Izvor fotografije: Selar
Novi brod kompanije Selar dužine 70 metara koristi solarnu i energiju vjetra, sa samo 19 kabina za 38 gostiju. Mogao bi zaploviti Arktikom do 2026. godine.
Dok traje trka za izgradnju kruzera sa nultom emisijom ugljen-dioksida, činilo se da je trenutak kada će takav brod isploviti još daleko: “Sea Zero” kompanije Hurtigruten je plan za krstarenja bez emisija duž norveške obale do 2030. godine, iste godine kada Ponant planira da pokrene transatlantski jedrenjak bez emisije stakleničkih gasova tokom plovidbe ili u luci.
Iznenada se na sceni pojavio novi igrač—i spreman je da zaplovi već 2026. godine.
Francuska kompanija za polarne ekspedicije Selar gradi ono što naziva jedrilicom “blizu nulte emisije”, pokretanom prirodnim izvorima. Još neimenovani brod trenutno se gradi u brodogradilištu CNOI (Chantier Naval de l’Ocean Indien) na Mauritius-u i oslanjaće se na sunce i vjetar za navigaciju arktičkim vodama. Iznad nadgrađa nalazi se pet čvrstih jedara prekrivenih solarnim panelima površine 1.800 kvadratnih metara.
Sa dužinom od 70 metara, brod je dizajniran za do 36 putnika u 19 kabina. Ekspedicije, poput sedmodnevnog prvog putovanja “Ronjenje sa orkama u Norveškoj” u novembru 2026. godine, neće imati fiksne itinerere kako bi podstakle ono što kompanija naziva “spontanim avanturama”, odnosno plovidbe koje se prilagođavaju životinjskom svijetu i vremenskim uslovima na svakom putovanju.
Suosnivač i izvršni direktor Selar-a, Sophie Galvagnon, rekla je za Robb Report da očekuje da će brod moći da koristi sunčevu i energiju vjetra 90 odsto vremena, dok će preostalih 10 odsto biti pokriveno sa dva rezervna motora koji rade na HVO.).
Galvagnon, koja je sa 26 godina postala najmlađa žena koja je komandovala brodom za polarnu ekspediciju, pokretačka je snaga iza projekta, zajedno sa francuskim preduzetnicima Julia Bijaoui i Quentin Vacher. Strastvena prema Arktiku, dijelu svijeta gdje se, kako kaže, osjeća više kao kod kuće nego u svojoj rodnoj Francuskoj, počela je da osjeća teret krstarenja u regionu na zagađujućim brodovima. “Shvatila sam da nije u redu osjećati krivicu zbog uništavanja mjesta koje najviše volim na svijetu,” kaže ona. “Bila sam uvjerena da postoji alternativa.”
Umjesto da gradi brod sa nultom emisijom koji može stići do svih krajeva svijeta, Selar je zamislio plovilo prilagođeno jednoj određenoj regiji, u ovom slučaju Arktiku. Zbog toga jedra nisu napravljena za atlantske prelaske, već su posebno dizajnirana za destinacije poput Svalbard-a.
“Zbog klime, morali smo da dizajniramo jedra koja su robusna, ali i jednostavna za upravljanje, jer se vrijeme može brzo promijeniti i moramo biti u mogućnosti da brzo reagujemo,” objašnjava ona. “Takođe smo morali da iskoristimo energiju sunca, posebno tokom šest mjeseci kada je prisutno 24 sata dnevno.”.
Unutrašnjost je minimalistička, sa održivim materijalima u prvom planu. Među luksuznim sadržajima, uključujući restoran, biblioteku i saunu na zelenu energiju, nalazi se i naučna laboratorija; naučnici će biti među gostima pozvanim na brod.
Jednostavnost onoga što Selar namjerava da postigne iznenadila je čak i Galvagnon. “Kada smo prvi put pronašli rješenje, pomislila sam da je toliko jednostavno da nešto mora biti pogrešno,” kaže ona. Možda je, kako razmišlja, više slučaj da svi ostali gledaju predaleko u budućnost. “Naš fokus je bio na rješenjima dostupnim sada—i na dugoročnom planu,” ističe ona.
Izvor: Robb Report
