Izvor fotografije: hapag-lloyd.com
Kapetan Saša Giljača iz Crne Gore, u Hapag-Lloyd-u je već tri i po godine u ranku kapetana. U ovom intervjuu dijeli svoja iskustva o prelasku u kompaniju nakon mnogo godina rada u drugim brodarskim kompanijama, kao i zašto je izabrao dječju sobu svoje djece kao savršeno mjesto za intervju za posao.
Pomorska tradicija u Crnoj Gori je duboko ukorijenjena. „Gotovo svaka porodica ovdje ima rođake u pomorstvu,“ kaže Kapetan Giljača. „Za nas, to je bio moj djed. Nažalost, preminuo je prije nego što sam se rodio. Kasnije, kad sam pošao na more, zapravo sam upoznao pomorce koji su ga poznavali i imali samo riječi hvale za njega, što me mnogo dirnulo,“ s osmijehom reflektuje četrdesetogodišnjak. Plovi za Hapag-Lloyd kao kapetan već tri i po godine. „Brodarske kompanije za koje sam ranije plovio bile su sasvim u redu – nemam na šta da se požalim. Ali, u Hapag-Lloyd-u, standardi su nadmašeni u svakom pogledu,“ primjećuje kapetan. „Profesionalni razvoj, online kursevi, video forumi i obuke na brodu. Nikada prije nisam to doživio. Hrana je takođe puno bolja, a svi pomorci ovdje su odlično zbrinuti.“
Na pitanje o svom prvom brodu kao mladi pomorac, Kapetan Giljača ga se rado prisjeća. „To je bio ‘MOL Golden Wattle’, brod japanske kompanije Mitsui O.S.K Lines. Tek sam završio nautičku obuku. Sanjao sam da postanem profesionalni fudbaler, ali povreda je prekinula taj put, pa sam se okrenuo moru. U 2004. godini, ukrcao sam se na avion za Singapur, spreman da započnem svoju karijeru.“ Odlazak iz malog lučkog grada Kotora u metropolu sa oko 5,7 miliona stanovnika bio je velika avantura za tada dvadesetdvogodišnjaka. „A nisam imao pojma o pomorstvu.“ kaže Kapetan Giljača. „Srećom, pored mene u avionu sjedio je kadet koji je već bio na putovanju i koji me dobro pripremio,“ prisjeća se. ‘MOL Golden Wattle’ plovio je između Singapura, Malezije i Australije. „Adelaide, Melbourne, Perth – Australija je kao san! Ljudi su opušteni, ljubazni i čini se da žive bez stresa. To je način života iz kojeg svi možemo nešto naučiti.“
Uprkos svom opuštenom stavu, karijera Kapetana Giljače bila je obilježena ambicijom. „Nakon godinu dana u Mitsui-u, prijavio sam se za izraelsku brodarsku kompaniju. Prijatelji su me upozorili da će proces regrutacije biti težak, ali je prošao glatko. Dobio sam poziv dok sam još bio na putu kući, i za dvije sedmice bio sam na brodu ‘Zim Jamaica’.“ Smije se dok se prisjeća kako su ga tokom procesa sertifikovanja zvaničnici zamijenili kao da je prvi oficir. „Odgovorio sam sve tačno, a oni su mi u nevjerici uručili sertifikat, govoreći: ‘Mislili smo da si treći oficir!’ Tako da sam na toj poziciji i završio.“ Nedugo zatim, prijavio se i za Mediterranean Shipping Company (MSC), a do 2007. već je radio tamo. „Tada je počeo moj brzi napredak. Nakon samo jednog putovanja, postao sam drugi oficir. Četiri putovanja kasnije, bio sam prvi oficir, a za šest putovanja postao sam kapetan sa 33 godine.“
Njegovo prvo putovanje kao kapetan bilo je pravi test. „Napustili smo luku u Seatle-u na putu ka Oukland-u kada se vrijeme pogoršalo. Promovisan sam na manji brod, 5.600 TEU, i nije imao stabilnost na koju sam bio naviknut na veća plovila. Dan i po smo plovili kroz teške vode, krećući se cik-cak kako bismo izbjegli talase koji su dolazili s obale. To je bio moj pravi test.“
Kapetan Giljača je proveo 12 godina u MSC-u, stičući dragocjeno iskustvo. „Naučio sam sve što jedan pomorac treba da zna,“ kaže on. U 2019. godini, dok je pretraživao internet, pronašao je oglas za posao u UASC-u (sada dijelu Hapag-Lloyd-a). Prijavio se i pozvan je na intervju. U tom trenutku bio je kod kuće i, tražeći mirno mjesto, zaključao se u sobu svog sina. „Sledećeg dana dobio sam email za drugi intervju. Nisam znao šta da očekujem. Onda, u drugom intervjuu, upoznao sam Friedrich-Jan Akkermann-a iz Hapag-Lloyd-a, koji mi je ublažio nervozu rekavši: ‘Ne brini. Ako nas vidiš, to znači da si zapravo već uspio.’ Posle toga je sve bilo opuštenije. Naravno, morao sam se ponovo predstaviti, ali sve je bilo mnogo opuštenije. ‘Dobio si licencu u Baru?’ upitao me je Akkermann s osmijehom. Bar je ime grada gdje mi je izdat sertifikat – samo se šalio.“
Sada, kada je postao dio Hapag-Lloyd-a, Kapetan Giljača je obavio mnoge zadatke, uključujući i suočavanje sa izazovima tokom pandemije COVID-19, uključujući kašnjenja sa brodom “Umm Salal” tokom šestomjesečnog putovanja. Uprkos poteškoćama, pronašao je načine da podigne moral posade. „Ponovo smo počeli organizovati roštilje, što se neko vrijeme nije radilo. Moji roditelji vode restoran sa roštiljem kod kuće, i podijelio sam recept za svoje burgere s našim kuvarom. Sada roštiljamo najmanje jednom mjesečno.“
Kada nije na dužnosti, Kapetan Giljača uživa u igranju košarke sa posadom ili u video igrama. Održava kondiciju redovnim kardio treninzima. Ono što ga najviše impresionira u Hapag-Lloyd-u je drugarstvo. „Postoji međusobno poštovanje, bez obzira na čin ili nacionalnost. Bilo na moru ili na kopnu, svi paze jedni na druge. Za mene, to je najvažnija stvar – biti tu za svoju posadu kad god im zatrebam.“
Izvor: hapag-lloyd.com
