Izvor fotografije: Shutterstock.com
Badnji dan, uoči Božića, kada se slavi rođenje Isusa Hrista, prema svim relevantnim istraživanjima, nastao je kao spoj hrišćanske i paganske tradicije. Među slovenskim narodima povezan je sa staroslovenskim božanstvom, Svevidom (dakle: sunce, vatra, plodnost).
I, kao kod ostalih hrišćana, hrastovo drvo, Badnjak, simbol je novog života i nade, a na Badnji dan, kad je bdenje i kada se čeka dolazak Božića, najradosnijeg hrišćanskog praznika, njeguje se tradicionalni porodični i ognjišni kult, izražava zahvalnost Bogu i prirodi i traži mir, ljubav i sreća.
Rođenje Isusa Hrista, uvijek je prilika za podsjećanje na put kojim je krenuo i žrtvu koju je dao šireći hrišćanstvo, nakon toga dokazavši čitavom svijetu, vaskrsnućem, da vječni život postoji i da je strah neopravdan.
Više od dvije hiljade godina, niko nije osporio činjenicu da je božja promisao toliko velika da je „nedokučiva“, jer je na djelu vidljiva. Slavni holivudski glumac Tom Hanks, inače direktni potomak Abraham Lincoln-a (po očevoj liniji), prešao je u pravoslavlje i slavi pravoslavni Božić uvijek uz jedno jednostavno objašnjenje: “Mislim da je pravoslavlje moje duhovno nasljeđe a rođenje Hristovo duhovna prekretnica čovječanstva“.
Narod u Crnoj Gori, generacijama, skoro hiljadu godina, stoji između kamena, neba i mora, na istom prostoru gdje ga je sila nebeska postavila, i slavi rođenje Hristovo kako ga je uvijek slavio, na zemlji gdje su iskušenja velika a odgovornost još veća.
„Sačuvaj me Bože vedroga Božića i kišnoga Đurđevdana“, govorili su nekad. I dan je od Božića sve duži („Koliko kokot preko praga skoči, za toliko će dan biti duži“, tvrdile su mudre, pređašnje generacije).
Živjelo se vijekovima od Božića do Božića, uvijek sa vjerom u bolja vremena i nove početke.
Poslednji crnogorski kralj Nikola Petrovića, neposredno uoči Balkanskih ratova, došao je u Boku nenajavljeno, da čestita Božić nekim domaćim pomorcima, pa je zatekao prazan brod na kome se nadao da će ih zateći, jer su svi bili kod rodbine ili prijatelja da slave rođenje Hristovo. Kažu poznavaoci ove anegdote, da je crnogorski kralj naložio badnjak u kotorskoj luci i rekao pratiocima da ih ne obavještavaju o njegovom dolasku: „Neka slave, uz božju pomoć, ne kvarite im Božić!“
Poslije više decenija iskustva, jedan domaći, iskusni pomorac (D.Đ.), govori kako izgleda „Božić sa sedam kora“, tačnije, kad pomorac slavi Božić na moru, daleko od rodbine i onih sa kojima bi na taj praznik trebao biti: „…Ne mora značiti da su na brodu na kome si, svi vjernici ili hrišćani. To je tamo često multinacionalno, neki nisu nikada ni čuli za Božić, tako da ima puno puta kada ga ti slaviš sam sebi u glavi. Prihvatiš to kako je i treba ostati jak u glavi u to vrijeme, i tako prođe Božić, prođe Nova godina. Znaš zašto si tamo i da kada se vratiš da te čekaju tvoji, živi i zdravi, a svaki dan je sa njima Božić, na kraju.
Sam sebi staviš u glavu da je to neki drugi dan, ali si daleko od kuće i razmišljaš kako je i šta ima tamo. Još ako je nemirno more, onda nije Božić nego razmišljaš o porodici, djeci, o svemu. Da je lijepo? Nije, praviš se, sam sebi govoriš, lažeš da ti je dobro, ali ti nije dobro. Bio sam kući najviše pet Božića, nisam više od toga“.
Jedan drugi bokeljski pomorac (G.B.), tri puta je Božić dočekao na morima i okeanima. Poslednji put je njegova kompletna posada bila iz jedne afričke zemlje. Ipak, objasnio im je šta slavi, neki od njih su bili hrišćani, razumjeli su šta slavi.
Pravoslavni Božić u Crnoj Gori je jedan od najvažnijih i najradosnijih praznika u godini. Vijekovima se obilježavao bogatim običajima i ritualima, koji se prenose sa generacije na generaciju. Među njima ima poznatih i manje poznatih običaja. Recimo, badnjak se u nekim krajevima Crne Gore nije nalagao već se stavljao u ugao sobe i čuvao do sledećeg Božića. Česnica, okrugli hljeb koji se mijesi i peče za Božić, lomi se na onoliko dijelova koliko ima članova porodice, jedan dio se ostavlja za kuću, jedan za badnjak, a jedan za siromašne. Pečenica se tradicionalno siječe na tanke komade i služi sa česnicom, kiselim kupusom, suvim šljivama i drugim prilozima. A, položajnik, osoba koja prva uđe u kuću na Božićni dan, uzima grančicu badnjaka i potpaljuje vatru na ognjištu, i kaže: “Koliko varnica, toliko srećica, zdravlja i veselja”.
