar, tako da mi je namjera da pomognemo u preusmjeravanju dijela robnih tokova preko Crne Gore, što bi dovelo ne samo do povećanja obima pretovara u Luci Bar, nego bi imalo i te kako značajan pozitivni uticaj na cjelokupnu crnogorsku privredu“.

Do danas ništa značajno od određenih aktivnosti nije viđeno, a ponekad pretjerana znatiželja oko ovakvih stvari polako ubija interesovanje javnosti.

Može biti, zašto da ne, da se javnost prijatno iznenadi nekim ozbiljnim akcijama ovog resora, uprkos svim otežavajućim okolnostima i remetilačkim faktorima koje je ovaj ministar zatekao od prvog dana na čelu ministarstva kojim rukovodi.

Naime, Radulović nije personifikacija lošeg, jer je i sam zatekao loše stanje. Ali, može biti personifikacija nade i optimizma.

Čovjek koji stalno uči i daje rezultate svoga rada javnosti na procjenu. I treba znati da je poseban izazov doći u arenu crnogorskih političkih i privrednih šizmatika, sklonih klanovima i raskolima. On je u tu arenu ušao i držao se isključivo svoga posla od početka mandata. Dalje od vrtloga i frakcija.

Kad je slika stanja ovakva kakva je, konačno, treba se pitati: čemu mogu da se nadaju brucoši sa Pomorskog fakulteta u Kotoru, tamo negdje u perspektivi, ako ih razna „nadleštva“ i tada sačekaju sa tradicionalno praznom frazeologijom, od koje zaboli glava, kao pred pokvarenom šarenom vrteškom?

Nije teško povjerovati da mnogi od njih planiraju da plove „na stranca“. Jer, kod kuće, punim gasom rade samo kockarnice, kladionice i namješteni tenderi, a stvarnu ekonomsku strategiju vodi neka nova klasa, iz debele hladovine.

Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info

Podijeli vijest:

Leave a Reply