Izvor fotografije: Shutterstock.com
Ribarstvo je hljeb s deset kora. Uza sve standardne izazove kao što su neizvjesnost ulova, uticaj vremenskih (ne)prilika i fizička zahtjevnost, ribari su danas suočeni i s nedostatkom radne snage, ali i s morem administracije. Opterećeni su velikom količinom propisa i digitalizacijom, kao i ograničenim brojem povlastica i velikim troškovima za održavanje flote.
O svemu tome govorilo se na nedavno održanom 28. Susretu ribara Hrvatske obrtničke komore u Novalji, a zaključci koji se upućuju nadležnim tijelima na postupanje odnose se na bržu administrativnu obradu svih zahtjeva i isplatu mjera i potpora u ribarstvu, rasterećenje administrativnih obaveza u ribarskoj djelatnosti ponajviše uslijed nametnute digitalizacije u obliku obaveze elektronskog dostavljanja podataka, nastavak sprovođenja mjera i aktivnosti usmjerenih na smanjenje šteta uzrokovanih predacijom orade u školjkarstvu te brže rješavanje problematike iskrcajnih mjesta za autorizovana plovila koja obavljaju privredni ribolov na moru.
Stjepan Nedoklan, predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore, ističe kako se bore s velikim brojem izazova te da su entuzijazam i tvrdoglavost ono što drži ribara uz more.
“Ribarska djelatnost je izuzetno teška zbog neizvjesnosti ulova, uticaja vremenskih prilika koje su sve nepredvidljivije i fizičke zahtjevnosti, a postaje sve teža s novim opterećenjima, nedostatkom radne snage i klimatskim promjenama. Dodatno, more je toplije i slanije, ribara i ribarskog fonda je sve manje. Uz klimatske promjene i promjene u moru dolazi i do promjena u vrstama ribe – stare, domaće polako nestaju, a nove, invazivne se pojavljuju”, govori Nedoklan i dodaje kako ih, uz sve navedeno vezano za specifičnost ribarske djelatnosti, pogađa i nedostatak radne snage i nedostatak mladih, uz sve veću starosnu dob ribara, dok mladi češće biraju unosnije i lakše djelatnosti.
No, ističe predsjednik Ceha, zajedno s nadležnima kontinuirano rade na unapređenju uslova za obavljanje ribarske djelatnosti; posljednji rezultat je 64 miliona eura koje je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, u dijalogu s njima, obezbijedilo za ribarstvo u naredne tri godine.
Ipak, zahtjev za bržom administrativnom obradom svih zahtjeva i isplatom mjera i potpora u ribarstvu zaključak je koji se ponavlja i ove godine. Naime, u proteklih godinu dana nije došlo do promjena u ovom segmentu, što bi ribarima uveliko značilo.
“Kontinuirano komuniciramo s nadležnima o tome, ali s obzirom na kapacitete kojim raspolažu i slanje pitanja Evropskoj komisiji od strane ribara, ne mogu ubrzati obradu i isplatu. Ne sumnjamo u njihovu volju i želju, ali nama svakako trebaju rješenja. Zahtjevi koje smo predali u decembru prošle godine još su u obradi; većina rješenja o odobravanju nije stigla, a kada stignu, moramo podnijeti još i zahtjev za isplatu. Tako da ni ne znamo koliko će sve to trajati i kako će dobavljači reagovati, s obzirom na to da je sve poskupjelo. Na ovaj način je nemoguće planirati poslovanje, a kamoli biti održiv”, objašnjava Nedoklan.
Uz to, Nedoklan naglašava da im je zaista potrebno rasterećenje administrativnih obaveza – više su u papirima i dostavljanju izvještaja i podataka nego na moru. Starijim ribarima, kojih je većina, obaveza elektronskog dostavljanja podataka teško pada jer nijesu vični tehnologiji, pa im često pomažu supruge i djeca.
“Rasterećenje administrativnih obaveza može se postići smanjenjem broja jedinstvenih obrazaca, ukidanjem duplirane prijave istih podataka u različitim sistemima ili uvođenjem jedinstvenog centralizovanog portala koji bi povezivao sve potrebne podatke i izvještaje”, predlaže Nedoklan.
Potrebno je i više iskrcajnih mjesta za autorizovana plovila koja obavljaju privredni ribolov na moru – na pravim lokacijama i adekvatno opremljena. Više puta su slali prijedloge i pokušavali dogovoriti rješenja, ali prepreka je to što iskrcajna mjesta moraju ispuniti veliki broj uslova: pristup cestovnoj mreži, pristup moru, pogotovo ljeti kada je veliki broj plovila, oprema za vaganje itd., što često nedostaje.
“U kontaktu smo s nadležnim Ministarstvom mora, saobraćaja i infrastrukture, ali cijeli postupak traje dugo i potrebno ga je ubrzati. Imamo sredstva iz EU fondova pomoću kojih bismo mogli urediti iskrcajna mjesta; neka su već uređena, ali ima još puno prostora za napredak”, kazuje Nedoklan.
Srećom, ne manjka ni ljubavi ni entuzijazma, premda mladi u većoj mjeri biraju atraktivnije i profitabilnije djelatnosti.
“U budućnosti će sve jači naglasak biti na očuvanju resursa, a veoma će važna biti EU sredstva za ulaganja. Nadamo se ubrzanju obrade i isplate EU sredstava i generalnom rasterećenju ribarstva. Svakako je potrebno osmisliti način da se mladi privuku ribarstvu – to bi izliječilo mnogo naših boljki”, zaključuje predsjednik Ceha.
“Treba zaista voljeti ovaj posao, koji je mnogo više od posla – to je način života. Ko ga zavoli, rijetko odustane, a u njemu učestvuju čitave porodice. Takođe, nema nikakvih garancija – mnogo toga zavisi od sreće. Uz to, broj povlastica (dozvola za ribolov) ograničen je, pa novi ribar može dobiti povlasticu samo ako mu je postojeći ribar prenese. Ipak, interes postoji – javlja se određeni broj novih ljudi koji vide čar ovog lijepog i posebnog zanimanja”, ističe Nedoklan.
Ipak, strani radnici su već neko vrijeme nužnost u čitavom privrednom sistemu, pa i u ribarstvu. Radna snaga je ključna za opstanak obrta, pa sve veći broj ribara zapošljava strane radnike.
Na koncu, budućnost je teško prognozirati – jedino je sigurno da će biti izazovna.
Izvor: novilist.hr
