Izvor fotografije: Shutterstock.com
“Zanemarivanje Boke Kotorske i njenog istorijskog identiteta dugoročno je štetan proces u našem društvu, u kome je ona tretirana isključivo kao turistička destinacija i izvor prihoda.“
Ova važna rečenica sa važnog mjesta, nedavno je svjetlosnom brzinom stigla do takođe važnih domaćih i stranih organizacija za zaštitu kulturnog naslijeđa.
A, hoće li neko, razumnom brzinom, znatno ozbiljnije nego do sada stati u zaštitu Boke, to je „majka svih pitanja“.
I, svakako, ako neko konačno ne „potegne“ na najvišem nivou to pitanje zaštite Boke, njenih starina, kulturnih dobara, njene prirode, mora i obale, čime će uskoro da se hvale ovi što sa visine gordo ističu: „Došao je Earvin Magic Johnson u Crnu Goru“? Destrukcijom Boke, nikakav Magic više neće doći, ni uz pomoć magije.
I, ključni faktor: školstvo i opšte obrazovanje. Kako stvoriti „novog čovjeka“ koji bi morao da zna, i kad se penje bokeškim skalama, da je svaki kamen ispod njega stariji i važniji od svakodnevne propagandne demagogije o „turističkom kolaču“ i sličnim verbalnim grozotama „sa najviših mjesta“.
Ta ogromna praznina u poznavanju osnovnih činjenica o Boki Kotorskoj i čitave jadranske obale na koju Crna Gora kao mediteranska država izlazi, direktno vodi u nerazumijevanje, odsustvo brige i potpunu ignoranciju. A, posljedice su vidljive na svakom koraku: neuređena obala, deponije, beton, žice, goli zidovi i gola sila.
Gradilo se i prije pola vijeka, ali sa mjerom. U sred ljetne sezone, na 15.000 stanovnika jedne od tri bokeške opštine, bilo je 30.000 Njemaca, Engleza, Švajcaraca, Holanđana, Francuza, Belgijanaca i Italijana (kad krene njihov kolektivni „Feragosto“). A, nije bilo „rizorta“, „menadžera“ i elektronskih booking-a.
I svi su ljetovali u takozvanim „državnim“ hotelima ili kampovali po pristojnim cijenama. U ljetnoj sezoni i bager je odmarao.
Ali, tada još nisu bili na okupu gospoda Tajkun, Investitor i Strateški partner.
Svi razlozi da se Boka i Crna Gora „resetuju“ prosvetno, kulturološki i etički, i dalje postoje. Ni najbolji jedrenjak neće da krene dok se jedra ne rašire i dok nema vjetra. Kad je „bonaca“, svi čekaju i sve miruje. Zato je građanstvu CG potrebno na pravi način predstaviti šta zapravo imaju. I to najprije preko obrazovanja.
Eto, šta bi bolje bilo nego da se današnja omladina upozna sa portretima čuvenih bokeških pomoraca, i to kroz redovan program nastave u osnovnim i srednjim školama. Fino je što njihovi portreti krase kotorski i peraštanski muzej, ali, bilo bi neophodno da ta velika imena i njihova djela dobiju svoje mjesto i u obrazovnom sistemu.
Zašto školska omladina danas ne bi učila makar i osnovne činjenice o velikim poduhvatima bokeških pomoraca?
Skoro 300 kilometara jadranske obale na koju izlazi Crna Gora (a, mnogim zemljama bi ta obala bila „dar sa nebesa“ kad bi je imali!), zaslužuje potpuno posvećenje čitave države i potpunu promjenu odnosa prema moru, pomorskoj tradiciji i mediteranskoj kulturi, prihvatanje i učenje a ne estradizaciju i devastaciju.
Dovoljno bi za početak bilo da dolazećim generacijama „prosvjetne vlasti“ ukažu na egzistencijalnu važnost mora, i to na primjerima iz prošlosti, kako se spajalo lijepo i korisno pod nebom Mediterana. To bi već bio epohalni korak naprijed.
Boka se ne podrazumijeva kao ni ostatak jadranske obale koji pripada Crnoj Gori.
Jer, da bi se živjelo od mora, treba živjeti za more. Tu jednostavnu ali važnu definiciju treba takođe učiti u školama. A, ne bi loše bilo da je ponavljaju kao mantru i „nadležni“.
Na činjenice o velikoj pomorskoj tradiciji Boke i važnim istorijskim ličnostima ovoga dijela svijeta, treba stalno podsjećati. Ne samo u obrazovanju budućih pomoraca, nego i kao dio opšteg obrazovanja. Jer, u pitanju su velikani koji su uticali na tokove svjetske istorije od XVII pa sve do XX vijeka.
Današnja digitalna civilizacija u kojoj sve izgleda kao da svijet nije ni postojao prije Google, nudi obilje informacija „u rasutom stanju“. Pomorska struka danas traži sistematizovane informacije, traži kombinaciju znanja tradicionalnih vještina i vladanja naprednim tehnologijama.
Odatle u novo doba treba početi: obrazovanjem, kulturom, poštovanjem naslijeđa. Tada neće biti potrebe za odlaskom omladine „u bijeli svijet“, nego će taj svijet, više i češće, tokom sva četiri godišnja doba, dolaziti u Boku i Crnu Goru. To nije utopija, nego stvar dugoročnog plana i ozbiljnog rada.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
