Izvor fotografije: Shutterstock.com
Nakon svemirske trke šezdesetih godina, koja je kulminirala američkim slijetanjem na Mjesec, logičan naredni korak u istraživanju svemira činilo se slanje ljudi na Mars.
Pedeset pet godina kasnije, to se još nije dogodilo, i to sa razlogom. Slanje ljudi na Mars biće izuzetno složen poduhvat.
Hipotetička misija na Mars suočiće se sa brojnim konvencionalnim izazovima. Među njima je pitanje kako astronautima obezbijediti prostor u kojem mogu disati – da li bi morali nositi sve potrebne materijale sa sobom ili bi se takva baza morala izgraditi prije njihovog dolaska?
Hrana i voda su takođe ključni faktori. Zalihe bi morale biti dovoljne da astronautima omoguće bezbjedan i dugotrajan boravak.
Zahvaljujući decenijama istraživanja na Međunarodnoj svemirskoj stanici, danas znamo da mikrogravitacija značajno utiče na ljudski organizam.
Na primjer, osobe koje su duže vrijeme izložene mikrogravitaciji mogu imati probleme sa vidom i gubitkom mišićne mase. Ipak, to je samo početak – tek počinjemo da shvatamo kako svemirska radijacija može fizički uticati na ljudsko tijelo.
Iako može zvučati kao nešto iz stripova Marvela, svemirska radijacija je potpuno stvarna i izuzetno opasna.
Ova radijacija potiče iz dva glavna izvora – Sunca i kosmičkih zraka. Sunčeva radijacija dolazi iz solarnih oluja, dok kosmički zraci potiču iz umirućih zvijezda udaljenih milijardama kilometara. Naučnici još ne razumiju u potpunosti kako ovi zraci djeluju na ljudsko tijelo, ali postoje vodeće teorije. Stručnjaci vjeruju da svemirska radijacija povećava rizik od raka, utiče na centralni nervni sistem i može ozbiljno narušiti imuni sistem.
Zaštita astronauta od radijacije mogla bi biti ključni faktor u omogućavanju prve ljudske misije na Mars.
Svemirska radijacija trenutno predstavlja najveću prepreku za misiju sa posadom na Mars. NASA-ine kalkulacije pokazuju da bi astronauti na ovom putovanju mogli biti izloženi više od jednog siverta radijacije.
Ovo je iznad prihvatljive granice za doživotnu izloženost astronauta, a najveća opasnost prijeti im tokom samog putovanja, budući da atmosfera Marsa može pružiti samo ograničenu zaštitu.
Uprkos opasnostima svemirske radijacije, interesovanje za istraživanje Marsa i dalje je veliko. NASA istražuje načine da smanji rizik od radijacije, a jedna od tehnologija koja se razmatra jeste nuklearna propulzija. Ova tehnologija bi mogla ubrzati putovanje do Marsa i time smanjiti vrijeme izloženosti astronauta radijaciji.
Međutim, i ova metoda nosi svoje rizike. Ako bi nešto pošlo po zlu tokom lansiranja, radioaktivni materijal bi mogao biti raspršen u Zemljinoj atmosferi, što bi predstavljalo ozbiljan ekološki problem.
Dok naučnici i inženjeri rade na rješenjima, jasno je da će slanje ljudi na Mars ostati jedan od najkompleksnijih poduhvata u istoriji istraživanja svemira.
Izvor: Greek Reporter