Međutim, običaj koji postoji od rođenje Hrista, kada se kaže „Hristos se rodi!“, zapravo je momenat koji opisuje jevanđelista Luka i bilježi anđeosku poruku pastirima:
“Ne bojte se“, reče im anđeo, “jer vam donosim radosnu vijest koja će veoma obradovati čitav svijet: danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj – Hrist (Hristos).”
Od tada se čestita na Božić: „Hristos se rodi!“. I u Crnoj Gori i u čitavom pravoslavnom svijetu. “Hristos se rodi!” zapravo je objava radosne vesti da je Spasitelj svijeta rođen i da vjera u Njegovo djelo spašava one koji u Njega vjeruju. Biblija kaže: “Da, Bog je tako volio. svijet da je dao svoga jedino rođenog Sina da ko god u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Jovan 3,16).
Laici se često pitaju: zbog čega je Hrist (Hristos) Spasitelj, Gospod? Zbog čega je njegovo rođenje radosna vijest? Jer, kažu, od pada prvog čovjeka u grijeh (tj. neposlušnost Bogu), smrt i beznađe haraju našim svijetom.
Ali, Bog je u Starom zavetu vjernicima obećao da će bez obzira na ljudsku neposlušnost poslati Spasitelja, koji će ljude osloboditi robovanja grijehu i smrti. Zapravo, ovaj Spasitelj biće sam utjelotvoreni Gospod Bog. Obećani Spasitelj čije su rođenje te večeri anđeli nagovjestili bio je – Isus. Vjernici danas znaju da je čovjeku dato mnogo izbora, ali da je Bog dao porodicu kao spasenje od iskušenja.
Vijekovima ranije i danas, pravoslavni Božić u Crnoj Gori spaja porodicu, prijatelje i komšije. Na ovaj dan se ljudi raduju, vesele i pokazuju ljubav i mir, sjećaju se prošlosti, slave sadašnjost i nadaju se boljoj budućnosti. Jer, to je dan kada se slavi rođenje Isusa Hrista, onoga koji je donio spasenje svijetu, dokazavši moć vječnog života.
Kako je krenuo iz Vitlejema, već dvije hiljade godina pomaže ubogima i slabima da se isprave, uplašenima da se ohrabre i porobljenima da ustanu. Crnoj Gori i Crnogorcima, moć ove vjere dala je snagu i volju kroz svoju burnu istoriju, da sačuvaju i sebe i svoje potomke na jednom malom, vrlo izazovnom ali i inspirativnom području, gdje su iskušenja velika a darovi prirode još veći.
Zašto se Božiću raduje i onaj što plovi morima i onaj što živi na planini, i onaj na jugu Afrike ili u Sibiru, na Dalekom istoku? I to je odmah jasno ako se zna da je Isusova misija bila da ljude uči o Božjem kraljevstvu, da čudotvornim izlječenjima i drugim čudima pokaže silu Božjeg kraljevstva, i da naposlijetku sebe na krstu preda kao žrtvu i primi pravednu kaznu svih grešnika – grešnika kao što smo svi mi.
Platio je kaznu za svakoga, a sam nije počinio nikakav grijeh dok je hodao prašnjavim putevima rimske provincije. I ono najvažnije: Isus nije ostao u grobu. Poslije tri dana je uskrsnuo i pobjedio smrt, posljednjeg neprijatelja, a potom se vratio na nebo. To je bila radosna vijest! Onima koji u Njega vjeruju, obećano je uskrsnuće pri njegovom budućem Drugom dolasku.
Zvanična nauka danas vjeruje da je Drugi dolazak samo drugo ime za ono što će oni (naučnici) učiniti da pronađu eliksir vječnog života. Svako na svoj način može slobodno da vjeruje u takvu mogućnost. Ali, samo je Isus iz Nazareta pokazao put. I taj put još nijedna nauka nije osporila. Naprotiv, nakon dvije hiljade godina i više, Hristova „konverzija“ u vječni život opstajava i nudi nadu svakom biću na zemlji.
Zato je Božić dan radosti, a u slavu Hristovog rođenja na Badnji dan, govorilo se Crnom Gorom nekad, a govori ponegdje i danas ovako:
„Sveto drvo Badnjeg jutra što Vam danas kuću krasi, nek donese svaku sreću i od svake muke spasi. I što dragi Bog nam reče Srećan Badnji dan i Badnje veče“.
Autor: Nikola Vlahović, pomorstvo.info
