Izvor fotografije: Shutterstock.com
U ekskluzivnom intervjuu za SAFETY4SEA, Stuart Rivers, izvršni direktor Upravnog odbora Merchant Navy Welfare Board (MNWB), koja je osnovna dobrotvorna organizacija za UK Merchant Navy and Fishing Fleets, istakao je da su povezanost, hrana i odmor i dalje od suštinskog značaja za pomorce, baš kao i za obične ljude.
Stoga je od najveće važnosti da menadžeri brodova i operateri obezbijede ova tri stuba i usvoje brojne dodatne inicijative za dobrobit pomoraca. Ove akcije neće samo unaprijediti dugoročni ugled kompanija, već će i pomorcima pružiti osjećaj vrijednosti. Pored toga, Stuart Rivers preporučuje da više zemalja razmotri mogućnost uvođenja obaveznih lučkih taksi za finansiranje dobrobiti pomoraca, kao što su to učinili Novi Zeland, Francuska, Njemačka i Rumunija. Ipak, zaključuje da je “dobrobit stvar srca, a ne novčanika” i da bi svi trebali da izraze iskrenu brigu jedni prema drugima.
Koji su ključni prioriteti na vašem dnevnom redu za narednih pet godina?
Stuart Rivers: Prioriteti MNWB-a u narednih pet godina su unapređenje standarda dobrobiti u britanskim lukama putem samoprocjene; traženje lučkih taksi kako bi se obezbijedilo održivo finansiranje usluga socijalne zaštite i povećanje dostupnosti usluga socijalne zaštite i objekata u 111 britanskih luka i preko 400 lučkih kapetanija.
Iz vaše perspektive, koji su glavni izazovi za dobrobit posade? Vidite li neke prilike ili pozitivne razvoje?
St.R.: Više nego ikada, a posebno od pandemije, finansiranje dobrobiti posade predstavlja najveći izazov. Većina pružatelja usluga socijalne zaštite na prvoj liniji, pretrpjela je gubitke tokom poslednjih nekoliko godina, a za mnoge prihodi se nisu oporavili na nivo prije pandemije. Dodatni problem je smanjenje baze volontera koji podržavaju dobrobit u lukama. Radna snaga koja pruža usluge socijalne zaštite – osoblje centara, prevoz pomoraca, posjete brodovima – velikim dijelom zavisi od volontera. Trenutno, volonteri čine 64% radne snage (u odnosu od 2 volontera na svakog plaćenog zaposlenog), ali da bi dobrobit bila održiva, ovaj odnos treba da bude bar 3:1, što znači da trenutno nedostaje skoro 150 volontera.
Koja su ključna područja dobrobiti koja zahtijevaju poboljšanje kako bi se osigurali dobri radni i životni uslovi na brodu i zašto?
St.R.: Nije iznenađujuće da su povezanost, hrana i odmor i dalje važni pomorcima. Iako bi izmjene MLC 2006 iz 2024. godine trebalo da naprave razliku, nisam uvjeren da neki vlasnici brodova neće smanjivati troškove drugdje kako bi finansirali, na primjer, pristup internetu na brodu. Pomorci imaju pravo da očekuju slične uslove rada kao i oni koji rade na kopnu.
Iz vašeg iskustva, koje su ključne lekcije koje ste naučili tokom svog vremena u industriji u vezi sa životom na brodu?
St.R.: U poslednjih deset godina naučio sam da potrebe pomoraca nisu drugačije od potreba svih ostalih ljudi. Pomorci žele samo jednakost sa onima koji rade na kopnu. Da, na moru je veoma drugačije, ali osnovne ljudske potrebe i dalje mogu da se zadovolje, a kada su na kopnu, cijene jednostavne stvari kao što su mogućnost šopinga, video poziva i opuštanja u udobnom okruženju.
Sa tranzicijom prema obnovljivim izvorima energije i promjenama tehnologije u pomorstvu, postoje li pitanja u vezi sa dobrobiti posade kojima je potrebna posebna pažnja?
St.R.: Dekarbonizacija može donijeti nove pritiske na posadu i izazove za brodarske kompanije, luke i vlade. Ali to je takođe prilika za lični razvoj onih koji rade na moru ako su spremni da investiraju u sebe.
Smatrate li da je potrebno ažuriranje regulative ili primjena najboljih praksi kako bi se dodatno unaprijedila dobrobit posade? Kako možemo ići korak dalje u promjeni percepcije pomoraca i industrije i prihvatanju zdravijeg načina života?
St.R.: MNWB bi želio da vidi široku primjenu inicijativa za dobrobit na brodu – opremanje posade da prepozna, podrži i preduzme intervencije kako bi se obezbijedilo da nijedan pomorac ne trpi sam. Kao što sam već rekao, pomorci su vrijednost, baš kao što su brod i teret vrijednosti.
Koje još promjene smatrate da pomorska industrija treba da napravi kako bi privukla više muškaraca i žena da se odluče za karijeru u pomorstvu ili unutar pomorske industrije? Kako možemo raditi na podizanju profila i vidljivosti industrije?
St.R.: Pomorska industrija dugo je bila skrivena industrija. Bez obzira na napore nekih, poslijednjih godina (čujem ponovno mantra “90% od svega…”), malo je znakova da je javna svijest (ili interes) porasla. Velika Britanija je ostrvska nacija sa visokom zavisnošću od pomorstva za svoju ekonomiju i opstanak. Ipak, ni industrija ni britanska vlada nisu uspjele da znatno povećaju profil pomorstva kao karijere.
Ako biste mogli promijeniti jednu stvar koja bi imala dubok ili trenutan uticaj na dobrobit pomorskih interesnih grupa, šta bi to bilo i zašto?
St.R.: Uvesti obavezne lučke takse za finansiranje dobrobiti pomoraca. Zemlje poput Novog Zelanda, Francuske, Njemačke i Rumunije već imaju takse za dobrobit. Druge desetine zemalja, uključujući Australiju, Kanadu i Holandiju, rade na takvim šemama i Velika Britanija zaostaje. Od svog nastanka, MLC 2006 preporučuje takse za dobrobit u lukama kao sredstvo za podršku pružanju dobrobiti.
Imate li neke projekte/planove koje biste željeli da podijelite sa interesnim grupama u industriji?
St.R.: MNWB već petnaest godina sprovodi “Vehicle Replacement Programme”. Ovaj program osigurava dostupnost prevoza u lukama kako bi se obezbijedio siguran i pouzdan prevoz unutar luke i do lokalnih usluga, poput šopinga, medicinskih usluga i slobodnog vremena.
Koja je vaša glavna poruka za interesne grupe u industriji i ljude na brodu kako biste podstakli njihovu otpornost?
St.R.: Brinite se jedni za druge. Ako svi iskreno brinemo jedni o drugima, otpornost će se izgraditi, sigurnost će se poboljšati, a dobrobit će biti stvar srca, a ne novčanika.
Izvor: Safety4Sea
