Izvor fotografije: RCUD
Dok nadležni odlažu usvajanje zakona koji bi uredio oblast ronjenja u Crnoj Gori, neobučeni ronioci se sve češće bave opasnim podvodnim građevinskim radovima.
Ronjenje se u Crnoj Gori sprovodi bez ikakve kontrole državnih organa, jer ronilačke aktivnosti još uvijek nijesu regulisane crnogorskim zakonodavstvom, tvrde sagovornici BIRN-a.
Oblast ronjenja je do januara 2013. godine bila regulisana Uredbom o vršenju podvodnih aktivnosti u vodama Republike Crne Gore, kada je Ustavni sud Crne Gore proglasio neustavnom jer je donijeta na osnovu Zakona o nadzoru državne granice, koji se odnosio na državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.
Pitanje nadzora državne granice je u novembru 2009. uređeno Zakonom o graničnoj kontroli, ali Ministarstvo unutrašnjih poslova u zakon nije unijelo odredbe koje se odnose na nadzor podvodnih aktivnosti.
Iz Regionalnog ronilačkog centra za podvodno deminiranje i obuku ronilaca u Bijeloj (RCUD) tvrde da se više od decenije ronjenje u vodama Crne Gore sprovodi bez kontrole.
Sagovornik BIRN-a, koji nije želio da mu se identitet objavi javnosti, kazao je da se u Crnoj Gori sportski ronioci sve češće angažuju na poslovima komercijalnog ronjenja, iako za to nemaju potrebne sertifikate.
On tvrdi da građevinske firme za podvodne radove angažuju sportske ronioce jer su im honorari niži od onih koji se time profesionalno bave.
Prema navodima sagovornika BIRN-a to u praksi znači da se na tendere za hidrograđevinske radove javljaju građevinske firme koje ne moraju da zadovolje nikakav dodatni kriterijum u pogledu bezbjednosti ronilaca.
Na taj način se ugrožava bezbjednost ronilaca, jer se ne radi o profesionalcima.
“Međunarodna praksa je da kompanije koje konkurišu za ovakav posao moraju imati zaposlenog komercijalnog ronioca koji jedini može obavljati takve radove”, kazao je sagovornik BIRN-a.
Prema zvanično dostupnim podacima ronilačkih klubova u Crnoj Gori PADI Open Water Diver licenca za sportskog ronioca može se dobiti nakon kursa koji košta od 230 do 350 eura.
Dvodnevni kurs podrazumijeva teorijsku obuku, vježbe u bazenu i četiri zarona u more, nakon čega polaznik dobija sertifikat za ronjenje do 30 metara dubine.
Za razliku od sportskog, komercijalno ronjenje zahtijeva znatno bolju obučenost, skuplju opremu kao i međunarodno priznate sertifikate.
Obuka za komercijalnog ronioca traje od četiri do sedam mjeseci, nakon čega su polaznici specijalizovani za rad na dubinama do 50 metara.
Predsjednik Ronilačkog saveza Crne Gore Dušan Jovović upozorava da u Crnoj Gori ima slučajeva da se sportski ronioci angažuju za podvodne radove, ali da nema reakcije državnih organa jer oblast ronjenja nije zakonski uređena.
Iz Regionalnog centra za podvodno deminiranje i obuku ronilaca pojašnjavaju da nemaju ovlašćenje za izdavanje dozvola za komercijalno ronjenje, jer u Crnoj Gori ne postoji propis koji reguliše izdavanje takvih dozvola.
Prema podacima Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama dostavljenim BIRN-u od januara 2016. godine u Crnoj Gori su zabilježena tri smrtna slučaja u kojima su stradali sportski ronioci dok je jedan ronilac stradao tokom komercijalnog ronjenja.
Iz Uprave pomorske sigurnosti kazali su BIRN-u da im zakonska regulativa ne omogućava inspekcijski nadzor nad plovnim objektima kao ni kontrolu opreme i dozvola za ronjenje.
Iz Inspekcije sigurnosti pomorske plovidbe Bar i Kotor i Sektora granične policije nisu odgovarali na pitanja BIRN-a.
Uredbom o vršenju podvodnih aktivnosti u vodama Republike Crne Gore koja je važila do 2013. godine, bilo je definisano da za podvodne radove može biti registrovana firma sa najmanje jednim zaposlenim instruktorom ronjenja koji posjeduje sertifikat međunarodno priznate ustanove.
I u radnoj verziji zakona o ronjenju koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) predložilo u novembru 2014. bilo je predviđeno da se komercijalnim ronjenjem mogu baviti profesionalni ronioci kao i privredna društva registrovana za obavljanje radova pod vodom i koja imaju zaposlenog profesionalnog ronioca.
Taj predlog zakona povučen je nakon negodovanja ronilačkih klubova i dijela civilnog sektora, koji su upozoravali da predlog MUP-a sputava razvoj turizma jer nalaže svim organizatorima ronjenja da to najave RCUD-u najmanje sedam dana prije zarona.
MUP je u februaru 2014. godine odlučio da povuče predlog i napiše potpuno novi zakon, čiji je nacrt završen u februaru 2019. godine.
Tim predlogom zakona predviđeno je da posebna Vladina komisija izdaje odobrenja za ronilačke aktivnosti, dok je inspektorima i ovlašćenim policijskim službenicima omogućeno da oduzimaju odobrenja roniocima koji ne poštuju procedure.
Iz Vlade nisu odgovorili BIRN-u kada bi predlog zakona mogao biti usvojen.
Jovović smatra da Vlada Crne Gore treba da utvrdi nacrt Zakona o ronjenju ili posebnu uredbu kako bi se uvela pravila u toj oblasti.
“U našem moru može da roni ko hoće a da se nikome ne prijavljuje”, kazao je Jovović.
Izvor: BIRN
